Amorova strelica pa metak iz Majine najluđe noći

– Snažan udarac u glavu, šok, krv koja curi na sve strane i noć u Klinici za traumatologiju. To je kratak opis mog novogodišnjeg dočeka 2007. godine – prisjeća se devetnaestogodišnja Maja T., djevojka koja je prije tri godine na proslavi “najluđe noći” kod prijatelja u ulici Crvenog križa pogođena metkom iz zračnice. A sve je, kaže, počelo posve uobičajeno...

– Oko jedan sat iza ponoći izišla sam s dečkom na balkon uhvatiti malo svježeg zraka misleći da je u to doba slavljeničko pucanje već moralo prestati. Pričali smo i komentirali kako smo baš u novogodišnjoj noći napokon od prijatelja postali par kad me nešto pogodilo u glavu – opisuje Maja večer koja je zauvijek promijenila njen život.

Oblivena krvlju i šokirana jačinom boli odjurila je u kupaonicu očistiti ranu, no njen ju je izgled, kaže, i te kako iznenadio. Umjesto nepravilne posjekotine kakvu bi stvorio zalutali kamen ili boca, na njenoj se glavi nalazio savršen krug!

– Već mi je tada prošlo kroz misli da bi stvar mogla biti ozbiljnija no što izgleda, ali nisam željela zamišljati tragične scenarije. Na trenutak me uhvatila slabost, no umjesto da se uspaničim samoj sam sebi, napumpana adrenalinom, ponavljala: “Nema padanja. Ako sad padneš – tko zna hoćeš li se više probuditi”, te kuhinjskim krpama čvrsto pritiskala ranu – priča ona.

Ljudi, u glavi imam metak
Priznaje da ju je u prvi tren više od ozljede mučio osjećaj nelagode što je prijatelju krvlju zaprljala stan i “svima uništila Novu Godinu”. Unatoč neprekidnom krvarenju i stalnom bubnjanju u ušima znala je Maja da je prije bolnice čeka još jedan zadatak – javiti roditeljima da njihova šesnaestogodišnja kći s novogodišnjeg kućnog tuluma odlazi razbijene glave.

– Zvala sam sama znajući da će biti mnogo mirniji ako me čuju i uvjere se da nisam toliko loše da ne mogu razgovarati. Uostalom, i meni se činilo da stvar ne može ozbiljna ako još uvijek stojim na nogama – objašnjava Maja seleći priču u Kliniku za traumatologiju u kojoj je prava drama tek počela.

Pravilan oblik rane liječnicima je bio dovoljan razlog da ju hitno upute na rendgensko snimanje glave, no ono što su snimke otkrile ni njih nije ostavilo ravnodušnima.

– Nakon pitanja: “Čuj, jesi li ti sigurno skinula sav nakit dok smo te slikali?” – polako sam počela sumnjati da nešto ipak nije u redu, a kad su inzistirali da još jednom ponove snimanje doista mi više nije bilo svejedno – smije se vedra Zagrepčanka, u mislima se vraćajući u prve sate 2007. godine. Vijest da se u njenoj lubanji, samo nekoliko centimetara iznad lijevog oka umjesto očekivane krhotine stakla ili kamena ugnijezdio metak, Maja je, kaže, dočekala neobično smireno.

– Od šoka nisam ni znala što su mi zapravo rekli. Odšetala sam se do roditelja u čekaonicu i mrtva-hladna rekla nešto kao: “Znate, ja imam metak u glavi pa sad idem u operacijsku dvoranu”.

Moji se nisu ni snašli, a već sam pod lokalnom anestezijom ležala na operacijskom stolu. Grozno je boljelo... još se naježim kad se sjetim onog pritiska, struganja metka iz lubanje i liječničkog ponavljanja da bi me pogodak svega dva centimetra lijevo ili desno vjerojatno ubio – priznaje Maja i dodaje da je tek dan ili dva kasnije shvatila što joj se uopće dogodilo. Ipak, ono je najgore tek slijedilo. Teške glavobolje, nesanica, problemi s koncentracijom, zabrana tjelesnih aktivnosti, strah od doživotnih posljedica problemi su s kojima se tadašnja srednjoškolka nosila još mjesecima i to – u potpunoj tišini.

Šest mjeseci tajila ozljedu
– U školi nitko osim najbolje prijateljice nije imao pojma što se dogodilo, pa čak ni profesori. Bilo mi je glupo za svaku se sitnicu izvlačiti na kartu ozlijede pa sam radije šutjela, no kad sam im nakon nekih šest mjeseci napokon otkrila istinu zezanciji nije bilo kraja.

Najbolja prijateljica za svakog mi je izlaska na ploču vikala “Pazi metak”, ostali su me u šali zvali Tvrdoglava, pjevali mi “Bullet in the head” i komentirali da sam neuništiva. Ipak, tata je bio najoriginalniji – zaključio je da me zapravo pogodila jaka Amorova strelica jer sam još uvijek u vezi s dečkom s kojim sam te novogodišnje noći prohodala – priča ona.

Iako joj zbog oštećenja živaca glava i danas pri dodiru ožiljka protrne, a za svake ju promjene vremena uhvati i snažna glavobolja, Maja ne dopušta nezgodi da joj uništi ostatak života. Samožaljenje i plakanje nad nečim što ne može promijeniti neće joj, kaže, vratiti narušeno zdravlje, a zdrava doza humora svaki problem učini lakšim. Ipak, postupak onoga koji ju je, namjerno ili slučajno, pogodio ni danas ne može opravdati.

– Ljudi ne shvaćaju koliko oružje može biti opasno, čak ako je u pitanju i “laka” puška poput zračnice. Metak, petarda ili običan kamen koji pogodi u krivo mjesto nekome može promijeniti ili čak oduzeti život. A zašto? Zbog jednog jedinog trenutka bučne zabave!

Zar se zaista isplati toliko riskirati – pita se Maja podsjećajući nas da se njeno ime, zbog nečije nezrele zabave, sa stranice školskog imenika umalo preselilo na osmrtnice.