Tužiteljstvo Haaškog suda zatražilo je, kao i u prvome stupnju, da se četvorici bivših čelnika Herceg Bosne poveća kazna zatvora na 40 godina. Odvjetnica generala Slobodana Praljka Nika Pinter očekuje pravednu odluku Žalbenog vijeća.
Nedavno ste podnijeli žalbu na prvostupanjsku presudu. Što sve sadrži?
Žalba sadrži 45 žalbenih osnova zbog pogrešne primjene prava i očite pogreške u činjeničnim zaključcima s posebnom osnovom povrede prava na pošteno suđenje koje je generalu Praljku uskraćeno.
Jeste li imali dovoljno vremena i prostora za elaboriranje žalbe?
Žalbeno vijeće produžilo je rok za podnošenje žalbe, tako da je vremena bilo dovoljno. No, prostora je bilo nedovoljno. Kolegica Nataša Fauveau Ivanović i ja potrošile smo znatan dio vremena na sažimanje obrazloženja žalbe u zadanih 50.000 riječi. Od najavljenih 58 žalbenih osnova, morale smo ispustiti 13 žalbenih osnova, no vjerujem da smo argumentirano obrazložile povrede i prava i činjeničnih zaključaka i daleko sam od nezadovoljstva žalbom.
Kako komentirate žalbu Haaškog tužiteljstva? Ponovno je na tragu iz prvoga stupnja u pogledu osude, visine kazne?
Nije neočekivano.
Ključni dio prvostupanjske presude odnosi se na zajednički zločinački pothvat. Kakva su očekivanja u tome smislu, hoće li biti odbačen u drugome stupnju?
Vjerujem u utvrđenje Žalbenog vijeća da nije postojao udruženi zločinački pothvat ni zajednička kriminalna svrha. Vjerujem da će Žalbeno vijeće pravilno zaključiti da su se HVO i ABiH, oružane snage iste države, u početku saveznici, pa suprotstavljene snage i na kraju opet saveznici, sukobile, ne zbog postojanja kriminalnog plana na strani Hrvata, nego zbog borbe za životni prostor koji je agresijom JNA/VRS oduzet.
S obzirom da se izricanje presude očekuje 2017., postoji li mogućnost njihova privremenog puštanja na slobodu?
Mogućnost privremenog puštanja na slobodu je strogo ograničena i minimalna u konkretnom slučaju.
Tijekom prvostupanjskog postupka dali su se primijetiti različiti pristupi obrana i optuženika. Kakva je sada suradnja, poglavito u pogledu drugostupanjske presude?
Odnosi su korektni, a suradnja je uvjetovana istim interesom, pravnom argumentacijom dovesti do odluke Suda da nije postojao udruženi zločinački pothvat.
Kako komentirate jedan ignorantski, gotovo nezainteresirani odnos vlasti u Hrvatskoj i hrvatskih dužnosnika iz BiH prema ovome suđenju koje umnogome ima i političkih konotacija?
Uvodno bih željela naglasiti da su moje političke simpatije nevažne i ni na koji način ne smiju i ne utječu na moje pravne i činjenične zaključke. Ja nisam političarka, ja sam odvjetnica koja svoje zaključke zasniva na činjenicama, a ne na trenutačnim potrebama bilo koje vlasti. Već sam nekoliko puta ukazala na ignoriranje ovog procesa od vlasti u Republici Hrvatskoj i hrvatskih dužnosnika u BiH. Ako o nekom događaju, stanju, postupku ne govorite, ne znači da to ne postoji. Ovaj postupak traje od 2004. Presuda protiv ‘šestorke’ temelji se na UZP-u u kojem su involvirani i dužnosnici RH. Dakle, vlasti u RH tijekom svih ovih godina trajanja postupka, po mojoj ocjeni, distancirale su se kako bi pokazale da se aktualni dužnosnici RH ni na koji način ne mogu povezati s događajima 1992. - 1995. u BiH. S druge strane, bili smo svjedoci izjava o agresiji RH na BiH, svjedočili smo isprici predsjednika RH u Ahmićima, iako dužnosnici RH sa zločinom u Ahmićima nisu imali izravne veze, niti su vodili vojne operacije, niti su vojne operacije naredili. Nitko ne spori da je u ratu bilo zločina, nažalost, rat bez zločina ne postoji. Mi nismo pobijali zločine, mi smo pobijali tvrdnju da su oni rezultat smišljenog kriminalnog plana i realizacija udruženog zločinačkog pothvata. Ignorancija činjenica i okolnosti i postupci nekih predstavnika vlasti u ne znam čijem interesu, ali svakako ne u interesu ovog postupka i nespornih činjenica, govori upravo o neshvatljivoj nezainteresiranosti za ovaj postupak i za moguće implikacije.
A bh. političari?
U odnosu na hrvatske dužnosnike u BiH, začuđuje me distanciranje od ratnih događanja i propuštanje prilike da se prikaže stvarni tijek događaja, da se ukaže na brojne zločine nad Hrvatima od ABiH za koje do danas nitko nije odgovarao, a nažalost i malo ljudi o njima ima uopće saznanja, Orlište, Buščak, Trusina, Maline, Bikoše, Dusina, Stipića livade, Uzdol, Grabovica, Buhine kuće .
Nekoliko optužnica u BiH podignuto je upravo na temelju tvrdnji o postojanju tzv. zajedničkog zločinačkog pothvata utvrđenog u Haagu. Što vam to govori?
Za početak UZP nije utvrđen u Haagu, presuda još nije pravomoćna. Predsjedatelj suda izdvojio je svoje mišljenje u odnosu na postojanje UZP i sudjelovanje predstavnika vlasti RH u njemu, postojanje međunarodnog oružanog sukoba i mislim, budući da je sada presuda dostupna i na hrvatskom jeziku, kako bi izdvojeno mišljenje predsjedatelja, koje se nalazi u tomu 6 presude, trebalo pročitati jer prostor ovog razgovora, nažalost, ne dopušta detaljnu elaboraciju činjenica.
Odgovor na pitanje je: nije neočekivan pokušaj prikaza pripadnika HVO-a kao jedinih i isključivih krivaca za sukob i pribjegavanje nerealiziranom optuživanju. Zločina je bilo, za zločine trebaju odgovarati oni koji su ih počinili, a počinitelji su poznati. U postupcima je potrebno ukazati da HVO nije ratovao protiv civilne bošnjačke populacije, potrebno je ukazati na ofenzive ABiH i potrebno je ukazati da su i HVO i ABiH bile Oružane snage BiH, a vlast HDZ temeljena na rezultatima prvih parlamentarnih izbora i da nije bila nametnuta, na legitimitet HZ HB koja je u trenutku osnivanja temeljena na tada važećem Ustavu u BiH.
Iako se u pravosuđu svaki predmet uvijek pojedinačno vodi, može li u određenoj mjeri relativiziranje brijunskih transkripata u presudi generalu Gotovini, ili pak u odbacivanju tužbi Hrvatske i Srbije pred Međunarodnim sudom pravde biti olakšavajuća okolnost i za Hercegbosansku šestorku?
Mislim da se ti postupci ne mogu povezivati jer su dva odvojena činjenična konteksta koja su nastala agresijom JNA i VRS.
Podrška Hrvatskim vitezovima !