U Hrvatskoj se nikada na jednom mjestu nije okupio tako snažan sastav stručnjaka za područje energetike kao na okruglom stolu Večernjega lista ove srijede o Bijeloj knjizi, energetskoj strategiji Hrvatske do 2020. godine. I svi su bili neobično motivirani da izlože što su zaključili nakon što su dokument pročitali.
Iz Lausanne je na nekoliko sati došao dr. Davor Pavuna, samo da može govoriti uživo. Iako je slabijega zdravlja, skup nikako nije želio propustiti ni akademik Velimir Pravdić, akademik Vladimir Paar ni trenutka nije dvojio iako smo do njega došli u posljednji trenutak, ekipa iz odjela za strategije Uprave za energetiku Ministarstva gospodarstva došla je na čelu s mr. sci. Kristinom Čelić te suautorima dr. Zdravkom Mužekom i dr. Slavkom Krajcarom, a kao nezavisan autor, pun poleta, govorio je i dr. Igor Dekanić.
Prednosti i mane strategije:
Video: Hrvoje Felbar
Sociolog ekologije dr. Vladimir Lay donio je najsvježije demografske projekcije i rezultate istraživanja za Ministarstvo obrane o energetskoj samostalnosti, ali ih iz razumljivih razloga nije mogao sve otkriti, a dr. Ljubomir Majdandžić, unatoč svojem stručnom znanju, služio se argumentima energetske učinkovitosti kuće koju je sam sagradio.
Dr. Robert Faber strastveno je propitivao točnost bilanci u tablicama i projekcijama, a troje pozvanih, dr. Davor Štern, dr. Tonči Tadić i ing. Zoran Skala, sve do jednog žaleći što ne mogu biti na skupu poslali su svoje nimalo konvencionalne i akademske pisane priloge. Moderatori, kolumnist Vjeran Piršić i novinar Miroslav Ambruš-Kiš, mogli su samo uživati u novim i manje poznatim činjenicama i tvrdnjama koje su isplivale na površinu u strastvenoj, ali vrlo korektnoj raspravi.
Na skupu se doznalo da je Strategija upravo ovih dana iz statusa stručnog dokumenta prihvaćena u Vladi kao politički dokument te će nakon rasprave u Banskim dvorima još prije ljetne stanke biti proslijeđena na prihvaćanje zastupnicima na drugu stranu Markova trga te postati državni srednjoročni dokument.
– Ako kućanstva u Hrvatskoj troše 60 posto električne i 30 posto ukupne energije, bez osnove je govoriti o porastu potrošnje, kako projicira Strategija, kad sve upozorava na to da će Hrvatska 2020. imati samo 3,5 milijuna stanovnika – u početku je akademiku Velimiru Pravdiću zasmetala temeljna postavka o porastu potrošnje.
Upozorio je i na nelogičnost novih naftnih i plinskih dobavnih smjerova, strategiju temeljenu na fosilnim gorivima nespojivu s potrebom da se smanji ispuštanje CO2 u mjerilima koje je Hrvatska prihvatila sa Sporazumom iz Kyota. Iako su, kaže, jedini energetski izlaz za Hrvatsku alternativni izvori, on ni vjetroelektrane ne vidi kao rješenje jer smatra da bi mogle raditi samo 30 posto vremena.
Kao jedino pravo rješenje vidi nuklearne elektrane, a biogoriva naziva iluzijom, umjesto kojega bi na poljoprivrednim površinama znatno korisnije bilo intenzivno uzgajati hranu, a njenom bi se prodajom isplativije kupovala energija iz inozemstva.
O tome kakvu zemlju želimo
Dr. Davor Pavuna se otvoreno zgražao nad vizijom Hrvatske kao naftne zemlje za 25 godina, koliko se Strategija vizijom proteže. On Hrvatsku u budućnosti vidi kao čistu zemlju, razmjerno nenapučenu, privlačnu te energetski proekološki orijentiranu.
O nuklearnoj energiji i jasnijem putu:
– Želim da Hrvatska ima 100.000 ljudi koji će raditi u ekonomiji znanja, a već to bi nam bilo dovoljno za veći BDP od ovoga sada – kaže on i ne miri se s vizijom zemlje za 20 godina u kojoj bi prerada nafte činila 50 posto gospodarstva, a sve dok je Ina u vlasništvu MOL-a. Najprihvatljiva mu je vizija – 20 posto prerađivačke industrije te turizam koji pridonosi 30 posto u dva mjeseca godišnje.
