"Bacit ću se pod tramvaj pa neka uzmu bubreg i naplate se"

Više nemam kud, bacit ću se pod tramvaj pa neka uzmu bubreg i naplate se, jecala je 54-godišnja Đurđa Grozaj, bivša radnica Kamenskog, dok su je umirivale potresene žene iz udruge B. a. b. e. Rješenje o ovrsi zbog 4327 kuna minusa po tekućem računu Zagrebačke banke, na koji joj od svibnja nije sjela ni kuna, nesretnu je majku nezaposlenog 27-godišnjeg sina slomilo.

Dug od 7,5 milijuna kuna

Osamnaest radnica Kamenskog u rujnu je štrajkalo glađu jer im je poslodavac dužan oko 7,5 milijuna kuna od svibnja, između 14.000 i 15.000 kuna svakoj. Kamensko d.d. i državi duguje oko 25 milijuna kuna za doprinose i poreze, zbog čega je tvrtki račun blokiran već godinu dana, a uprava je poslovanje prebacila na tvrtku-kćer Kamensko trgovina d.o.o.

Radnice, koje su nedavno ponijele titulu Ponos Hrvatske, sumnjaju u to da se nekadašnja ugledna "kuća europske mode" namjerno uništava kako bi vlasnici mogli prodati zgradu u središtu Zagreba, na Trgu Francuske Republike. Predstavnici Ministarstva gospodarstva i Vladina ureda za socijalno partnerstvo na sastanku u rujnu najavili su mogućnost posredovanja u banaka da se ovim nesretnim radnicama ne bi dogodilo upravo ovo što se dogodilo Đurđi Grozaj.

– Ne možemo utjecati na banke, ono što smo mogli i učinili smo, centrima za socijalnu skrb sugerirali smo da ubrzaju isplatu jednokratne pomoći – kazao nam je državni tajnik u Ministarstvu gospodarstva Krešimir Rožman, dodajući da je u njihovoj nadležnosti samo žalbeni postupak kod potraživanja radnika u slučaju stečaja. Međutim, nisu sve radnice dobile socijalnu pomoć, prema procjenama lokalnih centara. Ali zato im ovrhe redom stižu. Krešimir Sever kaže da je rečeno i predstavnicama radnica da se svaki radnik koji ostane bez posla treba obratiti banci i da banke u pravilu izlaze u susret i prolongiraju dugovanja.

Nemam srce ni ponos

– Ovo nitko ne zaslužuje, ni lopovu to ne bih dala. Kad sam bila mlađa, bila sam jača i prkosila nepravdama. Pet sam godina kao jamac plaćala tuđi kredit, plakala svaki dan, ali izgurala sam. Svako bih jutro rekla "Bože, hvala ti da imam oči i ruke!". Ali sada više nemam ni srca ni ponosa, a bez toga ne mogu živjeti! – očajna je gospođa Đurđa. Svijetla je točka nesretnim radnicama odvjetnik Tonči Ravlić.

– Velik je čovjek, svakoj od 36 žena dao je pred Božić po 1000 kuna beskamatno da sebi nešto stave na stol. Ja sam platila struju koju su mi htjeli isključiti. Danas sam bila kod njega i naknadno vidim – novi grč suza prekida joj glas – da mi je stavio sto kuna u fascikl s papirima.