'Današnje stanje duha u Rijeci podsjeća na kasne osamdesete, ljudima je dosta svega'

Davor Štimac, kako stvari trenutačno stoje, jedan je favorita za nasljednika Vojka Obersnela. Kad bi pobijedio, na čelo Rijeke prvi put bi umjesto SDP-a došla neka druga, neovisna opcija. Tko je ovaj bivši ravnatelj KBC-a, nekadašnji glavni urednik riječkoga omladinskog časopisa Val i odlikaš od prvog osnovne te koji su mu planovi za grad.

Zašto mislite da biste bili dobar gradonačelnik?

Cijeli život živim u Rijeci, dobro poznajem svoj grad i teško mi je gledati kako se sve više urušava. Pokrenula me ljubav prema svojem gradu, ali i želja da potaknem sugrađane koji su se morali pomiriti s neambicioznom vizijom razvoja aktualne vlasti. U trenutku kad se realizirate u struci, materijalno ste donekle sigurni i društveno priznati, morate nešto dati zajednici, zbog svoje djece i generacija koje dolaze. Vjerujem da bih bio dobar gradonačelnik jer sam spreman tom poslu posvetiti svu svoju energiju, znam kako se vodi veliki sustav i već dulje vrijeme promišljam što sve treba učiniti da Rijeka opet bude grad u kojem će se ljudi zadržavati. Vidim Rijeku kao srednjoeuropski grad, s mediteranskim šarmom i skandinavskim standardom života. Ne želim da nam pobjegne još deset ili 20 godina i da onda žalimo za neiskorištenim prilikama.

Što Rijeka nema, a potrebno joj je? Što u njoj treba mijenjati?

Rijeka je izgubila kontinuitet razvoja, a ima silne neiskorištene potencijale i treba joj čim prije točka preokreta. Osjećam da su građani sve distanciraniji od stranačkih politika i vide budućnost grada u građanskoj opciji, neopterećenoj ideološkim prijeporima. Rijeci su potrebni novi ljudi, nova radna mjesta, nove industrije, nove zelene površine i nove ideje.

Na vašoj internetskoj stranici kao prioritet istaknuta je demografija “koja poprima razmjere katastrofe”. Kako riješiti taj problem?

Stvaranjem uvjeta za bolji život mladih obitelji stvorit ćemo grad u kojem se roditelji ne moraju brinuti hoće li njihova djeca rasti bezbrižno. Dovoljno mjesta u jaslicama i vrtićima, produljeno radno vrijeme, pa i vrtić koji radi noću, škole koje se o djeci brinu u poslijepodnevnim satima, sigurna radna mjesta, pristojna primanja, fleksibilno radno vrijeme... sve su to nužni preduvjeti koji potiču demografsku obnovu. Nova bolnica za majku i dijete, s najsuvremenijim rodilištem u Hrvatskoj, koja bi se trebala otvoriti za nešto više od godinu dana, kapacitirana je za grad u kojem će se rađati puno više djece, a na nama je da im, osim nabrojenog, uredimo igrališta i parkove, učinimo da se na ulicama osjećaju sigurno, da proširimo pješačke zone...

Kako ćete spojiti tradiciju s različitošću i otvorenošću u obliku kozmopolitizma za koji se zalažete?

Rijeka je uvijek bila grad u kojem su se miješale kulture, otvorena za doseljenike, koji su se ovdje vrlo brzo počeli osjećati Riječanima. Egzodus iz grada koji imamo posljednjih 20-ak godina rezultirao je smanjenjem broja stanovnika za oko 25.000, a to nam u takvom razmjeru nisu činili ni ratovi. Nismo više industrijski grad, a nismo postali ni grad turizma i zabave. Treba nam više nasmiješenih ljudi na ulicama. Uloga gradonačelnika je da kontinuirano razmišlja o zadovoljstvu svojih građana, na svim razinama.

Jeste li prirodan vođa (od predsjednika razreda, preko KBC-a do prvog čovjeka grada)?

Od kada znam za sebe, bio sam spreman donositi odluke i preuzeti odgovornost, a to je ono što se očekuje od lidera. Osim preuzimanja odgovornosti, važno je znati birati najbolje ljude za svoje suradnike, dati im povjerenje, jer samo pravilnim delegiranjem možete upravljati velikim sustavima. Osim urođenih predispozicija i iskustva vjerujem u znanje pa sam se dodatno educirao i u području upravljanja.

Bili ste odličan učenik, najbolji student na medicini. Ima li u vama i ponešto mangupa?

Moji interesi uvijek su bili vrlo široki i ne mogu reći da sam se nešto silno mučio da bih postizao rezultate u školi i kasnije na fakultetu. Čini mi se da sam uvijek dobro povezivao stvari, mogao sagledati cjelovitu sliku i tako lakše i brže dolazio do rezultata. Pripadam generaciji koja je odrastala na kvartovskim igralištima, morala se izboriti, da kažem figurativno, za svaku loptu, od jačih, većih i starijih. Ne sjećam se da su postojali dječji pravobranitelji, da smo roditeljima tužili nastavnike, sami smo se borili za svoje mjesto u razredu, na igralištu, u životu. U osnovnoj školi tih sedamdesetih svi su nosili iste kute i papuče, u mornarskim majicama i crvenim hlačicama trčali na satovima tjelesnog, nismo se dijelili ni po socijalnom ni po nacionalnom statusu, nije vam nitko mogao pomoći da se izborite za svoj status među vršnjacima.