– Dok se naš premijer bavi uglavnom svojim egom, kako završiti svoj mandat u kojem želi postati povijesna ličnost, jer nas je euroasimilirao, naciji se sustavno podastiru dokumenti, od obrazovnih nadalje, koji su sramotni – bio je oštar Pavuna.
Akademik Vladimir Paar dao je do znanja da više vjeruje u cikličke svemirske izmjene toplih i hladnih razdoblja, a manje u tvrdnje da ljudsko ispuštanje CO2 bitno utječe na klimatske promjene.
Akademici o strategiji:
Strategiji energetskoga razvoja predbacio je to što nije uzela u obzir buduću potrošnju energije u poljoprivredi, koja bi, modernizirana, lako mogla postati najveći potrošač energije uopće. Za učinkovitije korištenje energije kazao je da pretpostavlja i skuplje uređaje te nije siguran u kolikoj si mjeri to Hrvatska može priuštiti, a upozorio je i na konkurentski sukob naftnog i nuklearnog energetskog lobija.
– Radiološku opasnost prenaglašava lobi koji zagovara fosilna goriva, ali se prenaglašava i opasnost od globalnog zagrijavanja kao argument za gradnju nuklearki – smatra Paar.
Dr. Igor Dekanić, kao suautor segmenta Bijele knjige, govorio je da je problem pri izradi energetske strategije bilo i to što bi se u savršenom svijetu ona trebala oslanjati na gospodarsku strategiju. A nju Hrvatska nema. Usto, pokazalo se da se u sljedećih pet godina ne može računati ni na jednu korjenitu promjenu, a sve zbog 40 milijardi dolara duga te zato što Hrvatska za temeljite promjene nema ni ekonomskih ni psiholoških mogućnosti.
Strategija bez četiriju Osijeka
– Hrvatska iz nafte i plina dobiva dvije trećine svoje energije, od čega oko polovicu iz uvoza. Ostalo je iz hidroelektrana. Takva će struktura biti i pri kraju planskog dijela strategije – kazao je Dekanić, koji prvu promjenu smatra realno mogućom tek poslije 2030. godine. Orijentaciju na naftu i plin opravdavao je mjerilima Sporazuma iz Kyota, rekavši da će se upravo zbog povoljnije bilance ugljika potrošnja plina povećavati, pri čemu bi potrošnja nafte stagnirala.
Dr. Vladimir Lay sve je osvijetlio posve drukčijim svjetlom.
– Ovaj je dokument revizija strategije iz 2002. koju je izradio Institut “Hrvoje Požar”, a koja nije zaživjela. Revizija strategije je, po nekim informacijama, rađena zato da se isprave pogreške iz strategije Zelene knjige iz 2002. te da se da zeleno svjetlo za termoelektrane na ugljen i nuklearke ,koja ona nije predviđala. HEP jako zanima termoelektrana Plomin 3 snage 500 MW na uvozni ugljen. Na veliko se traže investicije, krediti... – rekao je Lay i zahvalio Zdravku Mužeku što je objavio da je strukovni dokument neizmijenjen postao Vladin, dakle politički dokument. A Mužek je i javnu raspravu sveo na anketiranje županija.
Layu je posebno smetalo što energetski dokument u perspektivi do 2030. godine uopće nije računao na promjenu broja stanovnika, nego se u strategiji računa da će nas biti isto koliko i danas.
– Tada ćemo imati čak 380.000 stanovnika manje, što je red veličine četiriju Osijeka! – govorio je o dramatičnim demografskim projekcijama.
O svojim iskustvima iz rada na projektu energetske sigurnosti i neovisnosti, koji je Institut “Ivo Pilar” radio za MORH, naglasio je da se ta stavka uopće nije uzimala u obzir jer su autori naglašavali samo tri: dobavljivost, konkurentnost gospodarstva i održivost razvoja.
– Energetska sigurnost i neovisnost nisu tehnička, stručna pitanja, to su također razvojna, sigurnosna pitanja, dakle politička pitanja. Ako se politika odlučila da preuzme ovakav tekst, onda je na mnogo toga pristala. A državna energetska sigurnost i neovisnost velike lobije ovdje uopće ne zanima. Tko u tom slučaju brani nacionalne interese Republike Hrvatske? – pita se Lay.
Dr. Nikola Čavlina našao je u strategiji i nešto dobro. Bio je sretan što je u obzir uzeta proizvodnja energije u nuklearkama. Kazao je da sve što se događa u Hrvatskoj prati i Međunarodna agencija za nuklearnu energiju, koja nas je odnedavno uvrstila među zemlje koje razmatraju gradnju nuklearki. Za njega definicije na kojima se temelji Sporazum iz Kyota možda i ne drže vodu, ali je potpisan.
