Svi s klupe bili su na nogama, čekali posljednji zvižduk Marka Clattenburga, koji je značio da će Hrvatska biti na prvenstvu Europe. A Ante Miše (48) bio je u grču, polustavu, grizao ruke... Nakon što je dvoboj s Maltom završio, a Italija svladala Norvešku, Miše je potrčao u zagrljaj Anti Čačiću. Izbornik Hrvatske Ante Čačić i trener Ante Miše dočekani su s osporavanjem, ali na kraju su s dvije pobjede odveli "kockaste" u Francusku.
– Gotovo cijeli život mi se okrenuo u ovih posljednjih dvadesetak dana. Još donedavno sam bio nigdje, a sada sam s Hrvatskom na prvenstvu Europe. Ponos i sreća, sve mi se to miješa, ali osjećam u sebi da još do kraja nisam svjestan da smo na Euru – pun je emocija Miše.
Čekao angažman
Nakon što je otišao iz Viteza čekao je angažman, nadao se inozemstvu. Bilo je nekih kombinacija s Bliskim istokom, ali teško se danas probiti.
– Ha, ha, baš sam razmišljao početi učiti arapski, a sada ću se baciti na francuski. Ne mogu tamo doći, a ne znati barem osnove. Bit će dosta i desetak rečenica – kazuje Miše.
Nekadašnji kapetan Hajduka, trener "bijelih", reprezentativac, jedan od onih za koje se slobodno može reći da je legendarni Hajdukov igrač.
Uostalom, Miše je dobio prvu nagradu Hajdučko srce, koja se počela dodjeljivati u sezoni 1993./94. Hajdučko srce navijači dodjeljuju igraču koji je pokazao najborbeniju i najpožrtvovaniju igru za Hajduk.
– To mi je jedan od najdražih trofeja, ide uz bok svim titulama s Hajdukom – jednom je kazao Miše.
A u vrhu tih uspomena je i ona epohalna utakmica u kojoj je Hajduk 1991. godine u Beogradu svladao Crvenu zvezdu i osvojio posljednji Kup Jugoslavije. O toj utakmici i zbivanjima prije i poslije snimljen je dokumentarni film "Hajdukov ratni trofej". Veličanstveni Alen Bokšić bio je glavni glumac, ta njegova predstava protiv Crvene zvezde i danas se prepričava, ali jedan od važnih aktera bio je i Miše. Naime, kada je Siniša Mihajlović, današnji trener Milana, bivši izbornik Srbije, zvjerski startao na Grgicu Kovača, Miše je uletio u gužvu i Mihajlovića počupao za kosu.
– Bio je to start za zatvor, čulo se kako je Kovaču puknuo kostobran, pomislio sam da mu je otišla noga. I odmah sam krenuo prema Mihajloviću – pričao je Miše.
On i Zvezdin igrač odrasli su zajedno u Borovu, obojica su iz Velebitske ulice. Te detalje pričao je Miše kada je kao trener Hajduka 2009. pet dana boravio u Vukovaru pa je cijela momčad došla u posjet njegovoj nekadašnjoj osnovnoj školi "Blago Zadro", nekoć zvanoj "Bratstvo-jedinstvo".
– Mihajlović i ja smo živjeli u istoj ulici, zajedno išli u školu, igrali nogomet, košarku, rukomet... Da, napravio je bolju karijeru u nogometu, ali bio sam bolji od njega u košarci, rukomet i atletici – kazivao je Miše.
Taj boravak u Borovu bio je posebno emotivan, Miše se prisjetio kako je otišao u Hajduk.
– Bio je 14. srpnja 1984., bijela Puma torba u rukama i odlazak iz Borova u Split. Može se reći da sam u to doba bio jedan od najboljih juniora Jugoslavije. Tu su još bili Savičević, Jurčević, Andrijašević, Stevanović iz Partizana, Komočar. Odlaskom u Hajduk, ostvario sam svoj dječački san – govorio je Miše dok je obilazio svoju rodnu kuću u Velebitskoj 19 koja je u bila posve razrušena, a nakon Domovinskog rata i obnovljena.
Svi rade bez pogovora
Mišinu kuću granatirao je susjed, a razrušena je bila i Mihajlovićeva rodna kuća koja je poslije obnovljena državnim sredstvima. Zanimljivo, i Mihajlović je nešto poslije Mišea umalo došao u Hajduk. Molio je Slavena Bilića, svog cimera u kadetskoj reprezentaciji Hrvatske, da kaže Hajduku da ga uzmu, ali na kraju je završio u Vojvodini.
– Bilo mi je bliže Borovu – objašnjavao je Mihajlović zbog čega je umjesto Splita izabrao Novi Sad. A Miše je te 2009., kada nam je prepričavao svoj život, tada smo napisali "sjećanja jednog klinca iz Borova navirala su u potocima", bio ponosni trener Hajduka. Sjeo je na klupu kao privremeni trener, a ostao je deset mjeseci. Hajduk je pod njegovim vodstvom igrao kao preporođen, Mišini rezultati natjerali su tadašnje vodstvo da odustane od pokušaja dovođenja velikog Avrama Granta. Te sezone 2008./09. Miše je dobio devet utakmica zaredom, dobio nadimak "mister 100 posto". Pod njim su bijeli gotovo došli do titule prvaka, to je bilo najbliže otkako je Zdravko Mamić najavio desetogodišnju vladavinu Dinama. U zimu 2009. godine u onoj poznatoj utakmici kada su bačene tone papirića s krova Poljuda, a Hajduk pobijedio Dinamo sa 2:0 "bijeli" su došli na prvo mjesto tablice nakon posta od 918 dana. Međutim, Hajduk nije izdržao.
– I danas žalim za tom titulom. Te sezone naslijedio sam Gorana Vučevića na klupi. On me i zvao u Hajduk, bio sam mu pomoćnik, hvala mu na tom pozivu. Poslije sam sjeo na klupu privremeno, krenule su pobjede, nastala je euforija... Hajduk je moj klub, uvijek ću mu biti na raspolaganju – reći će Miše.
Kada je stigao poziv Ante Čačića da sjedne s njima na klupu, s jasno podijeljenim ulogama, Čačić je izbornik, a Miše trener, nije dvojio ni trenutka.
– Da ne vjerujem u sebe, rekao bih izborniku da je okrenuo krivi broj, da nisam taj, ali poziv sam prihvatio, imam znanje, iza mene stoji desetogodišnji rad. Gdje god sam bio, uvijek je to bilo u ulozi prvog trenera, samo sam Vučeviću taj period u Hajduku bio pomoćnik – kazao je Miše.
Za ove reprezentativne akcije koja je završila uspješno Miše je uživao radeći s igračima.
– Milina je na okupu imati takvu skupinu kvalitetnih igrača. Svi sve rade bez pogovora, tek kad si unutra vidiš da su to veliki igrači, odlični momci. Jedno je slušati sa strane, a sasvim drugo biti s njima. Sve su to igrači najvišeg nivoa, nema kod njih nikakvog zanovijetanja ili nešto slično – rekao je Miše.