Turizam - mit neuspješnih

Cijela Hrvatska ima u godini 10 milijuna turističkih noćenja. Sam pak Prag ima 11 milijuna, pa bi se češki ministar turizma vrlo često trebao pojavljivati na češkim televizijama, ali nikad ga nema. Samozatajan neki čovjek. A zašto ga nema? Zato što Češka nema ministarstvo turizma, pa nema ni ministra. Naš ministar Bajs s malih ekrana ne silazi od svibnja do listopada, a često ga se vidi i u ostatku godine. Ne bi to bilo toliko paradoksalno i zanimljivo da turizam nismo pretvorili u nacionalni mit, kojim, kao otprilike i mitom o Europskoj uniji, skrivamo sve nepodnošljiviju gospodarsku stvarnost. Grčka, Španjolska, Portugal imaju turizam neusporedivo jači od našega, ali su na rubu bankrota. Što to hoće reći? Bez dobroga gospodarstva, bez proizvodnje nema sreće.

Nedavno je poznati ekonomist Drago Jakovčević u jednoj televizijskoj emisiji spomenuo primjer koji baca debelu sjenu na turistički optimizam. Ako godišnje radi obnove smještaja kupuješ dvjesta tisuća kreveta i madraca koji se proizvode u inozemstvu i uvoze u Hrvatsku, stvaraš 200 milijuna eura trgovinskog deficita. A takav se deficit stvara i s uvoznom hranom koju turisti jedu. Dapače, što je više turista, taj je deficit veći! Unatoč svemu tome, narod se u medijima, pogotovo na televizijama, mjesecima, a uz prekide i cijelu godinu, obmanjuje turizmom kao spasom za zemlju. Ministar Bajs, koji je postao prava zvijezda, skupa s gomilom televizijskih kamera na početku se sezone postavi negdje na granici i kreću bajkovite priče o gostima koji ne mogu odoljeti prelijepoj Hrvatskoj. Prije toga, u predsezoni, s dramatičnošću ravnom sudbonosnom biti ili ne biti broje se gosti koji navješćuju bolju ili lošiju sezonu kao da će nam dobro turističko ljeto riješiti sve probleme, a podbačaj nas odvesti u propast.

Na lice vlasti navlači se osmijeh ne samo zbog novca koji će se sliti u proračun nego i zbog privremenog smanjenja broja nezaposlenih. Najgore je što se u ljetnoj medijsko-turističkoj euforiji stječe dojam da je pokraj turizma sve drugo sporedno, da zapravo u ovoj zemlji i ne bi trebalo ništa raditi i proizvoditi nego samo ugošćivati inozemne stražnjice ispod kojih će se izleći milijarde eura dovoljne da živimo. Činjenica da imamo lijepo more i sunce sama po sebi ne govori ništa o našoj pameti i sposobnosti. Ali se rado uljuljkujemo u uvjerenju da je ta činjenica naše djelo. I da je ljepota arhitekture što su nam je ostavili naši preci stoljećima stvarana samo zato da bi ministar Bajs mogao brojiti šolde koje ćemo iz te ljepote izvući. Zacijelo i ministra i cijelu vlast opčinjava lakoća s kojom se u turizmu dolazi do prihoda. Ne kažem da nisu nužni stručnjaci koji će znati unovčiti prirodne i povijesne prednosti koje imamo. Ali drugdje, u industriji, u različitim proizvodnjama, gdje ništa ne ide samo od sebe, gdje nema sunca i mora kao bogomdanosti nego su za svaki uspjeh potrebni znanje i trud – nema Bajsova koji će se hvaliti kakvoćom robe i izvozom.

Nevjerojatno je da se vlast i mediji zemlje koja ima toliko nezaposlenih, toliko siromašnih, toliko oskudnu i nekonkurentnu proizvodnju, toliki vanjski dug – toliko zanose jednom iluzijom i prodaju je narodu kao primjer nacionalne uspješnosti. Pri tome se ljudi poput Bajsa, koje je stvorio turizam, ponašaju kao da je obratno – da turizma bez njih ne bi bilo.

Tako svoj “uspjeh” prenose na cijelu Vladu, kojoj je potreban neki alibi za neuspjehe u drugim područjima. Uostalom, jedan od tih neuspjeha vidljiv je u djelatnosti koja s turizmom dijeli more kao istu prirodnu pretpostavku – u brodogradnji. Brojke, postoci, usporedbe s prijašnjim sezonama, fotografije, TV snimke, izjave, ankete, lovljenje ekskluzivnih gostiju i druga čuda kojima nas se svakodnevno zlostavlja cijelo ljeto, a često i u ostatku godine, služe uglavnom za promicanje utješnog mita o turističkom uspjehu u općem gospodarskom neuspjehu. Politika koja ne zna stvoriti sustav nacionalne ekonomije stvara sustav obmana.