U najkraćem mogućem roku, a najdulje do 5. kolovoza, prema odluci Ustavnog suda, nadležni gradski ured u Zagrebu morat će riješiti zahtjev za povrat oduzete imovine koji je Scipio Voina iz Splita podnio 1. srpnja 1997. godine. Riječ je o 3,33 % dionica nacionaliziranog poduzeća Kaštel, današnje Plive, koje su 1945. oduzete Voinovu djedu Dragutinu Perošu. Slobodna Dalmacija je na svojoj naslovnici objavila izračun kako bi naknada za toliki udio, s obzirom na temeljni kapital Plive, mogla vrijediti 138 milijuna kuna. A to nije jedini takav zahtjev. Odvjetnik Zoran Novaković, do kojeg smo došli preko drugog ustavnosudskog predmeta, rekao nam je da ima još 15 takvih predmeta, bivših dioničara Kaštela i Isisa, tvrtki iz kojih je nastala Pliva. Međutim, sudeći po onomu što nam je odvjetnik rekao, daleko je do toga da se bivši vlasnici današnje Plive trebaju pripremiti na brojenje novca, čak i ako im se u upravnim postupcima koji se vode prizna pravo na naknadu oduzete imovine.
– Bivši vlasnici ne mogu dobiti dionice Plive, a ni naknadu u novcu, odnosno u obveznicama, već u dionicama tvrtki iz državnog portfelja po izboru države. Samo troje bivših vlasnika, od kojih su dvije bile državne pravobraniteljice, dobilo je ekspresno rješenje o naknadi te su postali dioničari Plive, a druge se vlasnike zavlačilo dok Pliva nije prodana – kaže nam odvjetnik Novaković.
Država sve odlučuje
S obzirom na to da država temeljem svojih proračuna određuje vrijednost oduzete imovine, i određuje koje dionice tvrtki iz državnog portfelja daje kao naknadu za oduzetu imovinu, riječ je o svojevrsnoj lutriji u kojoj bivši vlasnici lako mogu dobiti bezvrijedne dionice. Inače, bivši su vlasnici, čim je najavljena prodaja Plive, tražili privremenu mjeru zabrane raspolaganja dionicama, ali sudovi su to odmah odbili. Novac od prodaje rezerviranih dionica, nakon što je proveden postupak istiskivanja malih dioničara, završio je u bivšem DUUDI-ju, ali bivši vlasnici i njihovi nasljednici nisu mogli dobiti taj novac s obzirom na to da Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za jugokomunističke vladavine to ne predviđa.
I odvjetnik Novaković uspio je s ustavnom tužbom zastupajući Anu Gođevac iz Beograda, kao nasljednicu vlasnika 80 dionica Isisa, tvrtke čija je imovina sada u Plivi. U njezinu slučaju problem je što je gradski ured u Zagrebu i Ministarstvo pravosuđa različito tretiralo zahtjev koji je podnijela 2001. godine. Gradski ured smatrao ga je “zahtjevom za naknadu”, ali ga je odbacio, pojednostavnjeno, jer je podnesen prekasno po starom, a prerano po novom zakonu s obzirom na propisane rokove. Ministarstvo pravosuđa ocijenilo je da zbog proteka strogih rokova sporni podnesak uopće nema pravni značaj zahtjeva za naknadu oduzete imovine. Taj različiti pogled upravnih tijela potom je Visoki upravni sud razriješio ustvrdivši da sporni podnesak “po svom sadržaju nije ni mogao predstavljati zahtjev za naknadu”.
Sud nije riješio proturječje
Međutim, bez obrazloženja zašto su zauzeli taj stav i “uz potpuno ignoriranje relevantnih iscrpno obrazloženih suprotnih navoda tužbe kojom je upravni spor pokrenut”. Proturječno tom stavu sud je ustvrdio da su Vlada i Ministarstvo pravosuđa “pravilno postupili” dostavom podneska na rješavanje tijelu prvog stupnja budući da iz sadržaja podneska proizlazi da se odnosi na naknadu oduzete imovine. Stoga je Ustavni sud ukinuo odluku Visokog upravnog suda koji treba riješiti nedosljednosti i proturječnosti. Iako je ustavna tužba usvojena u listopadu prošle godine, odvjetnik Novaković kaže da Visoki upravni sud još nije odlučio. Stoga će i on možda posegnuti za tužbom zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku. Voini je zbog toga Ustavni sud dosudio naknadu od 15.200 kuna. Ministarstvu pravosuđa nisu ništa značile ni četiri požurnice, već tek tužba zbog “šutnje administracije”, a dvaput su poništavali prvostupanjska rješenja u korist Voine, koji sada čeka treću odluku nadležnog gradskog ureda u Zagrebu.
Fond za naknadu oduzete imovine nadležan je za isplatu naknade u novcu i/ili obveznicama RH kada je pravo na takvu naknadu propisano zakonom (za nekretnine koje se ne mogu vratiti u naravi) te utvrđeno pravomoćnim upravnim rješenjem. Stoga oni ne znaju koliko je zahtjeva podneseno. Isto tako, Fond nema podatke o broju pravomoćno okončanih postupaka u kojima je određena naknada u naturi. Naknada za oduzete stanove, poslovne prostore, poljoprivredna zemljišta, šume i šumska zemljišta, brodove i brodice, kao i za građevinska zemljišta utvrđena je u obveznicama RH, dok je iznimno za stanove utvrđena i isplata naknade u novcu (25%). Predviđena je i naknada u dionicama ili udjelima za oduzeta poduzeća, što je u nadležnosti Centra za restrukturiranje i prodaju. Fond je do 10. svibnja zaprimio pravomoćna rješenja za 26.471 ovlaštenika naknade radi isplate 341,7 milijuna kuna u novcu i 218,3 milijuna eura u obveznicama RH ili ukupno oko dvije milijarde kuna. Od toga je u odnosu na 20.309 ovlaštenika dodijelio 1,041.101 obvezničkih udjela i izvršio naknadu u kunskoj protuvrijednosti 212,8 milijuna eura. Dosad je isplaćeno naknade u kunskoj protuvrijednosti od 186,200.913,85 eura, te je preostala naknada manja od jednog obvezničkog udjela u kunskoj protuvrijednosti 1,870.168,55 EUR-a. Isplata ostatka naknade po dodijeljenim obvezničkim udjelima, sukladno Zakonu o naknadi, slijedi svakog 1. siječnja i 1. srpnja zaključno s 1. srpnjem 2019. godine. Fond je isplatio i naknadu u novcu za 9333 ovlaštenika naknade od 332,188.454,08 kuna, odgovoreno nam je u opširnom odgovoru s potpisom predsjednice Fonda Vesne Goluže ubrzo nakon što smo poslali upit.
iliti kako je partija gradila