U vukovarskoj obitelji Mijić Božić je oduvijek bio nešto posebno i željno je iščekivan. – Božić je najvažniji vjerski blagdan i treba ga obilježiti kako treba, a sve drugo je manje važno. Na Badnjak idemo na zornicu, poslije na polnoćku, a na Božić i na misu. Pripreme započinju početkom adventa paljenjem adventskih svijeća. Na Badnjak kitimo bor, stavljamo jaslice, a u kuću unosimo i malo slame. Svakako da pod borom moraju biti i prigodni darovi za djecu - kaže baka Vita.
Na Božić se, prema tradiciji, priprema bogatija i raznovrsnija trpeza, nađe se za svakoga ponešto. Baka Vita zadužena je i za ukrašavanje drveta u dvorištu s ukrasnim kuglicama, a djed Jure zadužen je za rasvjetu. Sve se to radi po želji i pod nadzorom unuka Anđela (22) koji odmalena boluje od progresivne distrofije mišića i od 11. godine je u invalidskim kolicima.
– Za mene je Božić prije svega blagdan ljubavi, zajedništva i obiteljskog okupljanja. Sve drugo je manje bitno – kaže Anđelo kojemu je omiljeni hobi pisanje pjesama.
Do sada je napisao više od 800 pjesama, a izdao je i tri knjige pjesama. Uskoro će biti organizirana i promocija njegove treće knjige koja nosi naziv „Na rubu tame". Anđelo je već godinama u obitelji zadužen za paljenje svijeća na adventskom vijencu u kući. Njegova majka Jasminka kaže kako je Božić i dan kada se međusobno izmjenjuju božićne želje, a da se one prije svih tiču Anđela i njegova zdravlja.
Sviđa mi se teta Jasminka.