Đurđa Adlešič: Mi trgovci, a SDP ide s Glavašem!?

Dok njezini pregovarači svakodnevno rade na nacrtu koalicijskog sporazuma na kojemu bi trebala biti sazidana nova vlada, predsjednica HSLS-a Đurđa Adlešič otvoreno govori da nije zadovoljna izbornim rezultatom, najavljuje preispitivanje odgovornosti, analizira zašto se gotovo ugasio politički centar, i kaže da se ne osjeća nimalo trijumfalistički, što se njoj i njezinu koalicijskom partneru Josipu Friščiću već danima spočitava.

Priznaje i da joj nije ugodno čitati takve prijekore, pogotovo što drži da bi bili znatni slabijeg intenziteta da je relativni izborni pobjednik bio SDP te da danas pregovaraju o koaliciji s SDP-om.

VL: S obzirom na to da pregovarate o koaliciji s HDZ-om, može se reći da ste, unatoč slabim rezultatima izbora, moćna politička figura. Kako se osjećate?
– Na stranu priče o političkoj moći. HSLS nije ostvario rezultat koji smo očekivali pa, kad se složi vlada, morat ćemo razgovarati o izravnoj odgovornosti. Veliku štetu je, naravno, napravila i bipolarizacija. HSS i HSLS su kao koalicija uspjeli ostati treća snaga, ali u stvarnosti je politička scena giljotinirana.

VL: Koliko ste zastupničkih mjesta očekivali?
– Mislila sam da ćemo imati troje ili četvero zastupnika.

VL: Kad govorite o odgovornosti, pretpostavljam da mislite i na sebe?
– Tako je, mislim i na sebe i na stranačke organizacije koje su radile na terenu.

VL: Osim bipolarizacije koja je desetkovala politički centar, otvoreno je i pitanje krize liderstva u centrističkim strankama. Je li vrijeme za promjene?
– Točno je da se dogodio svojevrsni potop. Loše smo prošli i mi i HSS i HNS, DC je gotovo nestao... Rasli su samo HDZ i SDP. To znači da smo usisani. Najlakše bi bilo prebaciti odgovornost na te dvije velike stranke i reći da one gutaju ostale. Međutim, treba krenuti od vlastite odgovornosti. Činjenica je da nismo dobro odradili svoj posao.

VL: Što ste mogli bolje napraviti?
– Mi u HSLS-u vrlo malo s obzirom na to da smo u prošlom mandatu bili u koaliciji u kojoj nismo imali ministra u vladi. Žao mi je što sve stranke centra nisu bile svjesne procesa koji su se događali. Kad smo mi govorili o koaliciji političkog centra kao nužnosti, nismo bili shvaćeni. Jedino što smo uspjeli napraviti jest koalicija HSS-a i HSLS-a, čime smo osigurali opstanak. Sinergijski je učinak postignut time što je i HSS dobio više zastupnika i time što smo mi dobili koliko smo dobili.

VL: HSS ima manje zastupnika nego dosad?
– Da, ali više nego što bi dobili da su išli sami.

VL: Politički centar je na putu nestajanja. Je li problem u krizi lidera ili sukobu taština?
– Bilo bi čudno da su baš svi lideri loši. Da su ekstremno loše prošle samo dvije stranke, još bih i prihvatila takvu tezu. No, prošli smo loše svi, pa to pokazuje da se nismo uspjeli snaći u vremenu bipolarizacije. Valja reći da i mediji snose dio odgovornosti. Bili su zainteresirani samo za dvije velike stranke pa, ako je nešto govorila vlada, tražilo se mišljenje SDP-a, i obrnuto. Mi ostali kao da i nismo postojali. U suženom se prostoru nismo snašli.

VL: Pitanje je što ste i mogli napraviti, osim hodati po terenu i komunicirati izravno s ljudima?
– Točno, zato i mislim da moramo preispitati odgovornost naših lokalnih organizacija. Iz te odgovornosti, naravno, ne isključujem ni sebe. Bilo je prilično teško Ivanu Čehoku i meni, koji smo i gradonačelnici i zastupnici, biti stalno na terenu. U svakom slučaju, iza nas je kampanja iz koje se moraju izvući pouke za budućnost. No, pouke moraju izvući i velike stranke jer bi im se moglo dogoditi da, ako nastave s gutanjem političke scene, ostanu bez koalicijskih partnera.

