Emilio Vuksan: Rat je ovdje bio okrutan, gori od onoga u Iraku

U gradu Misrati, prozvanom libijskim Vukovarom, susreo sam se sa 47-godišnjim Zadraninom Emilijem Vuksanom, koordinatorom humanitarne udruge International medical corps sa sjedištem u Splitu, koja od početka sukoba u Libiji, u suradnji s pobunjenicima, doprema u tu zemlju lijekove i ostalu medicinsku pomoć koja je Libijcima danas najpotrebnija. Emilio, koji je zadužen za koordinaciju dopreme lijekova u Libiji, u Misratu je stigao prije 10 dana. Do tada su, kaže, pomoć na područja koja su bila pod kontrolom pobunjenika slali brodovima preko Malte.

Tri mjeseca opsade

– Unatoč opsadi Misrate, grada koji je uistinu doživio užasnu sudbinu Vukovara, od travnja smo ribarskim brodićima kontinuirano dopremali lijekove. Gadafijeve su snage taj grad opkolile i bombardirale sa svih strana puna tri mjeseca, a ljudi su doslovno umirali zbog nedostatka medicinske pomoći i lijekova. No, sretan sam što smo čak i u tako teškoj situaciji uspijevali pronaći način da pomognemo tim ljudima i spasimo mnoge nevine živote. Prije Misrate isto smo činili i u Benghaziju, što je ujedno bila i naša prva organizacija u Libiji – objašnjava Emilio, koji dodaje da je dopremanje medicinske pomoći bilo i opasno, a povremeno i gotovo nemoguće.

– Gadafi je tada bio nevjerojatno jak, a njegove su snage pucale na sve. No, u cijelom tom ubilačkom kaosu mi smo se uvijek nekako uspijevali snaći. Ako nam je bio onemogućen prolaz lijekova ribarskim brodićima, tada bismo ih slali preko Tunisa ili Egipta. Morali smo razmišljati brzo, a raditi još brže. Zato je svaka naša pošiljka i uspijevala stići na odredište, što nas je dodatno motiviralo i pričinjavalo nam zadovoljstvo – kazao je Emilio te dodao kako im je dobar i korektan odnos s pobunjenicima uvelike pomagao u njihovu humanitarnom radu.

– Imali smo odličnu vezu s njima, tako da je svaka pošiljka imala pratnju. Kad je pao Tripoli, mi smo, zahvaljujući pobunjenicima, odmah uplovili brodicama te donijeli gradu potrebne lijekove – kaže on.

Pobijeno pola grada

Iako članovi udruge International medical corps djeluju isključivo humanitarno u ratnim sukobima, Emilio kaže da im takav karakter misije ni u jednom trenutku nije jamčio sigurnost:

– Na žalost, naš je posao da pomažemo ljudima u nevolji i ratovima, a rat nikome ne jamči sigurnost pa ni humanitarcima. Rat u Libiji bio je nevjerojatno okrutan. Nikoga se nije štedjelo, pa je tako i za nas bilo izuzetno riskantno i opasno. No, to je naš posao i, prihvaćajući ga, bili smo svjesni svih opasnosti koje nam prijete – kaže Emilio i dodaje da o tome koliko je situacija bila teška najbolje svjedoče riječi njegovih kolega koji su prije radili na dopremi lijekova u Afganistan i Irak, a koji su rekli da ovakvo krvoproliće još nisu vidjeli.

– Reći ću vam samo da ja u Misrati pobijeno toliko ljudi da im se još uvijek ne zna broj. Kad su Gadafijeve snage ušle u taj grad, uveli su teror i ubijali sve što im se našlo na putu. Ubijene su tisuće i tisuće ljudi, a nitko još nema podataka o kolikom je broju riječ. U akciji čišćenja pobili su polovicu grada. Ubijali su sve što im se našlo na putu: žene, djecu, starce... Ništa, baš ništa im nije bilo sveto – kazao je Emilio Vuksan.