"Ne osjećam se nikakvim herojem niti da sam učinio nešto posebno jer smatram da sam samo oruđe u Božjim rukama. Ovo je Božje djelo i ja sam samo izvršavao ono za što sam u tom trenutku osjetio da je Božji naum za mene", kazao je za Večernji list bogoslov Zagrebačke nadbiskupije, član DVD-a „Kustošija“, Domagoj Koružnjak iz Župe sv. Nikole Tavelića koji je, sa svojim kolegama vatrogascima, krenuo u pomoć ljudima nakon potresa koji je pogodio Grad Zagreb u nedjelju 22. ožujka 2020.
"Učinio sam ono što mislim da je moja dužnost i dužnost svakoga tko je obućen za rad u takvim uvjetima. Kao što je moj otac 1991.-e s 21-om godinom stao u obranu svoje domovine tako i ja osjećam da sam pozvan učiniti sve što je u mojoj moći da kroz vatrogastvo pomognem svim ljudima, tj. zasada u ovakvim izuzetnim situacijama kroz vatrogastvo, a jednoga dana i kroz, ako Bog da, svećeništvo na koje se pripremam. Ono što me raduje je da ću se u budućnosti moći posvetiti gašenju upravo one žeđi koju svi ljudi osjećaju, a to je duhovna žeđ za Bogom", kazao je bogoslov Koružnjak opisujući trenutke potresa.
"Potres me, kao i svu moju subraću, zatekao u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu na Kaptolu. Te sekunde su bile zaista stravične i djelovale su kao vječnost. Nekako sam uspio doći do vrata svoje sobe, otvoriti ih i stati ispod dovratnika. Nakon što je potres prestao uzeo sam svoju jaknu i krenuo obilaziti cijeli treći kat naše zgrade, gdje se nalazi večina naših soba. Govorio sam subraći koja su još bila na hodniku neka uzmu svoje jakne i spuste se u unutarnje dvorište naše Bogoslovije. Krenuo sam otvarati vrata svake sobe i provjeravati da nije netko slučajno ostao u svojoj sobi jer može se dogoditi da su nekom vrata zablokirana ili je na nekoga nešto palo pa ne može van. Nakon što sam obišao cijeli treći kat i provjerio sve sobe, na kraju sam se i ja spustio dolje. Svi smo na neki način bili prestrašeni, no mislim da se kod mene dogodilo to da sam u tom trenutku nekako potisnuo sav taj strah, i paniku, i šok,... i uspio ostati donekle smiren. Ne mogu si to ni danas objasniti. Djeluje mi da sam to više nesvjesno nego svjesno napravio. Poglavari su u dvorištu pokazali izuzetnu smirenost koja je polagano djelovala i na ostale bogoslove. Odmah su krenuli zatvarati ventile vodovoda i plinovoda... Sve su zaista odradili vrhunski. Jasno, prva stvar mi je bila provjeriti kako je moja obitelj doma. Nazvao sam ih mobitelom i uvjerio se da su uredu", govori bogoslov Koružnjak ističući kako je instinktivno odmah nakon toga nazvao zapovjednika DVD-a, Darka Baranašića, i pitao ga prikupljaju li se u vatrogasnom domu.
"To je nekako instikntivno svima nama dobrovoljnim vatrogascima. Čim čujete i vidite da se nešto događa, zovete zapovjednika da mu se stavite na raspolaganje. Rekao je da se prikupljamo, na što sam mu ja odgovorio da nisam siguran hoću li moći doći, ali najverojatnije da hoću. Nakon onog drugog potresa obratio nam se rektor, preč. Anđelko Košćak, koji nam je obznanio kako smo od ovog trenutka svi pušteni svojim kućama jer zbog novonastale situacije potpuno je nelogično da ostajemo u Bogosloviji. Odlučeno je da ćemo po 10-orica otići u svoje sobe i uzeti one najosnovnije stvari te brzo napustiti zgradu. Otac jednog mog kolege povezao me autom do okretišta Črnomerec, a tamo sam ubrzo došao do vatrogasnog doma DVD-a Kustošija, presvukao se i priključio kolegicama i kolegama kojih je tamo bilo već 20-ak. Naš je zadatak bio osigurati neometan promet Ilicom od Črnomerca do Britanskog trga. Najveći je posao bio baš na Britanskom trgu jer je tamo uslijed pada crijepova, cigli, žbuke i ostalo pa je došlo do oštećenja tramvajskih vodova. Pošto smo u tom trenutku čekali tehničare ZET-a odlučili smo počistiti okolne ulice, osobito nam je na srcu bilo očistiti Nazorovu pošto se gore nalazi Dječji dom Zagreb. Pozvani smo još u brojne druge ulice radi čišćenja, kao i na jednu lokaciju gdje smo iz stana na 4. katu evakuirali nepokretnu gospođu. Dio ekipe kasnije je još pozvan na osiguranje rušenja djela jedne zagradena trgu Bana Josipa Jelačića, dok je nas par ostalo dežurati u vatrogasnom domu u slučaju ponovne potrebe. Bilo je izuzetno teško, ali vrlo sam ponosan na sve moje kolegice i kolege iz svog dobrovoljnog vatrogasnog društva Kustošije jer su pokazali izuzetnu disciplinu i srčanost", govori bogoslov Koružnjak napominjući kako je prošao mnogo intervencija ističući onu njemu najtežu.