VL: To je već prisutno jer i HDZ, koji u pregovorima s vašom koalicijom i manjinskim zastupnicima pokušava složiti vladu, i SDP, koji ne odustaje od pokušaja da okupi lijevu koaliciju, zapravo nemaju dovoljno snažnih partnera.
– To se događa kad se partneri pojedu. S nestajanjem političkog centra, nestaje koalicijski potencijal.



VL: Jesu li za slabljenje centra krivi čelnici HNS-a Vesna Pusić i Radimir Čačić, koji su dugo inzistirali na Čačićevoj premijerskoj kandidaturi? Čačića kao premijerskog kandidata centra nije htio prihvatiti ni HSS ni HSLS.
– Ne bih se bavila njihovom krivnjom ili taštinama. Svi smo mi u politici tašti. No, žao mi je što priča o političkom centru nije uspjela i što HNS nije imao dovoljno snage i političke mudrosti za to da na centru stvorimo zajednički blok i izađemo na izbore. Na žalost, oni su cijelo vrijeme pokušavali odvojiti nas od HSS-a. Da je bilo drukčije, blok centra danas bi odlučivao o premijeru, a ne samo o vladi. To što nije tako, najveći je HNS-ov grijeh. Slabljenje političkog centra ide na njihovu savjest.

VL: Kako doživljavate komentare da kao izborni gubitnici odlučujete o vlasti i prisvajate sebi politički kredibilitet koji vam na temelju izbornih rezultata ne pripada?
– Kako to da taj politički kredibilitet nije upitan kad je riječ, na primjer, o manjinama, koje za sebe traže mjesto vicepremijera? Naravno da me te priče pogađaju. Činjenica je da smo svi na centru dobili manje. Nitko od nas nema razloga za zadovoljstvo. Niti smo mi u koaliciji HSS-HSLS zadovoljni niti isijavamo zadovoljstvo kao što nam se prigovara. Činjenica je da se nakon izbora mora pregovarati o vlasti. Pregovaranje nije ucjenjivanje. Ako želimo podupirati neku vladu i biti njezin dio, a jači partner pristane da dio naših programa uđe o program vlade, to nisu ucjene.

VL: No, u kampanji ste govorili da ste programski bliži SDP-u, a pregovarate s HDZ-om. Je li to prevrtljivost?
– Ne, mi smo govorili da ćemo pregovarati s relativnim pobjednikom. Kad je to postao Sanader, onda su se neki sjetili da nismo u pravu. No, mi stav nismo promijenili.

VL: U kuloarima se tvrdi da je koalicija s HDZ-om dogovorena prije izbora?
– Ma kakvi. Sanader se trudio ranije osigurati partnere, ali ne dogovorom, nego korektnim odnosom s pozicije premijera. Kad smo govorili da ćemo ići s onim tko dobije najviše u Hrvatskoj, mogao je to biti i Zoran Milanović. Sva su istraživanja govorila da će tako i biti. Pa meni su prigovarali da sam se prebrzo odrekla HDZ-a!

VL: Biste li bili nazivani ucjenjivačima da ste se opredijelili za pregovore sa SDP-om?
– Uvjerena sam da bi kritika bilo puno manje. Lijevi mediji i analitičari bili su skloni verziji sa SDP-om. Naša je koalicija od njih dobila pljesak kad smo u kampanji rekli da ćemo najprije pregovarati s onima koji osvoje relativnu većinu u Hrvatskoj. Pljeskali su nam jer su tada ankete sugerirale da će to biti SDP. Mi nismo znali tko će biti relativni pobjednik, nego smo to iznijeli kao naš princip za poslijeizborno razdoblje. Kad je HDZ osvojio relativnu većinu u Hrvatskoj, onima koji su nam pljeskali naš je pristup odjednom postao problematičan i počeli su ga napadati. U ovom trenutku mi ozbiljno pregovaramo o koalicijskom sporazumu koji će postati program vlade, a sami pregovori traju kraće nego što smo čekali da predsjednik odredi mandatara za sastavljanje vlade. Našim je kritičarima bilo normalno da predsjednik uzima vrijeme za određivanje mandatara, a nije im normalno što mi pregovaramo, pa nam prigovaraju da to traje predugo, da ucjenjujemo, da prisvajamo snagu koju nemamo... Ne bi li bilo čudno kad bi pregovori o programu vlade završili brže nego što je trebalo predsjedniku da odredi mandatara? Mi samo radimo svoj posao. Izdržat ćemo pritiske i na kraju imati bitno kvalitetniju vladu. Vlada će nam biti bolja već i zato što će u njoj sjediti ljudi iz nekoliko stranaka.



