U pravu je bio Zoran Milanović: Nema više povratka na staro! Premijera koji je četiri godine smišljeno dijelio hrvatski narod i u doba kad je Europa rasla vodio Hrvatsku kroz opću stagnaciju ne smije se nagraditi novim mandatom. Ne smije se tek tako pomilovati one koji nisu u stanju pogledati istini u oči i priznati da se Hrvatska nalazi na rubu ponora te da nije vrijeme za juriš pri kojem će iza sebe ostaviti sve ranjene, već za mukotrpnu gradnju mosta prema drugoj strani. Ne smije se dati za pravo onima koji kad treba stati pred naciju i podignutog pogleda predstaviti joj program kojim se konačno “izlazi iz doline suza” – pristaju na utrku tko će razdijeliti više novih proračunskih izdataka.
Nakon što smo godinama zazivali treću opciju i već rezignirali da će do nje ikad doći, u trenu kad nam se činilo da duopol nije nikad jači, pojavio se Most sa svojih 19 mandata. Dakako, ne tek tako, dali su nam ga hrvatski građani, oni koji nisu pristali ići u potiljak za svojim vođom, kakvu god zastavu nosio. Dobili smo povijesnu priliku koju trebamo čvrsto ugrabiti prije no što se ovaj krhki most pod našim nogama sruši u provaliju. Bilo bi lakše predvidjeti kako će se Most ponašati, kad bi se i oni samo toliko poznavali da znaju što mogu jedan od drugoga očekivati. Projekcije su pripremali na temelju priželjkivanih 8-12 mandata, dok je 19 ipak bilo u domeni lijepih snova, tako da su i oni sami time šokirani pa moraju graditi novu platformu za nastup, što ne ide preko noći. Neki u Mostu žive u iluziji da mogu ostati po strani. No, to je neozbiljno. Ako žele išta uvjetovati, i oni su dužni ponijeti odgovornost. Za sada kažu da ne žele u koaliciju, ali da je moguće da u Saboru podrže jednu ili drugu stranu koja će prihvatiti njihov program – ili pak veliku koaliciju nazivno “ desnih” i nazivno “lijevih” . No, ona je teoretski moguća jedino u obliku vlade nacionalnog spasa u kojoj će Most premostiti dvije krajnosti. Takvo što pak moglo bi opstati na vrlo ograničeno vrijeme i uz strogo određenu zadaću: provesti točke ekonomskog programa o kojima je moguće unaprijed uspostaviti konsenzus, ako takve postoje, te pripremiti zemlju za nove izbore. Kad bi i uspjelo, to bi značilo iznimno dug put do stvaranja nove vlade. U Mostu bi neki mogli doći u iskušenje da pokušaju to nametnuti, jer ako bi dvije opcije to odbile, u javnosti bi bile percipirane kao krivac za ponovljene izbore na kojima bi Most, samo ako do tada izdrži, vjerojatno dobio još više glasova. Dvojbeno je bi li HDZ i SDP to preživjeli bez novih teških lomova. Zato će oni radije čekati nadajući se podjelama u Mostu. Karamarko i Milanović ipak još uvijek imaju poneki trik u rukavu. Kažu, ovdje pobjeđuje šahovska kombinatorika. No, pravila su drukčija – ovdje se kralj mora žrtvovati kako bi dobio partiju. I pobijedit će onaj tko se prvi žrtvuje. Neki zbrajaju govoreći da na papiru Milanović ima veći koalicijski potencijal, ali to zapravo nije točno – najveći dio izabranih ipak predstavlja konzervativne opcije. Ako je spreman žrtvovati se, Karamarko je još uvijek u tijesnoj prednosti relativnog pobjednika, iako je zapravo najveći gubitnik. Jer, činjenica je, uprskao je već dobivene izbore. I sad mora u pripetavanje. Karamarko je izgubio ne zato što nije stao oči u oči s Milanovićem, jer nacija u tom dvoboju ionako nije mogla saznati ništa nova. Izgubio je zato što nije hrabro stao oči u oči s hrvatskim narodom, nije mu se izravno obratio i državnički iskreno rekao što se sve mora kako bi se krenulo naprijed. Umjesto toga, zatajio je svoj minuciozni gospodarski program, a raji ponudio šarenu brošuru “ sve po 5+ kuna”. U kampanji je upao u tipičnu zamku vođa koji stoje pred prepunom dvoranom razdraganih pristaša, ne shvaćajući da je sve to virtualna stvarnost te da njegove riječi izvan dvorane nitko ne čuje. Sama činjenica da je HDZ do sada prijavio samo 3,8 milijuna kuna troškova, u odnosu na SDP-ovih više od 10 milijuna (uz silne milijune izvan kampanje na račun poreznih obveznika) pokazuje koliko je ta kampanja bila zatvorena u sebe. Obraćao se samo “ svojima”. Vodio ju je kao da se radi o stranačkim izborima. Istina je, nikad u novijoj hrvatskoj povijesti nitko živ nije bio izložen tako sveobuhvatnoj prljavoj medijskoj hajci kao Karamarko, no on na to nije ponudio baš nikakav suvisli protuodgovor. Niti je nevinašce koje će netko javno žaliti.
Sad je dužan platiti cijenu. On će pokušati koalirati s Mostom, no malo je vjerojatno da će oni na to kolektivno pristati s njim kao mandatarom. Ako ne želi pružiti novu šansu Milanoviću, a to bi trebalo biti osnovno polazište HDZ-a kao relativnog pobjednika, Karamarko sebe mora žrtvovati, progutati pilulu koliko god gorka bila, zadržati mjesto u Saboru te premijersko mjesto ponuditi Dragi Prgometu, čovjeku koji se zbog njega prije nekoliko mjeseci osjećao gotovo prisiljen napustiti HDZ. Ali i časnom čovjeku koji je ujedno najmanji i najveći zajednički nazivnik obje stranke.
To bi bio potez koji bi morala cijeniti cijela Hrvatska, pa i Karamarkovi neprijatelji, a to bi pak većini u Mostu bilo iznimno teško odbiti i preuzeti krivnju za moguće ponavljanje izbora.
Evo gledam na Novoj TV..... Prgomet odlazi iz Kotromanovićeva stana, stoji i pruža ruku Milanoviću a ovaj mu iz sjedećeg položaja daje ruku. Psiho i kultura, moš mislit. Prgomet, nije politika za tebe, jadan si ispao u ovoj priči....neće ti ljudi htjeti na oprecijski stol jer neće znati što ih čeka. Ti si dokaz kakovi ljkudi smo mi Hrvati, guzice bi dali za poziciju ali ovo je strašno. Nakon svega gnjusnog što je ovaj izjavljivao i ponižavao ove 4 godine. Eto, to smo mi Hrvati, Prgomet ovo ti je teška blamaža, neoprostivo !!!!!!