Damir Polančec: Nije tajna, između mene i Šukera katkad zaiskri

Iako je, kako priznaje i u ovom intervjuu, u početku pomišljao na ostavku, danas potpredsjednik Vlade Damir Polančec djeluje kao da je čvrsto u sedlu. Iza njega su teške odluke o privatizaciji željezara, TLM-a, Ine i HT-a, a još ga čekaju brodogradnja i Zakon o privatizaciji. Našavši se na visokoj poziciji u Vladi bez jake stranačke baze i unatoč kratkom stažu u HDZ-u, u godinu i pol je prošao ekspresnu političku školu, nakon koje je zaključio, kako kaže, da nikad neće biti snažan u politikantstvu i podmetanjima, ali da može biti jak u iskrenosti.

 Kako ste se izvukli sa Zakonom o privatizaciji, u situaciji kad sindikati traže više, a Svjetska banka još manje prava radnika nego što je ponudila Vlada?
 Bojazan je Svjetske banke da će zbog novog Zakona o privatizaciji možda doći do usporavanja privatizacijskih procesa. Privatizacija je jedna od obveza prema programu PAL 2 sa Svjetskom bankom i mudro  je konzultirati se s njima iako nemamo tu obvezu. Naravno da nas najviše zanimaju stavovi naših socijalnih partnera, u ovom slučaju sindikata, jer ključni je dio toga zakona definiranje organiziranog radničkog dioničarstva. Dvojbe koje smo imali sa Svjetskom bankom raščišćene su i sad se još očekuju razgovori sa sindikatima.
 
Što ćete im ponuditi?
 Spremni smo razmišljati o približavanju prema zahtjevima sindikata: o obročnoj, a ne jednokratnoj otplati, o visini diskonta, ali smatramo da ograničenje na 25 posto dionica raspoloživih za organizirano radničko dioničarstvo mora ostati.

Zašto radnici ne bi mogli kupiti više od 25 posto dionica?
 Oni mogu kupiti više, ali ne pod povoljnijim uvjetima. Za paket do 25 posto spremni smo ponuditi ozbiljne pogodnosti. Nigdje u svijetu organizirano radničko dioničarstvo ili ESOP model ne zasniva se na više od 12 do 15 posto, pa je već 25 posto velik iskorak. S obzirom na to da se na skupštinama dioničkih društava u prosjeku pojavljuje 60 posto glasova, onaj tko drži 25 posto zapravo ima manjinski kontrolni paket.
 
Pripremili ste privatizaciju Ine, pa i HT-a, no što će biti s ostalim velikim državnim dobrima, HEP-om i Hrvatskim šumama?
 Te će se tvrtke sigurno privatizirati po posebnim zakonima. Nije izgledno da ti zakoni budu doneseni prije 2008.
 Opozicijski HNS smatra da bi HEP svakako trebao ostati u nacionalnom vlasništvu
 Osobno dijelim to mišljenje i smatram da nema nikakve potrebe žuriti se s privatizacijom tih društava.

Brodograditelji prijete štrajkom zato što su im blokirani krediti, a krediti su blokirani jer Vlada nije donijela nacionalni plan restrukturiranja brodogradnje...
 Kvalitetna strategija brodogradnje trebala je biti davno donesena, davno prije samog Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i rokova koji se u njemu spominju. Angažirali smo stranog savjetnika i idući tjedan ćemo imati prezentaciju završnog dokumenta naših konzultanata, na što će se Vlada očitovati.
 
Sve je to u redu, no u međuvremenu brodograditelji i dalje čekaju.
 Vlada je u proljeće dala jamstva za kredite brodogradilištima, a takva odluka podliježe suglasnosti Agencije za tržišno natjecanje. Agencija je dala mišljenje da je potrebno donijeti Nacionalni program restrukturiranja brodogradnje, pri čemu je po mom mišljenju upotrijebila jednu pretešku kvalifikaciju, napomenuvši da su jamstva bez tog dokumenta nezakonita. Uslijedila je reakcija banaka. Sada tražimo novo rješenje, dostavili smo Agenciji niz novih dokumenata iz kojih se vidi da su jamstva usklađena s Nacionalnim planom koji sam spomenuo. Očekujemo novo očitovanje Agencije i vjerujem da će to očitovanje biti pozitivno.
 