VL: Cijelo vrijeme ističete da želite “ispregovarati” detaljan koalicijski sporazum u kojemu će biti navedeni poslovi koje namjeravate napraviti i rokovi za to. Premda je to pozitivan iskorak jer takvog sporazuma dosad nismo imali, malo vam tko vjeruje kad kažete da ne trgujete foteljama.
– Unatoč sumnjama, to je istina. Sigurno je da će razgovori doći do imena i da ta faza može biti teža od ove. Jer kad se složimo o programu, trebat će izabrati ljude koji ih mogu realizirati. Oni moraju biti jamstvo uspjeha. Zasad naši pregovori idu dobro i potpuno sam uvjerena da radimo važan posao. I HSS i mi imamo iskustvo iz prve koalicijske vlasti kad je sporazum imao samo tri stranice te kad je pregovaranje bilo svedeno na podjelu ministarskih mjesta među strankama. To je bio loš sporazum, a ta ja koalicijska vlada, zbog izostanka pregovaranja, trpjela sve četiri godine i bavila se uglavnom sama sobom. Zato što se nismo na početku dogovorili o svemu, imali smo nekoliko kriza vlade, noćne sjednice, dvije stranke – IDS i HSLS – su napustile koaliciju... Sigurna sam da će nakon sljedećih izbora komponiranje koalicije biti puno jednostavnije jer mi sad probijamo led za one koji će doći. Mi smo izloženi velikom pritisku medija, zbog kojega bi mnogi već odavno odustali i rekli da će se dogovoriti o nekoliko mjesta i završiti tu priču. Točno je da mi, prema nekim teorijama, jesmo gubitnici jer smo očekivali da ćemo dobiti više. No, nismo mi krivi što smo potrebni i što bez nas nema vlade, osim crveno-plave. Mi smo jednostavno u situaciji da taj posao trebamo odraditi.

VL: Govorilo se da je puno problema u Račanovoj vladi proizašlo iz toga što predsjednik HSLS-a Dražen Budiša nije bio njezin član. Sad ni vi kao šefica stranke nećete biti u izvršnoj vlasti. Može li to izazvati nevolje?
– Nije problem bio u Budiši, nego u tome što je koalicija SDP-HSLS imala veći broj zastupnika, ali se poslije izbora utopila u tzv. šestorki, u kojoj su svi partneri bili jednaki. No, prema rezultatima izbora, nismo bili jednaki. To je bio problem, a ne to što Budiša nije sjedio u vladi.

VL: Sjetite li se danas slavnih dana HSLS-a, kad ste bili najsnažnija oporbena stranka i inkubator kvalitetnih kadrova. Gdje je danas liberalizam?
– Uspoređivati što smo mi bili početkom devedesetih i danas nije sasvim korektno. Zaboravlja se da je SDP u to vrijeme imao samo dva zastupnika u Saboru, a u HSLS-u se okupilo sve što nije bilo u HDZ-u ili uz HDZ. I to se događalo u vrijeme Franje Tuđmana. S vremenom su se okolnosti i uvjeti rada mijenjali, mijenjalo se i društvo. Liberali svuda dobivaju oko pet ili šest posto glasova. Nisu prejaki, ali su jezičac na vagi. Tako je nekako i u Hrvatskoj.

VL: HSLS je danas regionalna stranka, jaka kod vas i Čehoka. Možete li se podignuti ponovno kao nacionalna stranka?
– Rekla bih da smo jaki na sjeverozapadu Hrvatske. No, i druge su stranke postale regionalne jer je bipolarizacija pomela mnoge. Pa u Dalmaciji, na primjer, uz HDZ i SDP nije opstao nitko. Jambo je prošao na osobnost. Ispada da sjever ima pluralizam, a da na jugu treba raditi.



