Ksenija Pajić

Čovjek može biti sretan i sam, no u životu je ljepše bar uz dvoje

Čovjek može biti sretan i sam, no u životu je ljepše bar uz dvoje
20.10.2013.
u 13:50
Rad na sapunici je prema radu u kazalištu kao trčanje na 100 m u odnosu na vježbanje na gredi.
Pogledaj originalni članak

Rad na sapunici je prema radu u kazalištu kao trčanje na 100 m u odnosu na vježbanje na gredi. Tako je i Kseniji Pajić, zvijezdi RTL-ove serije “Tajne”, tempo od 12 radnih sati dnevno poput jurenja po sportskoj stazi. Ipak, u tom stizanju do cilja ima, kaže, puno gušta jer radi posao koji voli, a kao pravoj radoholičarki to joj je najvažnije.

Brigita Franić je manipulativna i opasna žena. Kako se nosite s tom ulogom?

– Odlično, nije mi problem. Uloga je dobro i kompleksno napisana s puno raznih odnosa... s kćeri, suprugom, mještanima. Ona je ta koja često stvara zaplete i nerijetko je pokretačica radnje. Nije površna negativka, u njoj ima i ljudskosti pa za neke njezine postupke pokušavam naći opravdanja. Ponekad joj dam i dozu humora, e sad, koliko mi uspijeva... Ali svoje osobne karakteristike baš i ne nalazim u liku koji igram.

Jeste li vi ikada u životu bili manipulativni ili čak opasni?

– Opasna nikada, a manipulativni smo svi. Bili toga svjesni ili ne. U svakodnevnom životu svatko poseže za manipulacijama da bi došao do nekog cilja. Manipuliramo sa svojom okolinom i, što je najgore, najčešće s bližnjima.

Brigiti je prioritet novac. Jesu li takvi ljudi nesretniji?

– Ako postanu robovi novca i sve mu posvećuju, apsolutno da.

Kakav je vaš odnos prema novcu?

– On je potreban da mi pojednostavi život i da si mogu priuštiti nešto u čemu uživam. Ali nikada me ne bi mogao zavesti jer prema njemu imam racionalan odnos.

Privlače li više muškarce opasnije žene poput Brigite?

– Ovisno od osobe do osobe. Ljudi se nađu po mnogočemu. Recimo, mojeg supruga u seriji igra Aleksandar Cvjetković i njegov lik je dugo, dugo intrigirala ta Brigitina čvrstoća. Bio je zaveden njezinim sposobnostima manipulacije i između njih se stvorio pomaknut ljubavni odnos koji se na kraju ipak raspada.

Serija se snima do siječnja, a cjelodnevna snimanja kombinirate i s radom u matičnom kazalištu Gavelli. Kako uspijevate?

– Kada ulazite u ovakav posao, morate biti spremni da se sve mijenja i da vaš život ide u drugi plan. Sve je podređeno radu, nije jednostavno i lako, ali predstave u kazalištu redovito igram. Imam dobru motivaciju. Uglavnom, nema se vremena za opuštanje, ali s tim sam računala.

Baš kao u seriji, i u zbilji ste majka kćeri Vite, studentice četvrte godine klavira na Glazbenoj akademiji. Je li otputovala u Austriju na studentsku razmjenu?

– Je, je! U Klagenfurtu je. To je naše prvo razdvajanje. Za sada je dobro, čujemo se i “skajpamo” svaki dan. Puno radi, sviđa joj se nova okolina, ima odličnog profesora i ono što mi je najvažnije, zadovoljna je.

Kako vi stojite s glazbom?

– Nemam glazbenu naobrazbu i zbog toga mi je žao. Sada kroz Vitu uživam u glazbi. S obzirom na to da sam iz Rijeke, kao mlada sam bila rokerica. U zadnje vrijeme sam se okrenula klasici i operi.

Kada ste zadnji put plesali?

– Prije mjesec dana na fešti RTL-a pokraj Zeline na lokaciji na kojoj snimamo.

Karijeru ste počeli u filmu “Za sreću je potrebno troje” Rajka Grlića 1985. Mislite li da je naslov tog filma krilatica koja bi se mogla preslikati u zbilju?

– Ne. Može se biti sretan i sam, iako je uvijek ljepše minimalno u dvoje. I to u bilo čemu u životu, nije nužno da govorimo o ljubavi između muškarca i žene. Bilo lijepo ili ružno, čovjek to želi s nekim podijeliti, a ako imate barem jednu osobu za to, sretniji ste. Probleme dijelim s kćeri, roditeljima, sestrom, prijateljima...

Jeste li ikada pročitali kritiku koja vas je paralizirala toliko da taj dan niste izašli iz stana?

– Jesam, ali nije da taj dan više nisam izlazila. Kritika me može pogoditi ako nije argumentirana, ako je površna i vrijeđa. To me ljuti. No, ljutnja traje jedan dan i prođe pa se takvih kritika ni ne sjećam.

Redatelji ističu vašu ljepotu. Od koga ste je naslijedili?

– Ponešto od mame, ponešto od tate. Uglavnom, u karijeri sam napravila to što sam napravila, a koliko je tu pomogao izgled... valjda malo jest. Ja se osobno i ne volim previše gledati jer sam jako kritična i stalno si nalazim mane. Čini se da me ljudi doživljavaju bolje nego ja samu sebe.

>>Glumci RTL-ove serije "Tajne" san su krali i na stepenicama

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.