Ovogodišnje završno međunarodno informatičko natjecanje učenika srednjih škola ACSL All Star 2016. održano je proteklog vikenda u američkom gradu Nashua (New Hampshire). Organizator, udruga ACSL djeluje od 1978. godine. U školskoj godini 1978./79. godini pripremili su prvo regularno ACSL natjecanje. Dugovječni su, i ovo im je trideset i osma sezona.
Njihovo natjecanje sastoji se od dva različita dijela. Veći dio je teorijski, s rješavanjem kratkih problema. U drugom, manjem dijelu, dobije se jedan programerski zadatak koji se može rješavati u programskom jeziku po vlastitom izboru.
Tekstovi zadataka su na engleskom jeziku tako da učenici ujedno pokazuju i znanje tog stranog jezika.
U tri hrvatske ekipe, dvije zlatnog i jedna srebrnog sjaja, nalazili su se daroviti učenici popularnog MIOC-a, zagrebačke 15. gimnazije. Među njima su bili i brojni članovi Zagrebačkog računalnog saveza.
Jedan od njih je i Dominik Fistrić, učenik prvog razreda, koji je zajedno s Lovrom Kalinovčićem i Patrikom Đurđevićem bio član najmlađe pobjedničke ekipe svojeg MIOC-a.
Već kao učenik 4. razreda bio je najbolji udržavi
Dominik je, zahvaljujući podršci majke, počeo programirati u prvom razredu osnovne škole. Iako je iz Pušće, dolazio je dva do tri puta tjedno u Zagrebački računalni savez i Udrugu programera "S vijugom" na radionice "Programerska vijuga", namijenjene učenicima razredne nastave. Sudjelovao je u svim natjecanjima saveza za učenike razredne nastave i postao četverostruki pobjednik "Male programerske olimpijade". Osim programskog jezika Logo, u četvrtom razredu je već programirao u programskom jeziku C++.
Pobijedio je svoje starije kolege i na ZG. Informatijadi BOŽO TEŽAK i postao najbolji na državnom natjecanju 2011., 2012. i 2013. Tako je naslijedio niz sjajnih programera koji su briljirali još kao učenici razredne nastave, Ivicu Kičića (4.r) iz 2003., Matiju Marića iz Sl. Broda iz 2004. (3.r), Marina Tomića iz 2005., te Karla Grozdanića i Vedrana Kurdiju (4.r) iz 2009. Do završetka osnovne škole Dominik je pobjeđivao i na ZG. Informatijadi i na državnim natjecanjima u oba programska jezika te u natjecanju HONI.
"Nažalost, njegove prve pobjede, one najslađe, kada je bio učenik 4. i 5. razreda, još uvijek nisu upisane u službene državne evidencije. Nije mi jasno kako su pobjede upisane drugima, koji su isto bili učenici 4. razreda, a nisu mojem Dominiku. Nije mi jasno ni zašto obrazovni birokrati ne razumiju rečenicu da se ljestvica poretka u natjecanjima iz programiranja radi po razredima, i da na se na jednoj ljestvici poretka moraju nalaziti samo učenici istog razreda. Nisu mi jasni ni postupci svih drugih, osim Zagrebačkog računalnog saveza, koji su to prešutjeli na štetu najboljeg interesa djeteta", čudi se njegova majka.
Sretni smo, to je bilo odlično iskustvo
Dominik je imao fantastičan doček u zagrebačkoj zračnoj luci. Hrvatska trobojnica s ispisanim njegovim imenom. Zaslužio je zajedno sa sjajnim mladim ljudima, svojim kolegama iz MIOC-a.
"Naravno da nismo prvaci svijeta. ACSL je međunarodno natjecanje, mi smo pobijedili, zapravo dijelimo prvo mjesto na tom međunarodnom natjecanju. Teorija je uvijek teorija, svaki član ima 8 zadataka i 45 minuta i rješava za sebe. U pravilu mi iz MIOC-a svi znamo riješiti svih 8 zadataka jer smo se dobro pripremili, i moguće su samo pogreškice zbog brzine ili nepreciznosti. U praktičnom dijelu kao tim imamo 4 zadatka i dva računala, a stariji dobiju i 5. zadatak i treći kompjutor. Lovro i ja smo riješili svaki po dva zadatka za svoju ekipu za četrdesetak minuta, i preostalih dva sata se opuštali na čuđenje Amera. Zadaci su bili skroz lagani, za stariji tim nešto teži, no za nas mlađe su to početnički zadaci. Gotovo je nemoguće ne riješiti ih, jer naša su programerska natjecanja puno puno teža. Sretni smo, to je bilo odlično iskustvo, i lijepo je imati priliku vidjeti komadić Amerike. Iako riječ Amerika samo po sebi zvuči jako lijepo, a i dopala mi se, nije baš sve tako, nisam se baš nauživao u hrani (smijeh). Vidio sam odličnih stvari poput njihovih sveučilišta i išao bih ponovno tamo pobjeđivati. Ali Hrvatska mi je ipak ljepša!", skroman je Dominik.
"Bilo nam je zabavno jer mi smo super ekipa. Skoro svi se godinama znamo iz radionica i kampova, Lovro i ja smo se upoznali u ZRS-u prije osam godina, Vedran Kurdija, Robert Benić i Leon Starešinić malo kasnije, a Patrik je s nama već tri godine, pa i Adrian tako nešto. Ma mi smo vam svi super ekipa."
Dobro će mu doći vikend da se malo odmori, već sutra ima sa školom i ekipom prijem kod predsjednice, a onda navečer i malu proslavu u svojoj osnovnoj školi u Pušći. Neka malo i luduju, zaslužili su...
Osim natjecateljskog programiranja, Dominik voli matematiku i srodna područja, kreativni je dovitljivac stvaralački orjentiran. Bavio se i športom, vježbao judo i plivanje, a sada u rijetkim trenucima slobodnog vremena odlazi na ratničku vještinu nin-jutsu. Voli se šaliti i lucidno nadmudrivati, pozitivno je otkačen, no nadasve pristojan i skroman.
I ovaj krasan mladi čovjek, Dominik Fistrić, treći 'malac genijalac' u prvom redu s desna, pokazuje da Zagrebački računalni savez već sedamnaest godina s razlogom vjerno služi obiteljima i njihovoj djeci.
A hrvatski učenici neka i u budućnosti pokazuju svoje znanje i vještine u svijetu. Neka skupljaju iskustva koja će pamtiti cijeli život.