VL: S obzirom na to da ste vi i Čehok “brandovi” HSLS-a, zašto nijedno od vas dvoje ne želi ući u vladu i preuzeti odgovornost za neki ministarski resor?
– Nije sigurno da baš nijedno od nas dvoje neće ući u vladu. Nadam se da još postoji mogućnost da Čehok bude ministar. No, nas dvoje imamo problem što smo gradonačelnici u Bjelovaru i Varaždinu, birani smo po starom zakonu, a ne neposredno, kako će biti ubuduće, i svojim smo biračima obećali da neće biti varanja, da se nećemo povlačiti sa svojih dužnosti u gradu, nego da ćemo ih odraditi dokraja.

VL: No, zar vaši birači ne bi mogli razumjeti da je ulazak vas ili Čehoka u vladu pitanje višeg interesa i da nije riječ o prijevari?
– Oni misle da mi taj posao možemo raditi iz Sabora. Činjenica je da mi i nismo najmlađi i da postoje ljudi kojima treba dati priliku. I oni su uspješni u svojim sredinama. Mislim na Davora Žmegača, kutinskog gradonačelnika, ali i na naše ljude iz Sinja i Imotskog, koji također imaju dobre rezultate.

VL: Ali, vi u vladi morate imati čovjeka jaka profila, koji s ministarskog mjesta može pokušati podignuti rejting stranke.
– To je jedan pristup. Ali, pogledajte tko je nosio epitet najuspješnijeg ministra u prošlom sazivu!

VL: Dragan Primorac, na primjer.
– Tako je. A kad je ušao u vladu, bio je politički naturščik. Damir Polančec je bio potpuno nov i neiskusan pa je pokazao politički talent. Uvjerena sam da mladi i svježi ljudi mogu napraviti značajne iskorake.

VL: Što je programski najznačajnije što će koalicija HSS-HSLS donijeti vladi?
– Programski donosimo više nego što se očekuje. Prava financijska decentralizacija Hrvatske je nužna, pa i kad se gleda u kontekstu pristupanja EU. Nitko ne želi da Hrvatska uđe u EU kao siroče. Zato se mora ravnomjerno razvijati. Jednostavno rečeno, mi smo ponudili program koji će spriječiti slijevanje novca u Zagreb. Time će se rasteretiti i Zagreb jer će se razvijanjem drugih regija omogućiti ljudima da kvalitetnije žive i ne dolaze u glavni grad.

VL: Hoće li, zahvaljujući HSLS-u, na primjer, pitanje rada nedjeljom biti skinuto s dnevnog reda neugodnih političkih tema? To je bio vaš projekt i u prošlom sazivu.
– Postoje zakoni, odluke i teme od kojih se u Hrvatskoj bježi. U izmjenama Zakona o radu, koje smo ponudili u prošlom mandatu, nije riječ samo o radu nedjeljom, koji bi bio moguć u tvrtkama koje to propišu u kolektivnom ugovoru, nego i mobbingu, koji se prvi put regulira. Rješavamo problem jednoroditeljskih obitelji i njihova zapošljavanja, sive ekonomije. Godišnje na sivoj ekonomiji izgubimo tri pelješka mosta. Nadalje, želimo riješiti pitanje najniže plaće, koja bi se regulirala po granama, a visina bi ovisila o snazi pojedine gospodarske grane. Imamo određenu i najnižu mirovinu od 1500 kuna... Izdvajanja za znanost i obrazovanje će, na primjer, biti takva da će struka imati razloga za zadovoljstvo. Sve su to bitna pitanja. I naravno, ono na čemu HSS inzistira, a to je razvoj sela i povezivanje turizma s poljoprivredom.



