Iako je već petnaestak godina glumac sa zavidno bogatom filmografijom, a od 1994. matična mu je kuća uvijek dobro posjećeno kazalište Komedija, Igor Mešin popularan i prepoznatljiv masama postao je tek otkako igra u serijama "Naša mala klinika" i "Odmori se, zaslužio si". Trenutačno u Komediji priprema predstavu prema tekstu Vida Baloga, a u režiji Damira Lončara. Svjestan je da televizija donosi popularnost, ali, tvrdi, vraća i publiku u kazališta.
Mnogi dolaze u kazalište jer uživo žele vidjeti glumce koje znaju samo s ekrana. I to je dobra strana televizije zaključuje.
Mešin, barem kad je riječ o televiziji, voli spajati ugodno s korisnim. Tako ne samo da igra u televizijskim projektima, nego i sam voli gledati televiziju i doma mu je uključena cijeli dan. Isti odnos ima i prema crtićima koje sinkronizira, ali i gleda zajedno sa šestipolgodišnjim sinom Rokom.
MEŠIN: Kako je u našoj kući televizija "zvučna" kulisa cijelog dana, a moj sin Roko počinje ujutro s crtićima, tako ih gledam zajedno s njim barem kroz jedno oko dok se još razbuđujem. Moram u tomu sudjelovati.
EKRAN: Otkako ima mnogo domaćega programa, mnogi smatraju da se serije neprimjerene djeci prerano prikazuju. Kakva su vaša iskustva?
MEŠIN: Kad nam je televizor već uključen čitav dan onda pazimo što Roko gleda. Međutim, i na radiju će dijete čuti pjesmu s neprimjerenim tekstom za njega pa na to ne možemo utjecati. Usto, nitko nema samo jedan program, nego ih svi imamo po četrdeset. Tako se uvijek može upotrijebiti daljinski i može se okrenuti na onaj program koji emitira crtiće, ako već roditelj smatra da nešto nije dobar sadržaj za njegovo dijete. Djecu treba i medijski odgajati. Što se tiče serija u kojima igram, mislim da u njima nema ničega što bi bilo posebno neprimjereno za djecu, a shvatio sam da su djeca veliki fanovi "Naše male klinike".
EKRAN: Dobacuju li vam na ulici? Prepoznaju li vas?
MEŠIN: Prepoznaju me, ali nikad mi se nije dogodilo ništa neugodno. Shvatio sam da su i odrasli i djeca dobrohotni.
EKRAN: Prvu ste filmsku ulogu odigrali kao devetnaestogodišnjak, 1986. u "Obećanoj zemlji" Veljka Bulajića. Je li ta uloga utjecala na vaš odabir profesije? U kakvim ste odnosima danas s Veljkom Bulajićem? On, trenutačno ima problema s dovršenjem "Libertasa", biste li mu pomogli da vas pozove?
MEŠIN: Nemam danas nikakvih kontakata s Bulajićem i doista ne mogu govoriti što bi bilo kad bi bilo i što bih učinio kad bi me zvao. Istina je da sam kod njega odigrao svoju prvu ulogu, ali odluka da budem glumac tad je već bila sazrela pa ta uloga nije utjecala na moj odabir profesije.
EKRAN: Smeta li vas što ste petnaestak godina u kazalištu, odigrali ste vrlo mnogo uloga, a popularnost su vam donijele tek serije?
MEŠIN: Televizija, ne serije. Ne smeta mi to jer je to zakon tržišta i to tako funkcionira. Nije samo riječ o meni. Pa, pogledajte, u dvije godine televizija je "izbacila" više ljudi nego kazalište u dvadeset. Ja osobno nikad ništa nisam radio na ho-ruk, išao sam kroz karijeru kako me život nosio i s time sam zadovoljan. Televizija ima svoju snagu, ali ne mislim da je ona negativna. Televizija vraća ljude u kazalište, a negativna je samo ako netko postane njezin rob i zbog nje više ne stiže ništa drugo. Tako dugo dok se balansira između televizije i svega ostaloga televizija je pozitivna. Kao glumcu, kad razmišljam o televiziji problematična mi postaje samo organizacija posla.
EKRAN: Nekad ste jako puno sinkronizirali crtiće. Stižete li to još uvijek?
MEŠIN: Stižem, ali manje. No posljednja serija koju sam sinkronizirao bila je "Medvjedići dobra srca" u kojoj sam glas posudio lavu.
EKRAN: Navodno ste jednom sa suprugom pričali o tome kako niste stigli na sinkronizaciju "Pokemona" što je čuo vaš sin. Kad nekoliko dana kasnije "Pokemoni" doista nisu bili emitirani, Roko vas je optužio da ste vi za to krivi. Jeste li ga utješili ili ste priznali krivnju?
MEŠIN: Priča je istinita, ali nisam morao priznati krivnju jer je Roko sam vrlo brzo shvatio da moj neodlazak na sinkronizaciju nije utjecao na prikazivanje njegovoga omiljenog crtića.
