Posjet ekumenskog carigradskog patrijarha Bartolomeja I., koji je iščekivan kao vjerski događaj godine, pretvorio se, zapravo, u vlastitu suprotnost i postao kandidat za crkveno-diplomatski fijasko godine.
Prilika da posjet patrijarha Bartolomeja I. postane povijesnim (jer se radi o prvom njegovu posjetu Hrvatskoj) prokockana je nevjerojatnom lakoćom kada se Bartolomej I. dohvatio prebrojavanja jasenovačkih žrtava spomenuvši ih u stotinama tisuća u propovijedi u jasenovačkoj crkvi, na liturgiji kojom je predsjedao zajedno s patrijarhom srpskim Irinejem i 17 episkopa iz Hrvatske, regije i okolnih zemalja.
Stotine tisuća kojih se Bartolomej dotaknuo mnogima su zazvučale kao onih nevjerojatnih 700.000, koje su produkt komunističke tvornice laži i na čijim je temeljima stvoren ne samo srpski mit o Jasenovcu, nego i golemo breme prebrojavanja nevino stradalih duša u tom zloglasnom ustaškom logoru, što je krimen nad krimenima jer je svačiji nevino stradali život (poput onih u Jasenovcu i drugim takvim mjestima) svetinja kojom se ne bi smjelo trgovati.
Bartolomejev dolazak u Hrvatsku trebao se izdići iznad tih hrvatsko-srpskih muka. Očekivalo se to ne samo s hrvatske strane (koja je bila zanemarena u pripremi dolaska), već se to otvoreno poručivalo iz SPC-a u Hrvatskoj, koji je Bartolomejev posjet smještao isključivo u vjerski kontekst, želeći pod svaku cijenu izbjeći politiziranje.
Taj je proces, naime, počeo dolaskom na čelo Slavonske eparhije episkopa Jovana (Ćulibrka), koji je odmah povukao crtu između liturgijskog prostora obilježavanja spomena na žrtve i onoga koji se odvija političkim i drugim kanalima. Tako je izbjegao upravo onu zamku u koju je upao patrijarh Bartolomej, a to je prebrojavanje žrtava i licitiranje njihovim brojem.
Dolazak Bartolomeja I. u Hrvatsku nije bio samo vjerski čin nego i politički. Zato je važno znati i kako je do njega došlo: na proljetnom zasjedanju Svetog Sinoda SPC-a u Beogradu odlučeno je da se održi znanstveni skup o novomučenicima u Donjoj Gradini u BiH, mjestu preko puta Jasenovca, također stratištu i logoru, a danas spomen-području.
Pozive je uputio pakrački episkop Jovan, koji je odgovor iz Carigrada dobio tek 10-ak dana prije simpozija, što je sve iznenadilo jer je Bartolomejev dolazak podigao cijeli događaj na znatno višu razinu pa je skup prebačen u Zagreb. U najavi skupa, također, bio je spomenut i dolazak hrvatskih povjesničara, no na skupu nije bilo nijednoga?!
To je jednog od naših biskupa, u neslužbenom razgovoru, ponukalo da se zapita što bi bilo kada bi Katolička crkva iz Hrvatske u Srbiji organizirala skup o hrvatskim mučenicima, pozvala najvišeg gosta iz Vatikana, u posljednji tren obavijestila SPC i na kojemu ne bi bio nijedan srpski povjesničar... Upravo se to dogodilo za Bartolomejeva posjeta Hrvatskoj. I mnogo više. Ekumenski patrijarh napravio je golemu štetu stvarnom ekumenskom radu episkopa SPC-a u Hrvatskoj, koji nastoje živjeti stvarni, a ne salonski ekumenizam.
I na kraju, očigledno je da je Bartolomej I. bio pod snažnim utjecajem srpskog patrijarha Irineja, iz čijih se uskih vidika rijetko može razabrati da je za iskren dijalog, zajedništvo i pomirenje kako pravoslavnih i katolika na ovim prostorima, tako i Hrvata i Srba te da je u službi beogradske politike i diplomacije, koja je u ofenzivi na Hrvatsku, koja se guši u političkim jalovim trvenjima.
Carigradski patrijarh trebao je biti iznad toga. Stavljajući se u službu prosrpske politike, poslao je, nažalost, i poruku Vatikanu. Čiju reakciju tek treba osluškivati. Za početak, dovoljno je spomenuti da na posjet koji je trebao biti povijesni Vatikan nije poslao ni tajnika svoga veleposlanstva u Zagrebu. Pametnomu dosta.
kad partijsku povijest(skj/skh)iznose u političke svrhe i pri tome licitiraju s brojem žrtva koji je barem desetorostruko uvećan kako bi zvučalo što strašnije imam osjećaj da ovi lešinari žale da žrtava nije bilo još barem deset puta toliko...te kako su žrtve najmanje bitne u cijeloj priči..bitna im je samo cifra,,,