Za razliku od većine europskih zemalja u kojima na jednoga umirovljenika dolaze dva ili tri zaposlena, u Hrvatskoj na jednoga umirovljenika dolazi samo 1,12 zaposlenih radnika, što će u desetljećima koja slijede predstavljati jedan od najvećih problema i za vlast i za građane. Demografski i ekonomski trendovi pokazuju da zemlja ne može sačuvati realnu vrijednost sadašnjih mirovina – 80 posto hrvatskih umirovljenika prima oko 2000 kuna mirovine ili još i manje – osim ako se ne dogodi neko gospodarsko čudo.
Ni procvat ne pomaže
Danas “friški” umirovljenik nakon 40 godina radnog staža i 65 godina života može računati na mirovinu koja vrijedi 55 posto njegove posljednje plaće. Ekonomski institut predviđa da generacija sadašnjih dvadesetogodišnjaka ne treba računati s mirovinom većom od 38 posto njihove posljednje plaće, i to uz uvjet da nemaju prekid radnog staža. A mladi su ljudi uglavnom bez posla ili rade na crno bez plaćenih doprinosa pa je velika utopija da će generacije rođene oko 1990. do 67. godine života skupiti četrdeset i više godina neprekinutog radnog staža.
Procjena Danijela Nestića s Ekonomskog instituta pokazuje da bi im se i s time mirovine svele na socijalnu pomoć, a da ne spominjemo brojne izgubljene generacije, koje i sa 30 i više godina života nemaju ni dana staža. Održivost mirovinskog sustava bit će glavna briga ne samo ove nego i svih budućih vlada, čak i uz pretpostavku da umjesto životarenja dođe do ekonomskog procvata.
Milanovićeva je vlada ovih dana u saborsku proceduru uputila izmjene Zakona o mirovinskom osiguranju po kojima će se u mirovinu moći tek sa 67 godina života. Rasprava na sjednici Vlade protekla je bez puno pompe, a čak su i sindikati mlako reagirali na produljenje radnog vijeka, vjerojatno stoga što je riječ o odredbi koja će se početi postupno primjenjivati tek za 17 godina, nakon 2031. godine, Dakle, puna primjena odredbe o 67 godina za umirovljenje primjenjivat će se na sve mlađe od 43 godine, odnosno generacije rođene 1971. godine i kasnije.Rad do 67. godine života prvi je put u svom izvještaju za Hrvatsku spomenuo MMF u proljeće ove godine, ali njihova je sugestija bila da ta promjena na snagu stupi što prije kako bi se smanjili izdaci mirovinskog sustava.
U svojim prvim najavama i u Vladi su kalkulirali sa 2020. godinom, no nakon niza prigovora ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić pomirljivo se povukao i povećanje prolongirao za daljnjih deset godina. Hrvatska je i sada u prijelaznom razdoblju kad je u pitanju vrijeme umirovljenja kojim su obuhvaćene žene, a između 2020. i 2030. godine Hrvatice će, uz Luksemburžanke, raditi najdulje u Europi. U Bugarskoj će žene 2020. u mirovinu sa 60 godina, u Češkoj sa 61 godinom i osam mjeseci, u Luksemburgu će granica biti 63, u Austriji i Poljskoj 60, Rumunjskoj i Sloveniji 61, u Slovačkoj 62 godine i sedam mjeseci, no slično kao i Hrvatska, i druge zemlje dižu ljestvicu i do 2040. manje-više svi će se izjednačiti.
Kontinent staraca
Starenje populacije nije samo hrvatski nego i europski trend na koji vlasti odgovaraju zadržavanjem starijih u radnom odnosu što dulje mogu i odgađanjem početka isplate mirovina. Privatni sektor također se okreće prema starcima, a na europskom zapadu tvrde da će se većina novih radnih mjesta u budućnosti vrtjeti oko starije populaciji. Bogati će za to možda i imati novca, a politika siromašnih zemalja, kao što je Hrvatska, svest će se na to da ih drži što dalje od mirovine.
A zašto bi radnici uopće išli u mirovinu, trebaju raditi do smrti i dirktno s radnog mijesta na groblje ali zato potitičari trebaju što prije u pemziju, a da ih nagradimo što su nam zemlju i narod doveli na sam rub egzistencije najbolje je da ih sve smijesta pošaljemo u mirovinu, ali ono u kojoj se zaista miruje