Lokalnim televizijskim postajama nikad nisu cvale ruže, a otkako postoje čak tri televizijske kuće s nacionalnom koncesijom (uz Hrvatsku televiziju i komercijalne Nova TV i RTL TV), zloguki su im proroci prognozirali brzi kraj, poglavito onima koje "ne stanuju" u Zagrebu. Međutim, sudeći barem po tomu što već godinama uredno egzistiraju, a usto gledatelji tvrde i da ih gledaju, lokalci se još uvijek uspijevaju održati na životu, iako se stalno vrte u začaranu krugu.
O kvaliteti lokalnoga programa, ponajprije količini lokalne informacije koja je u dobrom suodnosu sa zabavnim sadržajem, ovisi i gledanost, a prema njoj, dakako i količina marketinškog sadržaja od koje lokalci žive. No ako nema novca, nema ni programa, nema ni gledanosti, a onda ni oglašivača koji donose novac. Većinu lokalaca spašava udruživanje koje jamči koliko toliko raznolik program. Među najprofitabilnijima su RiTV i kutinski Net koji su prošle godine zaradili između pet i deset milijuna kuna. Kutinski Net definitivno je privukao gledatelje repriziranjem starih filmova i serija poput "Nepokorenog grada", "Otpisanih", "Grlom u jagode", "Balkan express"... Ostale lokalne TV kuće višemilijunsku (makar i kunsku) zaradu mogu samo sanjati. Usporedbe radi, županijske radijske postaje zarađuju najmanje tri puta više, a njihova proizvodnja programa daleko je jeftinija od televizijske. p> Problem lokalnih televizija bio je i ostao taj da ne mogu osigurati dovoljnu količinu marketinga eda bi im zarada od oglašivača omogućavala barem ugodan, ako ne i lagodan život. Ako je stanje na nekoj televizijskoj kući preslika života, onda je količina ulaganja gospodarstvenika u promidžbu jednako proporcionalna stanju u gospodarstvu. Bogati se reklamiraju tamo gdje su sigurni da će ih doista svi vidjeti a to je na komercijalnim televizijama s nacionalnom koncesijom. Oni siromašni pak nemaju ni za lokalnu televizijsku promidžbu pa, ako već moraju, eventualno plaćaju mnogo jeftiniju radijsku reklamu. (R. L.)