"Teško je teško sada nabrojati sve intervencije na kojima je bio. Možda bi bolja osoba za to pitanje bio moj zapovjednik pošto on vodi evidenciju o svakoj intervenciji. U svakom slučaju bilo ih je mnogo. Ako bih baš morao istaknuti jednu onda bi to svakako bila „dislokacija“ u Splitu prije tri godine jer mi je to bila prva, i za sad jedina, dislokacija. I sami se sjećate kolika je to bila katastrofa, ali i koliko je ta katastrofa ujedinila Hrvatsku. Na terenu je bilo vatrogasaca iz cijele Hrvatske. Proveo sam tamo 2 dana s barem 100-ak vatrogasaca iz Zagreba, a i iz drugih djelova naše zemlje. Bilo je izuzetno naporno i zahtjevno jer smo se susreli s terenom koji nikada u životu nisam vidio, ali ono što bih htio istaknuti je ta dobrota i ta prihvaćenost koju smo osjetili od strane domaćih ljudi. Uvijek su bili uz nas, pomagali nam kroz dan koliko god su mogli, po noći su nam kuhali kave dok smo dežurali zbog opasnosti od ponovnog aktiviranja požarišta. Na dijelu gdje smo mi bili raspoređeni vatra je došla skroz do kuća i bilo je zaista teško. Ali uspjeli smo. Ponosan sam što sam član takvog kolektiva kao što je dobrovoljno vatrogastvo", naglasio je bogoslov Koružnjak objašnjavajući od kuda potječe njegova naklonost prema vatrogastvu.
"U dobrovoljno vatrogasno društvo Kustošija pristupio sam s 10 godina, dakle 2006. Vatrogasci iz DVD-a Kustošije došli su jedan dan u moju osnovnu školu i održali pokaznu vježbu nakon koje su pitali ima li zainteresiranih za pristupanje vatrogasnoj mladeži. Jasno, puno nas je dignulo ruku, ali samo rijetki su na kraju ostali. Od cijele te generacije još sam samo ja ostao aktivan. Bio sam član vatrogasne mladeži do 2014. i redovito odlazio na ekipna natjecanja, a tada sam položio ispit za vatrogasca i od tada operativno djelujem u svom DVD-u. Dakle, aktivan sam u DVD-u Kustošiji već 14 godina. Do primanja svetog reda đakonata imam prilike operativno djelovati u svom DVD-u u kojem sam praktički odrastao i učio se međusobnom poštovanju, povjerenju u druge ljude, solidarnosti, međusobnoj bratskoj ljubavi, ono što bi smo filozofsko-teološkim riječnikom nazvali grčki „Filia“. To je jedan predivan kolektiv i to su divni ljudi svih dobi i uzrasta. Učimo jedni od drugih. Stariji imaju neprocjenjivo iskustvo i znanje, dok mi mlađi možda bolje rukujemo novijim tehnologijama i izumima u vatrogastvu. Zašto takve stvari ne iskoristiti? Recimo, što je „Karitas“, tj. djelotvorna ljubav, ako ne izlaganje svog vlastitog života i zdravlja da bi ste spasili drugu osobu? Znate, puno je toga kršćanskog u vatrogastvu, ali nažalost rijetki to prepoznaju. Zanimljivo je kako je na našem grbu prikazana upravo naša župna crkva sv. Nikole Tavelića u Kustošji i kako kustošijski vatrogasci čuvaju jako dobru i kvalitetnu suradnju sa župom. Sudjeluju na euharistijskim slavljima i obredima po 5-6 puta godišnje, a također pomažu župniku kad god zatreba oko nekih radova", govori bogoslov Koružnjak koji se, kao budući svećenik, ne slaže s nekim vjerskim poglavarima diljem svijeta , različitih religija, koji koronavirus smatraju Božjom kaznom ili upozorenjem.