VL: Što kažete na kritike da je HSS-ov program za selo socijalan, a ne razvojan, te da vraćanjem poticaja seljaku koji ima jednu kravu i jedan hektar zemlje vraćate Hrvatsku unatrag.
– Moje je protupitanje: Zašto nam je neprihvatljiv austrijski model, a prihvatljiv američki? Što je loše u tome da se zadrže mala gospodarstva, da se omogući ostanak ljudi u Lici, na brdima...? Zar je negativno povezati domaću poljoprivrednu proizvodnju i turizam, da nemamo na stolovima u hotelima samo uvoznu hranu? Pa ja sam svojedobno jurila k ministru Čobankoviću kad je bila uvezena junetina iz Brazila, Španjolske ili ne znam odakle, sumnjiva roka trajanja, koja se našla na našim stolovima, a istodobno naši proizvođači nisu mogli prodati svoje meso. Poljoprivreda je važan segment razvoja. Ako pogledamo akte EU, vidjet ćemo da se najveći dio odnosi na poljoprivredu. Pa i kod krize Ustava EU, Francuska je “šiljila” najviše zbog poljoprivrede. Barroso je svojedobno rekao da su u pregovorima s EU najviše razgovarali o rajčicama i salati. Ako je to njima u EU normalno, ne znam zašto bi u Hrvatskoj bilo problem?!

VL: Mogu li pregovori pasti na ZERP-u, referendumu za NATO i nula promila?
– Ako smo sve dosad uspjeli proći i usuglasiti se, vjerujem da ćemo uspjeti i o tim pitanjima. Kad je riječ o ZERP-u, za njegovo su aktiviranje svi glasovali. Ta se priča pojednostavljuje i vulgarizira.

VL: Ali što je s prijetnjom Slovenije i Italije da će nam zakočiti pregovore s EU?
– Slovenija počinje predsjedati EU i mislim da si ni oni to neće dopustiti, a ne vjerujem ni da će im Bruxelles dopustiti da tu poziciju iskoriste protiv nas kako bi riješili svoje bilateralno pitanje. Osim toga, pitanje ZERP-a je stvarni test za našu diplomaciju.

VL: Šuškalo se da biste mogli biti predsjednica Sabora, što se nije činilo nemoguće s obzirom na to da imate veliko iskustvo. Već ste 12 godina u parlamentu, ovo vam je četvrti mandat...
– Da, u ovom ću mandatu navršiti 50 godina pa se nadam da ću se s ovom rundom povući u mirovinu. Mjesto predsjednika Sabora pripada najjačoj stranci. Ne pada mi na pamet s dva zastupnika u Saboru držati to mjesto. Takvu priču može izmisliti samo netko kome treba alibi za napad na mene i HSLS kao ucjenjivače. Sabor će biti drugačiji u ovom sazivu jer će imati jaku opoziciju. Snažan, iskusan i nov SDP, s nadobudnim novim vodstvom. Bit će puno novih zastupnika i u vladajućim redovima, a većina će biti tanka. Prvi bi se put moglo dogoditi da Sabor bude važniji nego dosad jer neće biti jamstva da će neki zakon proći ako nije dobro usuglašen među partnerima.

VL: Treba li mijenati članak 97. Ustava koji regulira način na koji predsjednik države daje mandat za sastavljanje vlade?
– O tome treba govoriti s malim odmakom, kad se strasti smire. Sad bi većina vikala da treba. U načelu gledajući, prvu priliku za sastavljanje vlade treba dati relativnom pobjedniku, a to je onaj tko ima barem jednog zastupnika više. Mi smo to govorili u kampanji dok nismo znali tko će se naći u toj poziciji.



VL: Dva ste puta bili na konzultacijama kod predsjednika Mesića. Je li vam sugerirao da se priklonite SDP-u i HNS-u?
– Konzultacije su pokazale da je predsjednik stvarno htio čuti sve bez obzira na to što je on mislio. No, ja i ne mislim da predsjednik ne treba imati svoje mišljenje i želje.

VL: No, koliko se to smije vidjeti u trenutku dok traju konzultacije?
– Mislim da je sve prošlo u redu. Možda je problem u tome što je javnost navikla da se odmah drugo jutro sve zna.

VL: Zašto vi i Josip Friščić niste izrijekom rekli predsjedniku Mesiću da smatrate da treba dati mandat Sanaderu?
– Najprije, nitko nam nije niti postavio takvo pitanje. Sve su to neozbiljna nagađanja. Samom činjenicom što smo najavili da ćemo pregovarati s onim tko dobije najviše u Hrvatskoj, to počeli i raditi nakon izbora, rekli da smo uskladili najveći dio, kazali smo sasvim dovoljno za meritornu odluku. Nema potrebe bilo što drugo reći.

