Dio su statistike o gotovo 60 tisuća hrvatskih građana koliko ih se lani iselilo u Njemačku. Također su dio statistike o 322 tisuće blokiranih. Te su dvije okolnosti za obitelj Predraga Hedla iz Hagnja, malog mjesta u Zagrebačkoj županiji, u neposrednoj korelaciji. Nisu bili megalomani. Nisu podigli kredit u “švicarcima”. Niti se zaduživali za potrošnju.
Odbacuju se time svi navodi koje mrzitelji ovršenih izvlače u argumentaciji “sami su krivi”. Podigli su, doduše, stambeni kredit od 35.000 eura u Sberbanku za uređenje obiteljske kuće i autoradionice u sklopu nje, a onda nakon tri i pol godine uredne otplate ostali bez posla: prvo supruga, a onda i Predrag Hedl, baš u pravi trenutak – dok mu je žena bila trudna. – Supruga je radila kao spremačica u Auto Zubaku i 2009. u jeku krize ostala je bez posla, s minimalnom otpremninom. No, nastavili smo normalno plaćati kredit mojom plaćom, dok se i meni nije dogodio otkaz, kod istog poslodavca – kaže Hedl. Po zanimanju je automehaničar, supruga je završila višu poljoprivrednu školu, inženjerka je stočarstva.
– Pokušao sam s bankom dogovoriti poček dok ne nađem drugi posao, ali sluha nije bilo. Neko sam vrijeme radio na crno i još nešto plaćao, ali bilo nam je sve teže, kasnili smo i nakon tri rate zaostatka otkazali su nam ugovor – kaže Predrag Hedl. Banka se, kaže, naplatila u potpunosti od Croatia osiguranja koje se sad pokušava naplatiti od njega. U međuvremenu se nakupilo i po nekoliko neplaćenih računa za televiziju, za mobitel pa su blokirani i zbog toga.
– Pokrenuo sam obrt i pokušavao uloviti sve zaostatke, ali kamate i drugi troškovi sve bi pojeli. Nikako zagristi u glavnicu... Nakupilo se 15.000 kuna duga. Počeo sam kasniti i s doprinosima za obrt, naraslo je na oko 35.000. Danas je s kamatama došlo do 300 tisuća kuna, a stalno nešto uplaćujem, i EOS Matrixu svaki mjesec po 100 eura – u nevjerici govori Hedl. Dug za TV pretplatu iz 2012. i 2013. sa 750 kuna uspio je doći do 5700. Nešto mu, otkriva, utjeruju odvjetnici iz Hanžekovića&Partnera, nešto iz Leke&Partnera. Dosad je uspio platiti i 82 tisuće kuna Croatia osiguranju za koje ne skriva riječi hvale.
– Bili su jako susretljivi, da mogu platiti odjednom, otpisali bi mi i sve kamate. Ne rade dodatne pritiske, nije došlo do dražbe, strpljivo čekaju dok pomalo plaćam – zahvalan je 44-godišnji automehaničar koji se samo pita što bi s tri i pol godine otplate banci, u koji je vjetar to nestalo...
Točan iznos duga pokušava utvrditi kod onih kod kojih ga je i napravio. Na Fini Hedl nije bio četiri godine. Smatra ih nelegalnom institucijom s kojom nije sklopio nijedan ugovor. Oni su, ljutito kaže, “izmišljotina koja pere novac”. Za sedam papira koje je podigao kad je posljednji put otišao u Finu platio je 300 kuna. Kad je dobio poticaj za samozapošljavanje, i to mu je ovrha počistila s računa.
Svoje dugove i obaveze mora plaćati svatko sam, jedni novac spiskaju za mnoge nepotrebne stvari drugi uredno plaćaju iako se moraju odreći mnogo čemu. Ustanove koje tjeraju dužnike moraju biti ažurnije, dok netko ne plaća mobitel, struju, doprinos ,plaće radnicima itd. moraju prontno reagirati i obustaviti posao ili uslugu. Dug se zablokira i može rasti samo za ,,inflacisku,, kamatnu stopu a troškovi postupka za naplatu moraju se normirati. Pristojne socialne službe moraju automatski biti upućene u dug građana ako taj nije naplaćen u roku recimo 60 dana, Dug može i pričekati bolje dane pa makar i na posao u Njemačkoj .