Bandić, Primorac i Vidošević stide se svoje prošlosti

Iako ga ankete podcjenjuju, a analitičari procjenjuju da su mu šanse da uđe u drugi krug minimalne, HDZ-ov predsjednički kandidat Andrija Hebrang kaže da se zbog tih procjena ne ljuti i da ga ne pogađaju. Nijednom se, kaže, nije osjetio kao gubitnik.

 • Kako ocjenjujete dosadašnju kampanju?
– Ovo je dosad najprljavija i pomno režirana kampanja. Tzv. nezavisni kandidati raspolažu s toliko novca da im mi, stranački kandidati, možemo samo gledati u leđa. Dovoljno je pogledati količinu spotova i veleplakata, pa da se vidi tko su financijski najjači igrači.

• Zašto ne kažete da mislite na Nadana Vidoševića, Dragana Primorca i Milana Bandića?
– Nikad nisam govorio o imenima. No, jasno je na koga mislim. Sve je to, dakle, vrlo prljavo. Ovo je kampanja kapitala, a ne politike. Bit će loše ako netko od takvih kandidata preuzme kormilo države.

• Da parafraziram slogan jednog nezavisnog kandidata, mislite li da su kandidati na koje aludirate ipak u nečijoj šaci?
– Svatko tko prljavim novcem ostvari politički rezultat nečiji je dužnik.

• Kažete i da je kampanja režirana. S kojim ciljem i tko je režiser?
– Jasno je da se radi o režiji, jer se nikad nije dogodilo da se na desnoj biračkoj sceni, na kojoj se u startu može skupiti tridesetak posto glasova, borilo čak pet viđenijih kandidata. Povijesni je presedan u demokraciji da u utrci za predsjednika države sudjeluju čak tri bivša ministra iz iste stranke. Ovaj put riječ je o HDZ-u. To ne može biti slučajno.

• Tko stoji iza toga?
– Najprije želim reći da sam pokušao spriječiti da tri bivša ministra iste stranke idu na izbore. Predložio sam prije dva mjeseca ponovo unutarstranačke izbore. Pozvao sam g. Primorca, kao člana Predsjedništva HDZ-a koji je sjedio na toj sjednici, i g. Vidoševića da se očituju. Primorac je pred svima rekao da izbori nisu potrebni jer nije zainteresiran za kandidaturu, a g. Vidošević nije ni odgovorio. Tjedan dana kasnije su se kandidirali kao nezavisni. Dakle, niti je to slučajno niti njihov motiv može biti pobjeda na izborima.

• Motiv im je da vas oslabe?
– Motiv je da se razmrve glasovi desnice i da u drugi krug uđu dva ljevičara, Ivo Josipović i Milan Bandić.

• Bandića nitko ne doživljava kao ljevičara. Baš naprotiv.
– Bandić je ljevičar od mladosti. Član je Saveza komunista do 1990., kad su mnogi ljevičari progledali. No, Bandić nije progledao i nije se javio u Domovinski rat. Kao tzv. desničar nije podigao spomenik Franji Tuđmanu, ukinuo je Trg hrvatskih velikana, ali ne i Trg maršala Tita. Nije on desničar, Bandić možda žmiga desno, ali vozi lijevo.

• Čime je onda zaslužio povjerenje HDZ-ovih birača, s obzirom na to da bez njih nikad ne bi bio na čelu Zagreba?
– Izbrojite donacije u gotovini i poklone koje u kampanji vozi kamionima, pa ćete vidjeti kako se kupuju birači. Cilj scenarija o kojem govorim jest da se na Pantovčaku zaokruži 15 godina ljevice.

• Tko je režiser?
– O tome možemo nakon izbora.

• Mislite li da se sve režira s Pantovčaka?
– Gdje je to?

• To je ono mjesto u Zagrebu gdje se nalazi park koji biste otvorili građanima, a slučajno je tamo i predsjednik države?
– Ma, ne bih mogao vjerovati da se predsjednik, koji prema Ustavu mora voditi uravnoteženu politiku, miješa u izbore. To zaista ne mogu vjerovati.

• Nije tipično za vas da udarate bez rukavice. No, u kampanji ste izabrali novi stil. Primorca ste nazvali dezerterom, a Vidoševića tranzicijskim profiterom. Zašto ste se opredijelili za taj stil?
– Zato jer ne trpim neistinu u životopisima. Zbog čega neki kandidati imaju sive zone? Birači imaju pravo znati sve o njima. Zašto nijedan moj konkurent ne piše u biografiji što je radio od ‘91. do ‘95.?