Kako ste se zaljubili u novinarstvo? Koje su vam najdraže uspomene iz doba Vala?

Oduvijek sam volio čitati i oduvijek sam pisao, od gimnazijskih zadaćnica, u kojima sam se pokušavao igrati mladog pisca, preko uređivanja fakultetskog časopisa Speculum, do pisanja, a potom i uređivanja Vala, zastupljenosti u književnom časopisu Rival, Riječkom krugu. Mi smo tih kasnih osamdesetih, kao studenti sa stavom, ozbiljno utjecali na promjene u društvu, u gradu, zrelo smo kritizirali anomalije kasnog socijalizma, sjedili u redakciji do kasno u noć i smišljali kako ćemo napisati ono što smo htjeli a da nas ne zabrane ili privedu na “informativni” razgovor. U Valu smo, uz jasne političke stavove, glazbu, književnost, otvarali prostor privatnom poduzetništvu, navijačkim skupinama i drugim supkulturnim pojavama, koje su drugi mediji ignorirali. Uskoro će izaći sveobuhvatna monografija magazina Val, što je bio povod da se valovci opet okupe i razgovaraju. Sinoć smo proveli gotovo dva sata na Zoomu, bilo nas je iz Rijeke, ali i Zagreba, Ljubljane, Amerike… Mene današnje stanje duha u Rijeci neodoljivo podsjeća na kasne osamdesete, ljudima je polako dosta svega, žele promjenu.

Jeste li bili samo za Val ili i za novi val? Što volite slušati od glazbe, jeste li više za Laufer i Termite, za Let3 ili možda Denis&Denis, Eni?

Val i novi val tih su se osamdesetih ispreplitali, Val se bavio politikom i društvenim temama, ali dosta smo prostora posvećivali glazbi, kulturi, posebno tom našem riječkom rocku. Naša generacija rasla je uz Parafe, Termite, Grč, Fit, Grad, Ogledala, Let3, Laufer... Kasnije se to širilo prema pop-izričajima, kao što su Denis&Denis, Cacadou look, Eni… Sjećam se da sam organizirao Brucošijadu s Đavolima i Nenom Belanom u Kristalnoj dvorani u Opatiji, bio je to događaj na kojem su svi željeli biti, ulazilo se i kroz prozore.

KBC ste financijski doveli u red, za vašeg se mandata počela graditi nova bolnica. Kako ste to uspjeli?

Osim medicine, završio sam i dva poslijediplomska studija menadžmenta, što mi je puno pomoglo u vođenju složenog sustava kao što je KBC. Upravljanje bolnicom složenije je od upravljanja većinom drugih tvrtki jer se ne možete voditi isključivo ekonomskim načelima, s obzirom na to da odlučujete o ljudskim životima. Kao nestranački čovjek vodio sam bolnicu u periodu tri različite vlade, zalagao sam se za profesionalizam i odmicao od političkog intervencionizma, što kod nas nije baš jednostavno. Uspio sam realizirati dugogodišnju želju Riječana i početi gradnju nove bolnice, koju sam uz pomoć mnogih suradnika i izvođača doveo pod krov. Uljudno, najčešće i prijateljski komunicirao sam s ministrima i premijerima, jer vjerujem da se otvorenom komunikacijom sve može riješiti. Okružio sam se ljudima koji su došli u upravne strukture bolnice iz realnog sektora i vodio je prema načelima bolničkog menadžmenta, kako se to radi u svim zemljama koje ozbiljno nadziru resurse za bolnički sustav.

Došli ste na čelo KBC-a u vrijeme ministra Siniše Varge, sad se spominje da će vas HDZ podržati u drugom krugu lokalnih izbora. Kako ste povezani s tom strankom, hoće li vam značiti njihova potpora?

Već sam rekao da je kod nas vođenje sustava koji su od velikog državnog interesa, kao što su najveće bolnice, teško odjeljivo od politike. Pokazao sam da kao stručnjak i menadžer mogu surađivati s vladama različitih političkih predznaka, ali nisam dopuštao da se sa mnom politički upravlja. Nisam povezan ni s jednom strankom, pa ni s HDZ-om, koji spominjete.

Volite i skijanje, kako more i snijeg idu zajedno?

Ako vam je dijete niz godina član hrvatske skijaške reprezentacije i olimpijka, onda vam skijanje postane jedan od važnih segmenata života. I nakon ozljedom uvjetovanog prekida njene karijere, ostao sam aktivan kao član Izvršnog odbora Skijaškog saveza Hrvatske i predsjednik Ski kluba Rijeka. Mi Riječani nekako smo tradicionalno zaljubljeni u skijanje, valjda je to zbog blizine Platka, na kojem skijamo, a vidimo more.

Razrednik vaše kćeri bio je Marin Miletić, jedan od protukandidata na izborima koji slijede. U kakvim ste odnosima s njim?

Moja djeca, sin Vid i kći Ida, pohađali su Sušačku gimnaziju, Marin Miletić predavao im je vjeronauk, a Idi je bio i razrednik. Roditeljski sastanak bio je jedino mjesto na kojem smo se susretali i naš odnos je na relaciji razrednik i roditelj bio vrlo korektan. U to vrijeme nisam mogao pretpostaviti da ćemo biti protukandidati na izborima.