Kako će mišljenje Agencije biti pozitivno kad nema plana restrukturiranja brodogradnje?
 Nema još formalnog plana, no postoje elementi iz kojih će se vidjeti da su jamstva sastavni dio Nacionalnog programa restrukturiranja brodogradnje.
 
Zbog jamstava brodogradnji bili su zategnuti vaši odnosi s ministrom Šukerom. U kakvoj su fazi ti odnosi sada?
 Ministar financija i ja smo kormilari na zajedničkom brodu i moramo ploviti u istom smjeru, a brod i posadu dovesti žive i zdrave na obalu. Imamo iste ciljeve. Međutim, do cilja se može doći na više načina. Mi smo individualci koji katkad imaju različite stavove i razlikujemo se u načinu komunikacije. To nije nikakva tajna i katkad između nas na nekom sastanku zaiskri. Ali vrlo profesionalno odrađujemo svoj posao. Naši karakteri ne smiju biti prepreka u normalnom funkcioniranju. U svakom slučaju, vjerujem da će brodogradilišta za dva tjedna moći podići kredite pokrivene državnim jamstvima i uz pozitivno mišljenje Agencije.

 Iz današnje perspektive, jeste li znali što vas čeka dolaskom u Vladu?
 Naravno da iz ove perspektive stvari vidim drukčije nego prije i da nisam bio dokraja pripremljen za to što me čekalo. Ali, Bože moj, nitko se nije rodio za potpredsjednika Vlade, pa ni ja, a mudri ljudi kažu da je svaka škola za đaka. Sad vrlo dobro razumijem kako funkcionira državna administracija, a kako politička scena i to mi olakšava posao. Na početku sam svima bio nepoznanica, i hrvatskoj javnosti i utjecajnim stranačkim kolegama. Nakon godinu i pol zajedničkog rada, mogli su se uvjeriti koliko znam, što mogu i u kojoj sam mjeri timski igrač. Doista uvijek želim biti timski igrač, koji traži rješenja najbolja za tim. Držim se pravila da nikad ne zatvaram vrata, posebno ne nogom. Moja je komunikacija sa svim kolegama, ljudima iz stranke, ali i iz opozicijskih redova, iznimno dobra.
 
Ministri se ponekad lome. Jeste li i vi pomišljali na ostavku?
 Lagao bih kad bih rekao da nisam. Lagao bih i kad bih rekao da mi je to prostrujalo kroz glavu. Dakle, prava je istina da sam o tome više puta razmišljao, posebno u prvih pola godine. Najiskrenije ću reći, pozicija potpredsjednika Vlade, koliko god bila časna, strahovito puno košta. U ovih godinu i pol ostario sam barem sedam godina.
 
Koja vam je situacija bila najteža, kad vam se ostavka činila kao dobra solucija?
 Definitivno mi je najteže bilo nakon govora za Prvi maj u Maksimiru kad su me izviždali. Rekao sam tada sam sebi da ću radom zaslužiti i jednog dana na istom mjestu doživjeti i pljesak. Živim za taj dan.
 
Što je u tih godinu i pol bio vaš najveći dobitak?
 Naravno da ima i puno dobitaka, ali kad tako tražite, izdvojit ću jedan: stresne situacije u kojima sam bio natjerale su me da posložim neke prioritete u životu i u glavi. Nikad nisam bio u većoj mjeri obiteljski čovjek nego danas i ono što me apsolutno drži, što je postao prioritet svih prioriteta, jesu zdrava djeca i supruga, zdravlje svih mojih bližnjih, dobra obiteljska atmosfera i velika međusobna povezanost.

 Koliki je vaš tim?
 Moj tim su tri gospođe i tri mlada gospodina, od kojih se jedan bavi samo gospodarskim projektima, a ostali pripremaju sjednice Vlade. Ali na neki način smatram da je i Fond za privatizaciju dio mog tima.
 Na početku mandata razmišljali ste o timu savjetnika-stratega
 Da sam sada na početku, vjerujem da bih ga sada formirao.
 
