Oprezom tipičnim za znanstvenika, domaćin se povjerio pomalo uzrujano:
- Promijenio sam telefonski broj. Nisam stigao ni izbrojiti koliko me ljudi zvalo protekla dva tjedna. Bolesni od side. Hoće lijek! A nema lijeka, tek tražimo cjepivo.
Nakon što je istresao upozorenje, Hermann Katinger, direktor Instituta za primijenjenu mikrobiologiju u Beču, ipak se osmjehnuo:
- To je uvijek tako kad novine najave senzaciju.
Njegov je znanstveni tim mikrobiologa dospio u udarne agencijske vijesti prije petnaestak dana nakon objave rezultata dosadašnjeg istraživanja - u znanstvenom časopisu Journal of Virology - kojim su najavili da su na tragu revolucionarna otkrića: cjepiva protiv side koje bi, laički, zapravo bilo modificirano cjepivo protiv gripe.
Rade 12 sati na dan
Institut koji je na tragu revolucionarnom otkriću smješten je u zgradi bečkog Agronomskog fakulteta. U prizemlju nas čeka dr. Boris Ferko. Član znanstvene ekipe, jedan od potpisnika znanstvenog rada, smije se. Visok, obrijane glave, šarmantan.
Dizalo nas vozi do njegova ureda, a on usput govori da je iz Slovačke, oženjen, otac dvoje djece. Diplomirao je veterinu, zatim magistrirao i doktorirao te došao u Austriju. Uključio se u znanstveni tim Instituta, radi 12 sati na dan i objašnjava da mu nedostaje vremena. I počinje priču o otkriću.
- Najkraće: modificiranim cjepivom protiv gripe može se spriječiti zaraza HIV-om. Genom virusa gripe sadrži osam dijelova gena RNK. Najmanji je dio gen NS1, a sadrži i protein NS1 koji se pokazao ključnim u našem istraživanju. Tog proteina nema u virusnim česticama, nego virus "naređuje" zaraženoj stanici da ga proizvede. Kad se pojavi u stanici, pomaže joj da se "skrije" od neprijatelja imunosnog sustava. Tako se virus gripe replicira, napušta jednu stanicu da bi zarazio drugu. I kod ljudi i životinja - kaže. Zbog nas je prilagodio svoj znanstveni jezik. Kad nam je predao svoj znanstveni rad, lica su nam mijenjala boje od nesnalaženja u svijetu brojki i genetičke terminologije. Njegova je spasonosna formula izražena brojevima i grafovima teško razumljivima ljudima izvan znanstvena kruga. Ferko zato nastavlja jednostavnijim jezikom:
- A mi smo otkrili da, ako se iz genoma gripe izbriše NS1 gen ili ako se skrati genetičkim inženjeringom, virus više ne može replicirati. Tako virus više nije zarazan! Taj se model može koristiti kod cjepiva za gripu, ali virus uštrcavamo sprejem u nos, u dišni sustav, a ne injekcijom. To je zato što se virus gripe i replicira u dišnom sustavu, tek manjim dijelom u plućima. Sprej smo iskušali na miševima i reagirali su izvrsno! Nakon našeg cjepiva nisu se zarazili HIV-om kad smo im ga ubacili - nastavlja Ferko.
Pokusni "kunići" majmuni makakiji
Lovimo se u genetičke mreže i u uredu nam prilazi Andrej Egorov, član ekipe. On je Rus, bavi se genetikom i virologijom, a njegovo je istraživanje proteina NS1 postalo temeljem za istraživanje Borisa Ferka i njegovih kolega.
- To je tek prva faza našeg istraživanja. Do cjepiva će trebati možda još desetljeće - kaže i Egorov, oprezan poput svojeg direktora.
Znanstvenici nastavljaju priču o dometima svojeg otkrića:
- Otkrili smo i da virusi gripe nastali genetičkim inženjeringom funkcioniraju kao nositelji za strane antigene, primjerice, HIV-a, tuberkuloze, malarije, kancerogenih bolesti. Takvo modificirano cjepivo može označiti novu generaciju cjepiva protiv gripe, ali i ovih bolesti koje sam spomenuo - dodatno objašnjava Boris.
A "pravi" posao tek slijedi. Pitamo koliko još vremena treba dok se cjepivo ne počne koristiti? Sa smiješkom Boris sliježe ramenima:
- Možda i desetljeće. Sljedeće ćemo godine cjepivo iskušati na majmunima makakijima, sisavcima najsličnijim čovjeku. Ta faza ima dvije etape, traje oko godinu dana. U prvoj ćemo im etapi dati cjepivo i čekati njihov imunosni odgovor. Snaga imuniteta može se mjeriti medicinskim instrumentima. U drugoj fazi, koja također traje šest mjeseci, majmunima ćemo dati HIV antigen i vidjeti njihovu reakciju. Može se očekivati kako se neće zaraziti - tumači Ferko. Majmune nemaju u Austriji, testirat će ih vjerojatno u Češkoj ili Rusiji. A bude li cjepivo djelotvorno i makakiji se ne zaraze HIV-om, za dvije godine kreće ono glavno.