• Što vi mislite?
– Zbog toga što su se od ‘91. do ‘95. moji glavni konkurenti sakrili, a tad je trebalo pokazati tko stavlja i život na kocku za Hrvatsku. Danas ne treba stavljati život na kocku, ali načelno je pitanje hoće li se onaj tko se tada skrivao danas moći oduprijeti raznim svjetskim strujama koje mogu ugroziti naše državne interese. Neće li i tada pokleknuti i sakriti se u podrum kao za vrijeme rata?

• Možda se stide napisati da se nisu posebno angažirali u Domovinskom ratu?
– Možda, ali kandidati nemaju pravo skrivati ništa iz svojeg života. Zašto ne napišu od ‘91. do ‘95. bio sam u Zagrebu ministar i promolio sam nos jedino kad je trebalo putovati u Beč? Ili, zašto drugi konkurent ne bi napisao bio sam od ‘91. do 2000. u Americi? Zašto se stide svojih postupaka? Ja u svom životopisu nemam sivih zona i ne stidim se nijednog svog postupka.

• Neki od kandidata koji atakiraju na HDZ-ove birače računaju na potporu Katoličke crkve, branitelja i Hrvata izvan Hrvatske. Kakvi su vaši odnosi s njima?
– Najprije, drago mi je da su moji konkurenti zavoljeli Hrvate izvan Hrvatske. To je veliki iskorak. Moj kontakt s braniteljima je neraskidiv. Osim što sam utemeljitelj jedne od udruga, s predstavnicima svih udruga sam se sreo u zadnja dva mjeseca. I svuda sam dobio potporu. Bez obzira na to što neki kandidati dolaze s novcem i plaćaju pojedine troškove tim udrugama. Ja novac nemam i mogu im dati samo čast i dostojanstvo. Obišao sam i Hrvate u Hercegovini i srednjoj Bosni. Gdje god dođem, ljudi mi zahvaljuju za sve što sam činio u ratu i ističu da sam jedini od svih kandidata u to vrijeme bio s njima. Već mi je to dovoljna životna zadovoljština. Oni će odlučiti komu će dati glas. No, ja im kažem i da se upitaju što će za njih biti spreman učiniti netko tko je u ratu čučao u Zagrebu ili bio Americi.

• Kakav je vaš odnos s Crkvom?
– Odnos predsjednika prema Crkvi, a pri tome mislim na sve crkve i vjere, mora biti pun dostojanstva i poštovanja. Crkva ima pravo i obvezu govoriti, jer ona je i društveni korektor.

• Idete li nedjeljom na misu?
– Idem kad god stignem. Nažalost, ne redovito. U kampanji nisam pojačao dolazak na mise. I nikad ne bih zloupotrijebio misu. Kao neki kandidati koji u jednu nedjelju obiđu tri mise, a u svakoj su dvadesetak minuta. To je zloupotreba vjerskih osjećaja. Neki ljudi vjeruju u Boga i Crkvu cijeli život, a neki samo 60 dana prije izbora.

• HDZ se zadnjih pet mjeseci, otkako je došlo do promjene u vrhu stranke, nalazi pod snažnim pritiskom oporbe koja traži prijevremene izbore. Što bi za stranku značilo da vi ne uspijete ući u drugi krug?
– Za stabilnost stranke to ne bi značilo ništa negativno, jer je stranka čvrsta. U protekla dva mjeseca obišao sam teren i uvjerio se da je stranka uspješno prebrodila odlazak Ive Sanadera. Jadranku Kosor su apsolutno prihvatili kao osobu koja je preuzela ogroman teret u vrlo teškom trenutku za državu i stranku. Ona ima apsolutnu potporu. Stranka je, ako zatreba, potpuno spremna i na nove izbore. No to bi usporilo sve procese i izbori bi bili štetni. Ne uđem li u drugi krug to ne bi bilo presudno, jer HDZ je dvaput gubio predsjedničke izbore, ali i pobjeđivao na parlamentarnima i osvajao vlast u državi.

CIJELI INTERVJU PROČITAJTE U VEČERNJAKOVOM 'OBZORU'