"Pojedinu prirodnu nepogodu i epidemiju ne možemo smatrati Božjom kaznom. Bog nikad ne kažnjava, to je protivno Njegovoj biti jer On je Ljubav. Naš Bog nije Bog koji kažnjava nego Bog koji neizmjerno ljubi čovjeka i bezuvjetno prašta. Najljepša slika koju nam o Bogu otkriva Njegov sin Isus Krist jest slika milosrdnog oca. A kakav je očinski odgoj? Otac mora pustiti dijete da bude slobodno i da svojom voljom odlučuje želi li poslušati savjete svoga oca ili želi postupati kako ono misli da je najbolje. Ali čak ni tada otac ne prestaje brinuti o svom dijetetu. Kao što se ni u prispodobi u Lukinom evanđelju otac ne ponaša kao da ga više nije briga za njegovog sina, nego ga je ugledao dok je on još bio daleko i sve mu oprostio nakon što se sin pokajao. Mislim da bismo trebali ovo vrijeme trebali iskoristiti da promislimo o tome što nam je zaista važno u životu, a bez čega i možemo. Ovi trenuci krize mogu nam biti poticaj da promislimo o svom načinu života i vrednotama jer upravo u trenucima kada čovjek postaje svjestan svoje slabosti postaje otvoreniji za Boga. Osobno sam se uvjerio da smo i moja subraća bogoslovi i ja osjetili Božju blizinu koja svjedoći da je On bliz čovjeku te da su posljedice mogle biti i mnogo veće da Bog nije bio taj koji uvijek ograničava djelovanje Zloga", govori bogoslov Koružnjak ističući kako nema baš neki lagani odgovor na pitanje zašto je odlučio postati svećenik.
"Božji poziv je otajstvo i nikada ga u potpunosti nećemo moći shvatiti. Vrijeme formacije kroz koje prolazim vrijeme je osluškivanja Božjeg glasa i Njegovih poticaja. Rasuđivati i spoznavati Božji naum za svoj život temeljna je zadaća svakog kršćanina, a na poseban način bogoslova. Poticaj za svećeništvo ne dolazi, tj. ne bi trebao dolaziti, od nas samih nego od Gospodina. Pitati se: poziva li me zaista Gospodin da Mu se u potpunosti predam kroz služenje Božjem narodu u svećeništu, dužnost je svakog bogoslova. U svom sam životu kroz molitvu, ljude i događaje prepoznao da ništa nije slučajno nego me Gospodin poziva da služim Njemu i svakom čovjeku", govori bogoslov Koružnjak ističući kako je ponosan na zahvalnicu od prije 5 godina, iz listopada 2015., za pomoć u organizaciji prihvata migranata na području Grada Zagreba koju su mu dodijelili Ured za upravljanje u hitnim situacijama i Civilna zaštita Grada Zagreba kada se kao operativni vatrogasac DVD-a Kustošija odazvao na intervenciju oko prihvata i zbrinjavanja migranata.
"Znam da je Isusovčka služba za izbjeglice velika organizacija koja se proteže cijelim svijetom, pa tako i u Hrvatskoj. U Crkvi ima puno karizmi a djelatna ljubav prema ljudima u potrebi prema ranjivim skupinama, ženama, naročito trudnicama i djeci, je uvijek bila na srcu svima u Crkvi", govori bogoslov Koružnjak kojeg smo na kraju upitali kako gleda na političku scenu u Hrvatskoj s obzirom da se i on bavio politikom, bio je predsjednik Mladeži HČSP-a Grada Zagreba.
"Više nisam politički aktivan jer sam prepoznao da sve političke opcije nude parcijaliziranu istinu o čovjeku, a potpuna istina nam jer darovana u Kristovoj osobi koju želim slijediti i naviještati. No do toga sam došao sazrijevanjem. Ipak, mislim da je važno da se mladi ljudi uključuju u rad za opće dobro, a politika (polis) je po svojoj definiciji upravo rad za dobro zajednice", kazao je bogoslov Koružnjak ističući što bi kao svećenik volio napraviti u društvu.