Preuzete obveze moramo poštovati. Upozorio je na sadašnju ovisnost o ruskom plinu, koji u potrošnji ima udio od 37 posto te je, podsjetivši na siječanjsku opću paniku zbog rusko-ukrajinske svađe, upitao kako ćemo se tek osjećati kad budemo ovisili o 70 posto plina za energetske potrebe iz Rusije?
– Nuklearna energija dugoročno omogućava opskrbu gorivom. Tehnički, ona daje stalnu proizvodnju bez kolebanja. Može je se zbog toga ugraditi u energetsku osnovu, a najekonomičnija je kada se proizvodi sa 90 posto pune snage. Slovenci su izračunali da pothvat gradnje nuklearke BDP odmah podiže za nekoliko postotaka. Pri čemu ne treba smetnuti s uma da je to visoka tehnologija, pa time postajemo i društvo znanja – zaključio je.
Imamo 4000 trošimo 3000
Za razliku od njega, mr. Robert Faber od početka je prigovarao točnosti podataka o potrošnji. Pitao se i zašto Hrvatska uvozi električnu energiju ako imamo instaliranu snagu veću od 4000 MW, a vršno nam je opterećenje 3000 MW, dakle puno manje. Projicira se porast potrošnje električne energije. Prigovorio je i tolikom predviđanju povećanja potrošnje energije unatoč tome što se globalno predviđa da će zbog krize njena potrošnja pasti pet posto. Ali je najozbiljnije prigovorio forsiranju termoelektrana i nuklearki.
– Njihovi zagovornici tvrde da je gradnja hidroelektrane kapitalno zahtjevna te da je vrijeme povrata uloženog razmjerno dugo. Na puno se mjesta u strategiji vidi da se podilazi nuklearnoj energetici. A nuklearke nisu ništa manje kapitalno zahtjevne. Štoviše, investicija u hidroelektrane isplaćuje se čak i u nešto kraćem roku, a one slove kao jedno od najisplativijih ulaganja u elektroenergetske kapacitete – kazao je.
Prigovorio je i tvrdnji u Strategiji da su termoelektrane i nuklearke posvuda temeljne u proizvodnji električne energije iako je, zapravo, istina da se mnoge zemlje žele riješiti već sagrađenih nuklearki. Usto, nuklearna elektrana mora zbog isplativosti raditi što dulje što bliže svom punom kapacitetu jer se, radila ona ili ne, nuklearno gorivo troši.
– Uza sve što imamo, u energetskom sustavu gradila bi se i nuklearka od 1 GW. Što u tom slučaju rade sve ostale elektrane? Morali bismo ih iskapčati pa bi i termoelektrane bile manje učinkovite. Branili bismo, dakle, privatni interes nekoga tko je uložio u nuklearnu elektranu time što bismo električnu energiju otkupljivali iz nje umjesto iz već postojećih postrojenja – poentirao je Faber.
Obnovljivi izvori energije u strategiji:
Dr. Ljubomir Majdandžić ne vjeruje da su točne projekcije o 50-postotnom porastu energetskih potreba. Štoviše, vjeruje da će nam se potrebe smanjivati budemo li sustavno, a pogotovo ako država to još bude poticala, gradili energetski djelotvorne objekte.
– Ja sam sam u svoju kuću ugrađivao sve dostupne energetski učinkovite tehnologije. Pristao sam na povećane troškove pa djeci pet godina nisam mogao kupiti auto. Ali u samo pet godina postigao sam da pri istom stilu života potrošnju smanjim na 20 posto. Sama je ušteda kupila novi automobil – tvrdi dr. Majdandžić. Strategiji je ponajviše zamjerio što uopće energetski ne računa na fotonaponske ćelije, koje su sve jeftinije i sve djelotvornije.
Naš se novinar Miroslav Ambruš-Kiš uime tzv. običnih neupućenih građana pitao je li istinita državna propaganda o važnosti štednje energije zamjenom žarulja, boljom izolacijom... Ako jest, zašto se u energetskoj strategiji ne računa da bi građani možda željeli energiju proizvoditi. Mogućnost da su potrošači u nekoj mjeri i proizvođači, a ne samo štediše, mora se uvrstiti u ozbiljnu strategiju. Skup je još dugo raspravljao o finesama strategije, a nitko se nije sjetio odlučne tvrdnje u njoj: neće se poticati uporaba plina u prometu!