Beskućnik Dinko Zaharija (55) u kolovozu prošle godine s nožem je ušao u poslovnicu Erste banke na Jadranskom trgu, no, kako je rekao za 24 sata, to je učinio samo da bi dobio smještaj i hranu u zatvoru.
– Nemaskiran sam uzeo broj i čekao desetak minuta. Čudno sam se osjećao, novac me nije zanimao iako je službenica kraj mene brojila stotine tisuća kuna. Samo sam želio u zatvor. Lažna pljačka bila mi je ulaznica za to – objašnjava Dinko za 24 sata.
Službenica na šalteru odgurnula mu je ruku i nož mu je ispao.
– Ukipio sam se, ali sam bio zadovoljan. Nitko nije stradao, nikom nisam ništa ukrao, a znao sam da te noći neću spavati vani. Mirno sam čekao policiju iako sam mogao pobjeći. Pustili su me nakon mjesec dana, sad čekam presudu – kaže ovaj rođeni Riječanin.
To je sasvim logično. Kad čovjek nema baš ništa (a time ni građanske časti) - što ne bi doašo do prilike da preživi u zatvoru? Ako se sadašnja ekonomska situacija zahukta - moglo bi takvih slučajeva biti i znatno više!