VL: Niste, dakle, željeli ostaviti prostor za pretrčavanje SDP-u?
– Sve je bilo potpuno jasno. Zna se koja je ovlast predsjednika države, a koja je naša. Naš je posao da pregovaramo i dobijemo stabilnu vladu, s koalicijskim ugovorom koji se može kontrolirati, na čemu i radimo.

VL: Vašoj se koaliciji stalno prigovara da birači HSS-a i HSLS-a ne žele koaliciju s HDZ-om, nego sa SDP-om. Što mislite, poštuje li SDP želju svojih birača kad u Osijeku planira koaliciju s Glavaševim HDSSB-om?
– Eto, sad odjednom sve može, a nas nazivaju trgovcima. Ja sam, na primjer, zbog namjere mojih ljudi da surađuju s HDSSB-om raspustila ogranak HSLS-a u Osijeku jer sam mislila da pragmatizam ne smije uvijek biti razlog za koalicije. Razmišljala sam nedavno kako bi izgledala vlada u kojoj bi zajedno bili SDP, HNS, IDS, HDSSB, SDSS i HSP. Sljedeću vladu čekaju veliki izazovi pristupanja EU, najveće reforme u pravosuđu, radnom zakonodavstvu, poljoprivredi, mirovinska reforma... Tu će trebati što manje strasti, što više razgovora i stabilna vlada.



VL: SDSS je otvoreno rekao gdje se vidi u kadrovskoj križaljci, da žele dužnost u vladi, potpredsjedničku ili ministarsku, na kojoj bi mogli rješavati probleme srpske manjine. Zašto vi niste tako istupili?
– Što bi nam tek radili da jesmo? Mi o tome nismo razgovarali, a sigurno je samo da HSLS neće imati jednak broj zastupnika i ministara. Mi ćemo, dakle, izabrati jednog čovjeka za vladu. Za koji resor, stignemo se dogovoriti. Mi smo u pregovorima realni i znamo da s osam zastupnika ne možemo odrediti program vlade niti mogu biti prihvaćeni svi naši prijedlozi.

VL: Odakle priče o tome da bi HNS trebao utrčati na mjesto HSLS-a u koaliciji?
– Od onih koji žele HNS u vladi, a to je sigurno i jedan dio ljudi iz te stranke. To je problem vjerodostojnosti HNS-a.

VL: SDP govori da je HDZ opasna i korumpirana stranka. Kako će vam biti u takvom društvu?
– Oni su cijelu prošlu godinu brojili kriminalce i dijelili ih na vaše i naše. Mi to nismo radili, nego smo ponudili prijedlog koji bi trebao spriječiti nezakonitosti s bilo koje strane. I dalje ćemo inzistirati na tome da u nadzornim odborima i upravama javnih poduzeća ne budu političari.

VL: To znači da vaš Hrvoje Vojković neće biti na čelu Croatije osiguranja?
– To će značiti upravo to. No, mi nismo dovoljno jaka stranka da možemo ostvariti sve svoje ideje.

VL: Imali ste dvije operacije. Kako to da niste usporili tempo?
– Morala sam odraditi kampanju. O bolesti ne volim govoriti, osim kad sam u pidžami u krevetu i kad me slikaju. Ha, ha, ha...

VL: Odnedavno vaše prezime pišemo sa slovom č. Hoće li to što ste slovenska nevjesta pripomoći omekšavanju odnosa sa Slovenijom?
– Samo kod kuće. Nedavno je u HSLS-u bila predsjednica liberala u Sloveniji, koja je mlada i pametna političarka. Tada je pozvala Hrvate da dolaze u Sloveniju na skijanje, a Slovence da idu u Hrvatsku na ljetovanje. Rekla mi je tada da oni koji su govorili protiv ljetovanja u Hrvatskoj više nisu članovi Liberalne stranke.

VL: Kako biste opisali svoj odnos s Ivom Sanaderom?
– Korektan.

VL: Samo to? Je li, recimo, šarmantan, bahat, arogantan...?
– U komunikaciji s partnerima je korektan.

VL: A za ručkom?
– Korektan.

VL: Kakav je vaš dojam o Milanoviću?
– Kampanja ne stvara pravu sliku o ljudima i zato o njemu nismo još stekli pravi dojam. Pred njim je vrijeme u kojem će stići pokazati pravo lice. Veselim se što su se pojavili novi ljudi u SDP-u.