Da se vrijeme može vratiti unatrag, današnji Sanader možda bi odolio čarima lipanjskih večeri uz klasičnu glazbu u ambijentu romantične Verone. Ne bi se ni slučajno susreo na večeri s prvim čovjekom Plive i svojim stranačkim pajdašem Žužulom, zbog kojih danas mora objašnjavati što jest, a što nije istina o navodnom dogovoru o prodaji dionica Plive američkoj kompaniji Barr. Umjesto u Veroni, taj bi lipanjski vikend možda proveo vrlo tiho i mirno, u obiteljskom krugu, unutar vlastita četiri zida.
Sanaderov politički takmac, šef SDP-a Račan, s današnjim iskustvom možda se ne bi uputio premijeru na ručak u Banske dvore, samo koji dan prije okupljanja stranke na Sljemenu, gdje će se dogovarati o predizbornoj strategiji. Kurtoazno bi Sanaderu odgovorio da je trenutno vrlo zauzet obavezama u stranci. Zamolio bi ga za razumijevanje i ručak s premijerom odgodio za termin nakon sljemenskog sastanka esdepeovaca.
Obojicu je, čini se, trebalo podsjetiti na jedno staro pravilo koje kaže da u politici i businessu nema besplatnog ručka. Ni besplatne večere, i da je pitanje samo koliko će taj obrok i na koji način koštati.
Večera u Veroni u principu mora stajati više nego ručak u Banskim dvorima, pogotovo ako se cijeni u eurima pridoda i ona politička. Kako je ta stvar išla? Sanader i Račan ručali su u Vladi zajedno sa Šeksom i Arlovićem, predsjednikom i potpredsjednikom parlamenta, i razgovarali pretežno o europskim temama, a rubno i o međustranačkim svađama. Tek nekoliko dana kasnije, usred vikenda, tijekom kojeg su esdepeovci očekivali medijsku pažnju o svojem skupu na Sljemenu, procurila je vijest o Sanaderovu ručku s Račanom i od tog momenta, jasno, poruke skupa otišle su u drugi plan, a prvi esdepeovac polomio se da bi potencijalne birače uvjerio kako nije sklopio pakt s HDZ-om. Klasičan piarovski trik je upalio i hadezeovci su zadovoljno trljali ruke. SDP-ove kritike na račun ekonomske politike vladajućih otišle su u drugi plan, kamo ih je potisnula sumnja o tajnom dogovoru javnih političkih protivnika.
Zadovoljstvo na HDZ-ovoj strani nije, međutim, dugo trajalo, jer je vrlo brzo istu metodu primijenila i druga strana. Kako je upravo sada u završnici bitka između američkog Barra i islandskog Actavisa za dionice Plive, SDP inzistira na tome da se rasvijetli sve oko veronskog susreta hrvatskih ljubitelja glazbe, koji su istodobno povezani s transakcijom Plivinih dionica. A ta je priča ostala u medijskom fokusu puno duže od prve.
Storija koja miriše na korupciju javnosti je puno razumljivija i upečatljivija od apstraktnih kritika na račun HDZ-ova vođenja ekonomije. Zbog toga, uz eure što ih je izbrojio za noćenje u luksuznoj Villi Quaranta za sebe i suprugu, premijer naknadno plaća i političku cijenu repova što se ovih dana vuku za događajem starim više od dva mjeseca.
Očito je sljedeće: iako se ne zna kad će točno biti izbori, predizborna kampanja već tutnji Hrvatskom i bit će teško izdržati međusobnu kanonadu koje su se latile najveće stranke. Očito je i da se bitka vrlo rano smjestila na teren korupcije, u arenu što je javnosti najzanimljivija. Pitanje je samo tko se opskrbio s više municije. Za običan svijet kojem će ti projektili letjeti iznad glava, porazno je, međutim, što želja za istinom i zakonitošću, u strankama do punog izražaja dolaze tek u međusobnim obračunima i s približavanjem izbora. Nadležne državne institucije i regulatorna tijela koji bi trebale funkcionirati na principima zakonitosti i javnosti rada neovisno o tome tko je na vlasti, koji bi nas trebali štititi od uzurpacije vlasti i stranačke pristranosti, i dalje su na sporednom kolosijeku.