- Administracija. Trebamo ishoditi dopuštenja za testiranja na ljudima. Klinički su pokusi najgora faza. Teško je dobiti dopuštenje, treba zadovoljiti brojne kriterije. To obično najdulje traje - kaže nam sugovornik.
Pet godina testiranja na ljudima
I tad smo došli do škakljiva dijela. Jer, ako je cjepivo preventivno, kako će vidjeti rezultate? Neće valjda cijepljenima ubrizgati HIV? Ferko odmah upozorava:
- Ma, naravno da nećemo. Ima tu varijanti. Idealno bi bilo pronaći ljude u krajevima gdje je visoka stopa obolijevanja, poput Južnoafričke Republike ili Tajlanda. Postoji mogućnost da se eksperiment napravi na dvije skupine, eksperimentalnoj i kontrolnoj. Ljudi iz jedne dobili bi cjepivo i budući da se druže sa zaraženim ljudima, vidjeli bismo u sustavnu praćenju kako cjepivo djeluje. Za ljude će trebati oko pet godina. A, ponavljam, imunitet je mjerljiv.
Opet se vraćamo na idealnu situaciju - primjerice, cjepivo se pokaže učinkovitim. Bi li imalo kakva učinka na ljude zaražene HIV-om?
- Sigurno je da bi cjepivo u idealnoj situaciji poboljšalo njihov imunosni sustav - tvrdi Boris.
Traženje imunosnog odgovora u prosjeku traje šest mjeseci. Toliko je trebalo miševima, toliko će trebati majmunima. A na ljudima će testiranje trajati oko pet godina.
Dok razgovaramo o sidi, raku i ostalim pošastima, Ferko nas upozorava na gripu. I kaže da javnost na neki način ne vodi računa o gripi - mediji izvještavaju samo kada negdje ponestane cjepiva (kao, primjerice, u hrvatskim bolnicama prošloga tjedna).
- Zaboravlja se da je gripa i dalje među pet najsmrtonosnijih bolesti na svijetu. Kod osoba starijih od 60 godina, najviše ih umire od gripe. I ona, poput HIV-a, nosi sekundarne infekcije, kao upalu pluća. Jedna je od razlika između ta dva virusa to što virus gripe ulazi kroz dišni sustav, a HIV kroz krv. Ali, učinak je poguban - dodaje.
Znanost traži sve moguće načine kako bi pronašla lijekove i dala čovjeku priliku za život. Svakog dana u austrijskom laboratoriju znanstvenici dolaze na posao s tom mišlju. Specifičnosti HIV-a medicina ne može stati na kraj, ne djeluje nijedan konvencionalan način. U pomoć je stigla genetika, znanost o kojoj današnji klinci uče u školskim klupama, upijajući kromosomske zavrzlame koje čine čovjeka. Udružena s mikrobiologijom, stvorila je pomake.
Slovački nas je znanstvenik proveo kroz laboratorije. Mjesto gdje se stvara bolja budućnost više nam je nalikovalo na nekakav austrijski Pentagon - desetak čeličnih vrata, s kojima se Ferko bori plastičnom karticom. Plastikom otvara sigurnosne kodove i objašnjava da kršimo pravila jer inače hodaju u odijelima poput astronautskih, sterilizirani i dezinficirani. Pokazuje nam carstvo epruveta i strojeva u kojima se mućkaju formule sutrašnjice.
U teoriji sve štima
Život izvan laboratorija poticaj je znanstvenicima da još više prionu na posao. Razmišljamo o oboljelima, njihovim jutrima - bude li se s mišlju kako će im netko osigurati život, stvoriti lijek da lakše dočekaju sljedeće jutro? Zapetljan jezik znanosti pokušava nam reći da se radi na tome.
Ferko nas ispraća. I, poput svojeg šefa Katingera, dobacuje:
- Znam da cjepivo protiv side zvuči revolucionarno, ali moramo malo pričekati da ga stvorimo. To znači još vremena i novca. Zasad stvari idu odlično i u teoriji sve štima. Ali, znate, znanost vam je kao show-business, ima puno suparništva. Svi rade na istoj stvari i katkad je, na žalost, pitanje prestiža tko će prvi i tko će više, pa se javljaju razne prepreke koje uspore znanstvenika. Jer, katkad zaboravljaju da svi radimo u službi čovjeka.
Piše VALENTINA GRIVIĆ