U današnjem prijepodnevnom vrlo korisnom „Jeziku za svakoga“, kratkoj emisiji punoj kratkih savjeta, koju čita HTV- lektorica Lidija Šprajc, koja je imala čast čitati prve tekstove mladog Z. Šprajca, a prije dvije godine naglo je unaprijeđena u voditeljicu, obaviješteni smo o dvije godine starom projektu „Struna“ kojim se želi standardizirati naše stručno nazivlje. Prva i do sada jedina takva sistematizacija stara je otprilike sto pedeset (150) godina, kaže šefica "Strune" gđa Maja Bratanić iz Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, tj. uspješno ju je zasnovao Bogoslav Šulek, naš jezikoslovac i tvorac mnogih riječi kojima se danas služimo.
Sad će Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, pod vodstvom novog direktora Željka Jožića, nastaviti tamo gdje je Šulek stao. Čak smo danas, deset minuta prije podnevnog dnevnika, obaviješteni i o tome da je do pauze u radu Hrvata na prijevodu stranih stručnih izraza na hrvatski došlo i zbog izvanjezičnih razloga (povijesnih, političkih). Vijest o projektu „Struna“ (kratici za „Stručno nazivlje“) urednica emisije Marija Vuković Siriščević opremila je i ilustracijom na kojoj se jasno vidi riječ „kemija“. Dakle: preživjela je, nije ju potisnulo Šulekovo mrtvorođenče „lučba“, protiv kojeg ne treba imati nitko ništa, jer stanje stvari oduvijek je takvo da uglavnom nitko živ, osim profesora jezika, nikad nije čuo za lučbu.
To je odlučila promijeniti „Školska knjiga“ čija sadašnja knjiga za kemiju za sedmi razred osnovne škole, odobrena 2010. godine, nosi naziv „Lučba 7“. Budući da nitko više pojma nema o mrtvoj lučbi, knjiga ima pod ozbiljan podnaslov „udžbenik za kemiju“. Šala s naslovom trebala je ostati u mudrim glavicama „Školske knjige“.
>> Zašto je nova "Svlačionica" Roberta Knjaza jedna velika gnjavaža
Problem uopće nije u Školskoj knjizi, jer ŠK (kao i svaki izdavača) u svojem udžbeniku može napisati što želi, problem je u onima koji su taj udžbenik odobrili za upotrebu u školama.