EKRAN: U posljednje je vrijeme jako mnogo glumaca angažirano u reklamama. Jesu li one dobrodošle za karijeru?
MEŠIN: Mislim da nitko od glumaca, pa ni ja, ne razmišlja o reklami drukčije osim na razini honorara. Nisam nikad mislio da bi me reklama mogla baciti u neke "visine" ili loše utjecati na karijeru. Reklame se rade, jednostavno, da bi netko na nečemu zaradio, pa je logično da i glumci to isto od reklama očekuju.
EKRAN: Uskoro počinjete snimati treću sezonu "Naše male klinike". Hoće li se serija pretvoriti u trakavicu?
MEŠIN: Mislim da neće. Ali, i u svijetu se snima po nekoliko sezona, pet, šest... Dvanaest sezona. Tako dugo dok ima ideja, dok je publika želi gledati nema razloga da se ne snima. Kad postane dosadna stat ćemo. No u trećoj sezoni, koju počinjemo snimati potkraj svibnja, bit će, koliko čujem, nekih inovacija.
EKRAN: Kako je prošao svršetak druge sezone, posljednjih nekoliko epizoda snimili ste bez Branka Đurića, sa slovenskim redateljem.
MEŠIN: Đuro nam uvijek nedostaje, ali moram priznati da je i slovenski kolega dobro odradio posao. Nije se u tom profesionalnom smislu, a pogotovo zato što je serija vrlo uhodana, osjetilo da nema Đure.
EKRAN: Obje su serije u kojima vas gledamo, i NMK i "Odmori se, zaslužio si" humoristične. Nemate glavne role, ali imate malo pomaknute likove. Bojite li se faha?
MEŠIN: Ne tako dugo dok se ja u svemu tomu dobro osjećam. Nimalo se ne žalim što posljednjih godina igram komičarske role. Mislim da se u njima dobro snalazim. Osim toga, mislim da se ni publika neće zasititi dobre komedije. Tako da se ne bih bunio niti kad bih čitav život igrao samo u komedijama.
EKRAN: Nakon što ste surežirali "Mali dućan strave" i "Gubec-bega", vaš samostalni kazališni režijski projekt bio je mjuzikl "Skidajte se do kraja". Koliko vas je vrlo popularan film ograničavao, koliko je utjecao na vas?
MEŠIN: Nimalo. Naravno da sam gledao film, i svi ostali iz postave su ga gledali i pomogao nam je jer nismo morali razmišljati o odnosima među likovima. Međutim, mjuzikl ima svoje broadwayske zakonitosti koje se moraju poštovati. Broadwayski su producenti vrlo strogi što se toga tiče i nema "štrihanja" teksta ili izbacivanja songova koji ti se ne sviđaju. Nema u tomu nikakvoga otkrivanja tople vode. Da smo htjeli napraviti nešto alternativno onda bih kao redatelj bio na mukama. Ovako, nije bilo problema.
EKRAN: Jeste li poželjeli nakon kazališnih iskustava, režirati i na televiziji ili na filmu. Uostalom i Branko Đurić je glumac koji je postao režiser?
MEŠIN: Ne, nisam o tome razmišljao jer nemam dovoljno tehničkog znanja da bih bio televizijski ili filmski režiser. Strašno bih puno namučio i ekipu i sebe dok bih im nešto objasnio. Mislim da bih potrošio puno novca za nikakav rezultat.
EKRAN: A kad je riječ o kazalištu? Biste li se zbog režije odrekli glume?
MEŠIN: Ne, nipošto. Bio sam i bit ću glumac i režiram iz pozicije glumca. Zapravo ništa od onoga što sam radio u kazalištu nije režiranje po sistemu ja sjedim i tražim nešto od drugih. Radimo svi zajedno, uvijek je to timski rad. Čak i unutar same predstave nema jedne osobe kojoj je sve podređeno nego su svi u postavi ravnopravni. A kad je o meni riječ i kolege me doživljavaju kao glumca. Samo nekad se u čovjeku nakupe neke stvari koje jednostavno želi izbaciti kroz režiju. Kazališnu režiju nazvao bih svojim izletom.
EKRAN: Planirate li još takvih izleta?
MEŠIN: Ne, oni se jednostavno dogode.
EKRAN: Vratimo se televiziji. Koliko snimanje serija podiže glumački standard?
MEŠIN: Podižu glumački standard, ali nemojte zaboraviti da podižu i standard mnogih drugih ljudi koji su uključeni u snimanje serije. Ali, ne možemo govoriti o tome da je netko, barem ja to nisam čuo, iz moje generacije, nakon snimanja serije jednostavno iskeširao kupio novi stan i automobil i još mu je ostalo za skijanje. Istina je da ljudi računaju koliko poslova rade pa onda prema tomu i podižu kredite. Istina, nekad davno, pričaju stariji kolege, možda se nakon serije ili filma takvo što i moglo. Danas je, vjerujte, nemoguće s jednim honorarom riješiti sve egzistencijalne probleme. Priče o tome koliki su naši honorari baš i nisu sasvim točne. Možda netko i zaradi jako puno, ali taj se i naradi. Katkad svoj posao obavljamo na pet, šest adresa od šest ujutro do uvečer dok ne odigramo svoju predstavu. Na svu sreću, danas se, pojavom još dviju nacionalnih televizija, otvorilo tržište, ima posla, treba se za njega potruditi, ali može ga se dobiti.
