Antuntunovska naopaka pamet hrvatska je konstanta

Slogan o maloj zemlji za veliki odmor, mogao bi se, bez puno pretjerivanja, preinačiti u “Hrvatska, mala zemlja velikih budalaština”. Hrvatska je prepuna raznih bedarija, apsurda i ludorija. Takvih je nesuvislosti posvuda, od estrade do nazovivisoke politike. Čovjek ponekad ima dojam da živi u izokrenutoj, suludoj realnosti Gustava Krkleca, u onom njegovom: “U desetom selu/ Živi Antuntun/ U njega je malko/ Neobičan um/ On posao svaki/ Na svoj način radi/ Jaja za leženje/ On u vrtu sadi/ Kad se jako smrači/ On mrak grabi loncem/Razlupano jaje/ On zašiva koncem/”.

Među posljednjim je takvim antuntunovskim besmislicama možda javno najbučnije bilo isključenje iz HDZ-a bivše premijerke Jadranke Kosor. Nešto prije odluke “centralnog komiteta’’ HDZ-a “da jaja za leženje u vrtu sadi”, da o izbacivanju nekoć slavljene predsjednice već smo imali glasoviti “govor tijela” SDP-ove zastupnice Ingrid Antičević Marinović u Europskom parlamentu. Svjedočili smo i da Ivan Vrdoljak, koji “razlupano jaje zašiva koncem”, ministar gospodarstva Hrvatske, koja vapi za ulaganjima, govori da “samo netko lud može ulagati u Hrvatsku”! Nekako istodobno ministar branitelja Predrag Fred Matić uspoređuje hrvatskoga kardinala Josipa Bozanića sa srpskim dijabolikom Slobodanom Miloševićem! Kao miomiris svim tim “biserima” stigla je najava da će Hrvatska na “maloj seoskoj priredbi”, poznatijoj kao Eurosong, biti predstavljena pjesmom indikativnoga imena Mižerija. Država koja ulazi u EU Europi se predstavlja bijedom.

Vlast već dugo, u račanovskoj tradiciji “odlučno možda”, antuntunovski govori da će u Vukovar uvesti i ćirilicu. Jer da je to njezina zakonska obveza, tj. posljedica popisa stanovništva po kojemu u Vukovaru živi 33% Srba. U isto vrijeme vlast, koja postotak vukovarskih Srba uzima zdravo za gotovo i ne provjerava ga, pravi istrage u Vrgorcu tražeći ondje sumnjivo prijavljene Hercegovce! Kako je moguće imati jedna mjerila za vukovarske Srbe, a druga za hercegovačke Hrvate? Vlada se ponaša kao da je uvođenje ćirilice u Vukovaru samo stvar statistike i zakona, a ne emocionalno, moralno i politički osjetljivo pitanje.

Izbacivanje Jadranke Kosor iz HDZ-a višestruko je apsurdno. Najprije stoga što je “politički mrtva” još otkad je izgubila izbore za stranačkoga predsjednika. A najviše zato što je iz stranke tjera Visoki sud časti! Apsurd je već sam po sebi činjenica da HDZ, u kojemu je bilo toliko nečasnoga i toliko lopovluka, ima stranačku instituciju koja se tako zove. Ti su stranački moralni arbitri barem mogli izmisliti neki drugi razlog za Kosoričino tjeranje iz stranke. Okrivili su je za nerad! Ako joj se nešto ne može zamjeriti, to je upravo nerad. Ona je uvijek ostavljala dojam marljive osobe, zapravo dosadno marljive štreberice. Moguće je da je macho ekipu Tomislava Karamarka najviše i ljutila njezina ženska radišnost. Druga je pak stvar koliko je njezin rad bio svrhovit i uspješan. Isto bi se moglo reći i za njezino premijersko vrijeme. Ona je, postavši premijerkom, vjerojatno nadmašila i svoja najoptimističnija, skrivena maštanja. Kao premijerka je valjda i dosegla vlastitu “granicu rasta”.

Način na koji premijer Zoran Milanović vodi državu pokazuje da “on mrak grabi loncem”, da su i on i njegova vlada izgleda također dosegli svoju “granicu rasta”. Država je sve neuspješnija, a društvo sve siromašnije. Samohvale i velika predizborna obećanja pokazali su se kao obmane. Od velikih ulaganja ništa, a nadanja da će biti bolje sve su slabija i neuvjerljivija. Novinska vijest da bi u ovoj godini zapravo najveća investicija mogla biti dogradnja Psihijatrijske bolnice u Popovači sama po sebi valjda već dovoljno govori gdje je Hrvatska. Hrvatsko potonuće u bijedu i beznađe moglo bi Hrvatsku bez pretjerivanja pretvoriti u zemlju ludnica i ubožnica. Apatija i siromaštvo hrvatska su realnost. Usprkos sve većoj neimaštini, vlast se, čak i tamo gdje može nešto uštedjeti, ponaša kao da su ljudima puni džepovi, a državi sefovi. Umjesto da ušpara nešto kuna i u isti dan održi lokalne izbore i izbore za EU parlament, vlast ih uz dodatni trošak razdvaja i od EU-izbora čini posebnu političku paradu kao da ćemo od Europe za nju dobiti posebni honorar. Hrvatska je čudna poput Krklecova naopakog Antuntuna. Antuntunovska pamet kao da je hrvatska konstanta. Ta naopaka pamet sigurno neće prestati i nestati. Naprotiv. Hrvatska je plodna zemlja za rast raznih gluposti.