Vani se nemaš kome požaliti

Svijet više nije zainteresiran za interne hrvatske čarke. Hrvatsku se smatra stabilnom demokracijom, Sanaderovu vlast drže pouzdanom, Milanovića vide kao perspektivnog lidera, a širu političku scenu dovoljno zrelom da može ravnati situacijom u zemlji. I kao da im je laknulo što se ovim dijelom regije ne moraju baviti.

Pomoćnik američke državne tajnice  za europska pitanja Daniel Fried kazao je to hrvatskim novinarima prošlog tjedna u Dubrovniku ovako: "Naš je posao bio da pomognemo narodima istočne Europe da vrate suverenost. Ali, naš je posao u tom smislu ovdje završen. Ova zemlja postaje normalna europska zemlja i Amerikanci više ne moraju slati poruke hrvatskoj Vladi. Vi ste demokratska i suverena zemlja i vi ćete donijeti svoje vlastite odluke..."

Potpisivanje ugovora o punopravnom članstvu u NATO-u svakako je i formalni čin koji Hrvatsku stavlja u red zemalja odgovarajuće unutarnje stabilnosti i zrelosti. Upravo jučer, na dan kad je hrvatski šef diplomacije imao čast u Bruxellesu ispratiti taj povijesni moment, opozicija je u Saboru zatražila objašnjenja o sporazumu sklopljenom između Hrvatske i SAD-a o pravnom položaju američkih vojnih snaga u Hrvatskoj. SDP je tražio da premijer Sanader osobno obrazloži što taj dokument donosi građanima i Hrvatskoj.

U trenutku kad je dokument stigao na ratifikaciju u Sabor, saborski zastupnici nisu o njemu dovoljno znali, pa je lako pretpostaviti kako stvari stoje s informiranošću običnih građana.
U medijima se u međuvremenu moglo pročitati da je dokument tajno potpisan uoči Bushova posjeta Zagrebu, da ga je potpisao "niže rangirani dužnosnik hrvatske ambasade u Washingtonu" i da se Hrvatska time odrekla prava na poreznu i kaznenu nadležnost nad pripadnicima američke vojske i njihovih poslovnih kooperanata ako bi nešto skrivili na hrvatskom tlu.

Ispalo je da je posrijedi gadna stvar, pogotovo u očima nekoga kome je apstraktni hrvatski suverenitet važniji od hrvatskog prosperiteta. Kad smo o tome pitali spomenutog Dana Frieda, odgovorio je sljedeće:

 Za Boga dragoga, pa potpisali smo takve ugovore sa svim članicama NATO-a, uključujući sve vaše susjede. Ako ne vjerujete u američku riječ, pitajte Sloveniju, Mađarsku, BiH, pitajte bilo koju drugu europsku zemlju...

Malo je vjerojatno da SDP-ovi zastupnici na čelu s Milanovićem, koji je dobro upoznat upravo s pravnom stranom poslova oko NATO-a, nisu znali da je posrijedi tipski ugovor kojim hrvatska prava nisu postala ni veća ni manja nega ona drugih zemalja učlanjenih u NATO. Prije će biti da su socijaldemokrati procijenili kako bi i oni mogli zaigrati na kartu neraspoloženja dijela javnosti prema Europi i NATO-u, no u ovoj priči ni vlast nije nevina.

Sasvim bi drugačije bilo da se uoči i nakon potpisivanja tog dokumenta netko od visokih Vladinih dužnosnika obratio javnosti i objasnio zašto Hrvatska preuzima na sebe obvezu da američkim vojnicima osigura poseban status. Što Hrvatska time dobiva, što gubi ako postupi drugačije.
Hrvatska je po mnogo čemu postala uredna zemlja, a jedna od upadljivih razlika u odnosu na pozitivne zapadne uzore svakako je odnos prema javnosti i informiranju građana.

Vladajući političari često ignoriraju činjenicu da su i po zakonu obvezni informirati građane o tome što rade, te da istupanje u javnosti ne može biti samo stvar brige za vlastiti imidž i rejting. SDP je tu činjenicu samo pokušao okrenuti u vlastitu korist iako javnost time još nije dobila ono što joj pripada  pravodobnu, potpunu i istinitu informaciju kao način redovitog funkcioniranja vlasti. A vani se više nemaš kome požaliti...