EKRAN: Osjećate li zavist kolega zbog televizijskih poslova?
MEŠIN: Nisam osjetio na vlastitoj koži. A i čini mi se da kolege nemaju kada biti zavidni jer svatko trči za svojim poslom.
EKRAN: Serije u kojima vi igrate su humoristične. Mnogi vaši kolege imaju vrlo negativan stav prema sapunicama. Što vi mislite o njima?
MEŠIN: Mislim da je to glumački užasno naporan posao, a na krajnji rezultat najmanje možeš utjecati. Snima se užasno puno u vrlo kratkom vremenu i mislim da glumac ne može baš sasvim dobro voditi svoju ulogu. Stalno moraš razmišljati o onome što radiš i biti u tomu, a na kraju rezultat možda i nije onakav kakav si na početku očekivao. S druge pak stane ne možete reći da će neka glumica biti lošija zato što je snimila sapunice. Ali neće je obilježiti ni naziv kraljica sapunica, kao što sam nedavno pročitao za jednu kolegicu.
EKRAN: Smijete se kad kažete kraljica sapunica. Zašto? Smetaju vam etiketiranja ili ne vjerujete da je ta kolegica kraljica sapunica?
MEŠIN: Ne smetaju mi etiketiranja, smiješna su mi, barem tako dugo dok nisu zločesta premda ima i toga. Ne mislim da je bilo tko loše odradio posao u sapunici niti da će biti lošiji glumac u nekoj novoj predstavi nakon snimljene sapunice. To su gluposti. A s druge strane i etiketiranja će uvijek biti za generacije klinaca ja ću biti Mile Car i koliko god ponavljao da sam Igor Mešin, nema veze.
EKRAN: Je li vam se u kazalištu dogodilo da vam tijekom predstave viknu: "Mile Car"?
MEŠIN: Ne. Osjeti se u predstavi, recimo "Svoga tela gospodar" kad se Filip Jurčić pojavi na sceni žamor, ali on brzo utihne kako se predstava zahukta. Osim toga, današnji su školarci puno pristojniji od nas kad smo išli na predstave sa školom.
EKRAN: Jeste li se ikad uplašili reakcije publike, pogotovo te mlađe?
MEŠIN: Ne, više sam se bojao reakcija kolega. Toga što bi mi oni mogli učiniti tijekom predstave.
EKRAN: Imate loših iskustava?
MEŠIN: Pa znalo se događati kad se predstava dugo igra i kad smo svi već vrlo sigurni da netko pokušava zabaviti ansambl nekom psinom.
EKRAN: Što se vama dogodilo?
MEŠIN: Kolega mi je donio odrezak namazan pjenom za brijanje, a ja sam ga morao jesti. Međutim, zaboravio je da igra mog slugu pa sam se snašao i natjerao ga da prvo on zagrize. Tako sam relativno dobro prošao.
EKRAN: Kako vaša supruga podnosi vašu popularnost?
MEŠIN: Mislim da me ne doživljava nimalo drukčije nego prije.
EKRAN: Sin Roko?
MEŠIN: Ni on. Njemu je recimo fora što ja znam sadržaj novih nastavaka NMK pa onda on to može ispričati u vrtiću. Njegovi prijatelji, kad dođem po njega, znaju reći da sam Mile Car, Rokov tata.
EKRAN: Dobar ste komičar na sceni i na ekranu. Jeste li zabavljač u društvu?
MEŠIN: Katkad znam biti vrlo "namčorast". Osobito ujutro jer se teško budim. Na jutarnjim probama prvih sat vremena znam duhovno markirati sve dok me režiser pošteno ne "izvrijeđa" i ne razbudi. Doduše, katkad znam i zabaviti društvo.
EKRAN: Što planirate dalje raditi?
MEŠIN: U povojima je jedan projekt s kumom Filipom Nolom, ali o njemu ću pričati kad dođe vrijeme. A što se ljeta tiče, nakon sezone prepune posla, planiram pobjeći iz ovoga grada.
EKRAN: I sami ste znali reći da se poskliznete i na ravnom, da vam uopće ne trebaju sportske aktivnosti da biste nešto slomili ili razbili na sebi. Kako je prošlo snimanje "Naše male klinike"?
MEŠIN: Zapravo začuđujuće sretno. Samo sam iščašio rame i to ne na samom snimanju, nego poslije u bazenu. Ali i s te serije imam ožiljak.
EKRAN: Kad smo već spomenuli ožiljke, što vam se sve događalo?
MEŠIN: Pa, lomio sam ruku, razbijao glavu i do ovog posljednjeg, iščašio sam još nekoliko zglobova.