"Biti uvijek uz svoj narod, ono na što papa Franjo stalno poziva svećenike. I zaprljati ruke ako treba, ali biti uz svoj narod. Na neki način pokazati da Bog nikada ne napušta svoju djecu, a to smo svi mi. Donijeti Kristovu radosnu vijest svakome tko ju je voljan primiti. Kroz sakramente pokazati kako Gospodin svakodnevno bdije nad nama i prisutan je među nama. Ali ne samo kroz sakramente, nego i kroz druge ljude. Svima nama Gospodin progovara ponajviše kroz svoju Riječ, tj. Sveto Pismo, ali i kroz ljude koje susrećemo u životu. Obnova zajedništva, to je ono što nam je prijeko potrebno. Upravo na to nas poziva Sveti Otac u svom nagovoru s trga sv. Petra prilikom blagoslova Urbi et orbi i podjeljivanja potpunog oprosta. Slušajmo te poticaje Kristovog vikara na zemlji. Papa Franjo po meni je vrlo dobar i snažan pokazatelj djelovanja Duha Svetoga u svijetu danas i da je Duh Sveti vodi Crkvu. Izuzetno velika i poticajna osobnost. Svojom skromnošću i poniznošću mislim da je osvojio srca mnogih ljudi. Ali nikada ne zaboravlja da nije on u centru svega već Onaj kojemu služi. Vidite da papa ne radi razlike i podjele, već ustrajno i hrabro poziva na zajedništvo. Mislim da uistinu nasljeduje primjer Krista i da se trudi prikazati nam Boga koji nije neki daleki i nedohvatljivi Bog već Otac koji nas ljubi tolikom ljubavlju da je dao svoga Sina jedinca za nas. Neshatljiva su kriva mišljenja koja dijele papino svjedočanstvo vjere od ostalih biskupa zbog toga što biskupi uvijek u zajedništvu sa Svetim Ocem i obratno navještaju ne neki svoj program već Božju spasiteljsku ljubav prema svakom čovjeku, tj. radosnu vijest koja im je povjerena od Krista", kazao je bogoslov Koružnjak osvrnuvši se i na opće stanje hrvatskog društva.
"Danas svjedočimo masovnoj pojavi krivih mišljenja koja niti ne žele postati znanje već se zadovoljavaju površnim zaključcima i često nametnutim stavovima. Mislim da nam nedostaje međusobne tolerancije. Teško je danas išta pokušati mijenjati ili predložiti kada vas dočekaju „na zub“. Etiketiranje i generaliziranje veliki su problemi danas. Pa i osobno sam to osjetio na svojoj koži, a siguran sam da ću i do kraja života osjećati razne progone i netrpeljivosti zbog svog izbora poziva. No Krist nas vrlo jasno i nedvosmisleno na više mjesta u evanđeljima upozorava na progone. Svatko tko namjerva stupati putem na koji On poziva, mora biti svjesta svega što ga čeka na tom putu. Ali to me ne spriječava da, surađujući s Božjom milošću, pokušam sve što je u mojoj moći da ovaj svijet učinim barem malo boljim i ljepšim, pri tom se uzdajući se u Božju pomoć i zaštitu. Što nam je konkretno raditi da bi ovo društvo učinili boljim? To se svatko nas mora zapitati. Osobito bi vjernici kroz molitvu i razgovor s Gospodinom trebali osluškivati Njegove poticaje", kazao je bogoslov Koružnjak objasnivši nam kako kao bogoslov na Kaptolu, i operativni vatrogasac ali i student, uspijeva uskladiti sve svoje obaveze.
"Ponajprije sam bogoslov Zagrebačke nadbiskupije, tj. svećenički pripravnik u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu, a isto tako i student filozosko-teološkog studija na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tek nakon toga sam sve ostalo, pa i dobrovoljni vatrogasac. Uvijek nastojim slijediti upravo taj redosljed. Tako je bilo i tog dana, tj. 22.03.2020., jer sam se odlučio priključiti aktivnostim svog dobrovoljnog vatrogasnog društva tek nakon što nas je rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa otpustio svojim kućama. Poslušnost koju ću jednoga dana, ako Bog da, obećati svom biskupu na đakonskom i svećeničkom ređenju započinje već na bogosloviji. Ulogu biskupa na neki način u bogosloviji preuzima rektor, on je svojevrsni „zamjenik“ biskupa. To nije slijepa poslušnost,već je to poslušnost iz vjere. Imam povjerenja i u biskupa i u rektora da sve što čine čine za naše dobro, a što se i svakodnevno potvrđuje. Moje je djelo samo jedno od mnogobrojnih djela koja su se tog dana radila i koja se još uvijek rade. Osjećam se kao kap u moru svih onih hrabrih i požrtvovnih ljudi koji nam pomažu sada u ovim teškim trenucima, ali i inače. Znam da moji kolege vatrogasci zajedno sa građevinskim radnicima još uvijek saniraju štetu tog nedjeljnog potresa. Došla nam je pomoć iz cijele Hrvatske. Iskoristio bih priliku da ovim putem uputim poruku zahvale i divljenja svim doktorima, medicinskim sestrama, bolničarima, policiji, znanstvenicima, trgovcima, vozačima, farmaceutima, epidemiolozima, učiteljima, profesorima, kriznom stožeru, civlnoj zaštiti, statičarima, svim volonterima....svim znanim i neznanim herojima koji svakodnevno izlažu svoje zdravlje i svoje živote kako bi pomogli svima nama. Hvala vam svima! Vi ste naši heroji!"
VIDEO: Potres teško oštetio Đorđićevu ulicu u Zagrebu
Konačno dobar članak u Večernjaku!