Milijarde eura zavrtjet će se i ovoga ljeta na nogometnoj tržnici, mnogi će poslovi biti sklopljeni, ali mnogi će i propasti baš poput ovih najvećih koji se nikada nisu dogodili, a koji su mogli promijeniti tijek nogometne povijesti kojoj je malo nedostajalo da bude drukčije pisana.
Mnogi već dogovoreni transferi propadali su zbog predomišljanja, straha, političkog pritiska, krivih procjena (Hajduk je imao i Bobana i Šukera i Modrića pa ih ispustio), vremenskih neprilika (erupcija vulkana prizemljila je zrakoplov kojim je Robert Lewandowski trebao u Blackburn pa je potpisao za Borussiju) ili potpuno bizarnih razloga kao što je pogreška u komunikaciji. Upravo to se dogodilo Michelu Platiniju. Zbog jednog slova, zbog jedne krivo izgovorene riječi, jedan od najboljih nogometaša Europe svih vremena nije u ljeto 1982. završio u Interu.
U talijanskom je nogometu 70-ih na snazi bila zabrana dovođenja stranaca, no Inter je toliko želio Platinija da ga je odlučio plaćati još dok je ovaj igrao u Nancyju i čekati da sve dok se zabrana skine. Došlo je i ljeto 1982., azzuri su osvojili Mundijal, a, opijen uspjehom, Nogometni savez odlučio je popustiti pred pritiskom klubova i otvoriti vrata stranim nogometašima. A onda se dogodila katastrofa s dalekosežnim posljedicama po Inter.
Slovo promijenilo povijest
Sportski direktor nerazzurra Giancarlo Beltrami došao je na Platinijevu oproštajnu utakmicu u dresu St Étiennea kako bi konačno zgotovio toliko željeni transfer. Prije utakmice kratko su razgovarali, a na rastanku Talijan je Platiniju poručio: „Nous voyons... après la gare“. Katastrofalna greška! Platini ga je blijedio pogledao, ali je kimnuo glavom. Beltrami je bio uvjeren kako je Platiniju kazao kako će se sastati nakon utakmice, ali ga je zapravo poslao na željezničku postaju! Na talijanskom “gara“ znači utakmica, ali je na francuskom “gare” željeznička postaja. Zbog jednog slova na kraju ionako kratke riječi, zbog lošeg Beltramijeva francuskog, Inter je ostao bez jednog od najboljih u povijesti! Platini je nakon utakmice po dogovoru otišao na željezničku postaju i satima čekao, dok je Beltrami čekao ispred stadiona. Dva dana poslije Juventus je potpisao Platinija. Epilog svega – Juventus je s Platinijem u momčadi osvojio sedam trofeja, uključujući i sva tri tadašnja eurokupa i dvije Serie A. A Inter – dok je Platini bio u Italiji, nije osvojio niti jedan trofej!
Madridski Real bio je najdominantnija europska momčad nakon II. svjetskog rata, predvođeni sjajnom navalom Di Stéfano – Puskás osvojili su čak pet naslova pobjednika tadašnjeg Kupa europskih prvaka između 1965. i 1960. A malo je nedostajalo da bude drukčije. Kada je iz Južne Amerike došao u Španjolsku 1953., Di Stéfano se nije zaputio u Madrid, već u Barcelonu! Posao je bio gotov, “Plava strijela” već se fotografirala u Barceloninu dresu, kada su se pojavile komplikacije. Njegova prethodna dva kluba, River Plate i kolumbijski Millonarios, tvrdili su kako je Di Stéfano njihov igrač. Ali dok je Barca postigla dogovor s Bocom, Millonarios je igrača prodao Realu! Španjolski nogometni savez pokušao je riješiti situaciju nevjerojatnim prijedlogom – Di Stéfano bi jednu sezonu igrao za Barcelonu, a jednu za Real Madrid i tako četiri godine, ali to nije prošlo kod tadašnjeg španjolskog diktatora Francisca Franca koji je “presjekao”, naravno u korist kluba koji je bodrio.