Kako ocjenjujete ekonomski program Ljube Jurčića, koji je vaš pandan u SDP-u.
 Gospodina Jurčića uvažavam kao bivšeg ministra i kao profesora Ekonomskog fakulteta. No stvarno sam začuđen gospodarskom strategijom koju nudi i stavovima o privatizaciji TLM-a. Njegova je ideja da država bude poduzetnik, što je zastario koncept. Njegovo zauzimanje za zaustavljanje privatizacije TLM-a, koji ima 1,3 milijarde kuna obveza, državu bi koštalo barem milijardu kuna. A tim novcem možete sagraditi oko 600 kilometara cesta u poduzetničkim zonama opremljenih svim komunalijama. Možete sagraditi 40 škola za 700 do 800 učenika klasičnim načinom gradnje ili platiti godišnji najam za 450 škola sagrađenih na osnovi javno-privatnog partnerstva. Treba li država doista biti poduzetnik ili je pametnije da ulaže u školstvo, pa i poboljšanje položaja novih umirovljenika? Što se TLM-a tiče, do istog ćemo cilja doći privatizacijom, a nama će novac ostati za ovo o čemu sam govorio.

GODINA i MJESTO ROĐENJA
1967., Đelekovec
OBITELJ
Supruga i dvoje djece
OBRAZOVANJE
Diplomirao je 1992. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, smjer agroekonomije. Prošao kroz visoku školu menadžmenta na Brdu kod Kranja, a upisao je i postdiplomski iz organizacije i menadžmenta na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu.
PROFESIONALNA KARIJERA
Nakon diplome najprije se nakratko zaposlio kao tehnolog u Dukatu, a još iste godine, 1992., premješta se u Podravku u kojoj se zadržao sve do dolaska na dužnost potpredsjednika Vlade.
POLITIČKA KARIJERA
Član je HDZ-a.
JEZICI
Engleski.

Nekretnine:
kuća u suvlasništvu sa suprugom,
150 tisuća eura, 150 četvornih metara, stan u Zagrebu, 41 četvorni metar
Pokretnine:
59 tisuća eura
Plaća:
17.000 kuna
Udjeli u trgovačkim društvima:
2885 dionica Podravke,
2+3 dionice Podravske banke, 30 posto u Radio Dravi
Vlasništvo supruge:
polovica kuće u Koprivnici, automobil opel astra 2002., kredit

Premijer se opušta uz operu, netko uz sport, što je vaša antistresna terapija?
– Volim igrati nogomet. Sad imam višak kilograma, pa sam i ja odlučio smršavjeti. Godinama sam igrao nogomet pa i sada, ako mi se četvrtkom popodne pruži prilika, 'nestanem’ i završim negdje u koprivničkom kraju igrajući utakmicu lige veterana za moj Osvit iz rodnog Đelekovca. Ministar Kalmeta je također veliki zaljubljenik u nogomet. On ima svoju ekipu i s njima igram ponedjeljkom navečer. To mi puno pomaže da se oslobodim stresa. Nastojim što je moguće više vremena provesti sa ženom i djecom, to me najbolje opušta.

Dojam je da ste više ministar privatizacije nego potpredsjednik Vlade s makroekonomskim pogledom?
Bi li potpredsjednik Vlade trebao ujedno biti na čelu nekog resora?
– Bilo bi mi puno lakše raditi da sam ministar s nekim resorom. Tada bih imao logistiku puno većeg stručnog tima nego ovdje. Ali uvijek trebate poći od umijeća mogućeg. Točno je da se može steći dojam da se ne bavim puno makroekonomijom, ali držim se onog: misli globalno, djeluj lokalno! Velik će doprinos makroekonomskoj situaciji biti što je privatizacija postala transparentna i ako uspijemo restrukturirati neke velike tvrtke koje sada akumuliraju goleme gubitke i izvlače velik novac iz proračuna države. U 10 godina samo je TLM dobio više od 1,5 milijardi kuna državnih potpora.