Ferenc Puskás predvodio je mađarsku “laku konjicu” do olimpijskog zlata u Helsinkiju 1952. i finala Mundijala u Švicarskoj 1954., za Real zabio 156 pogodaka, 1962. nastupio je i za Španjolsku na SP-u u Čileu, no život i karijera uskoro su mu krenuli drugim putem.
Puskásov bijeg
Najveći mađarski nogometaš svih vremena tražio je 1946., zajedno s legendarnim lijevim krilom Istvánom Nyersom, azil u Jugoslaviji! Njihova veza bio je tadašnji predsjednik subotičkog Spartaka Viktor Vrhovac, inače visokorangirani službenik UDBA-e. Dva puta su se nalazili kako bi dogovorili ilegalni prelazak granice, no onda je Vrhovac odustao u strahu od reakcije državnog vrha. Puskás je molio, preklinjao Vrhovca da promijeni odluku, no ovaj mu je opet rekao “Ne!”.
– Bio sam na velikim mukama i nije mi bilo lako. Na jednoj strani mogućnost da takav igrač dođe u naš klub, a na drugoj složeni prekršaj službene dužnosti. Teška srca sam morao odustati – kazao je Vrhovac mnogo godina poslije.
Neoprostivih pogrešaka u transferima bilo je i poslije. U ljeto 1978. tada 17-godišnji Diego Armando Maradona bio je na pragu Sheffield Uniteda, menadžer Harry Haslam uvjeravao je vrh tadašnjeg drugoligaša da ga potpiše, no njima je 200.000 funta bilo previše. “Proslavio” se i gazda Blackburna Jack Walker koji je u ljeto 1995. spustio rampu na transfer Zinedinea Zidanea.
– Što će nam on kada imamo Tima Sherwooda – kazao je.
Ali “kralj” loše odrađenih poslova bez ikakve je konkurencije Arsène Wenger. Tada 16-godišnji Ibrahimović odbio ga je jer “Zlatan ne ide na audicije”, za Ángela Di Maríju nije imao strpljenja čekati radnu dozvolu, a Tourea za izdavanje putovnice, Didiera Drogbu propustio je potpisati 2002. za 100.000 eura jer je tada imao Henryja, a Balea je vidio kao desnog braniča. Međutim, i danas teško može zaspati kada se sjeti kako je u momčadi mogao imati dvojicu najboljih na svijetu. U ljeto 2003., kada je doveo Cesca Fàbregasa, za oko mu je zapeo još jedan mladac u mladoj momčadi Barcelone – Leo Messi. Wenger je počeo pregovore, no nije mogao ispuniti zahtjev obitelji Messi da im se osigura stan.
– Problem je bio dublji od toga stana, Leo se osjećao ugodno u Barceloni i nije želio otići – kazao je trener Arsenala.
Tog istog ljeta imao je u rukama i Cristiana Ronalda, čak mu je dodijelio i dres Arsenala s brojem devet i njegovim imenom na leđima. Ugovor je već bio spreman, ali onda se pojavio Carlos Queiroz i odveo ga u Manchester United.
– Takav je život, date sve od sebe, ali se pojavi netko jači – kazao je Wenger.
Alex Ferguson tada ga je pobijedio, ali i on je morao priznati da postoji jači. Krajem 80-ih Paul Gascoigne bio je najtalentiraniji engleski nogometaš kojeg je tražilo pola Europe. I Manchester United, naravno. Ferguson se osobno angažirao, dogovorio se sve s nogometašem, no ovaj je sljedećeg jutra potpisao za Newcastle.
– Kupili su kuću njegovoj mami i tati i to je bilo to – otkrio je Ferguson koji je na sličan način ostao i bez Ronaldinha.
Sati su ga dijelili da 2003. potpiše Brazilca, sve je već bilo dogovoreno, i odšteta PSG-u i Ronaldinhova primanja, zrakoplovna karta za Manchester već je bila rezervirana. No u tih nekoliko sati dogodili su se i predsjednički izbori u Barceloni na kojima je pobijedio Sandro Rosell, inače Ronaldinhov veliki prijatelj, i na njegov nagovor Brazilac je u zračnoj je luci sjeo u drugi zrakoplov.
>> Ovo su najveći potrošači zadnjih 10 godina: 'Utukli' milijarde eura