Jedna hrvatska građevinska tvrtka prije nekoliko se godina našla u problemu u Alžiru. Dogovorili su gradnju nove državne bolnice, a zbog gotovo pustinjskog tla, bolnica će se morati gradi na pilotima, što drastično poskupljuje posao. Projektanti i investitor počeli su tražiti drugo rješenje. I našli su ga. Obratili su se Tensarovu distributeru, tvrtki Kotonteks iz Varaždina i sada će zgrada bolnice biti građena na armiranom tlu koje investitoru, osim stabilnosti, donosi i uštede u milijunima eura.
– Tako se taj dio svijeta upoznao s najnovijom, jedinstvenom tehnologijom geomreže koju je američko-engleska tvrtka Tensar International izumila, patentirala i proizvela još davne 1983. u SAD-u. Imali smo u početku jednoosne i dvoosne mreže. Danas su u primjeni i troosne geomreže kojima je zadatak stabilizirati tlo kako bi ono imalo što bolju nosivost i dugovječnost. Najveća je prednost troosnih geomreža što one, kada se postave na podlogu od šljunka, zapravo djeluju zajedno sa šljunkom, ljuljaju se i na taj način podloge ne pucaju, ne urušavaju se, stabilne su i dugotrajne – kaže Čeh David Kneifl, menadžer tvrtke Tensar International za središnju Europu. Zatekli smo ga u Hrvatskoj, s kolegom Anđelkom Jagečićem, glavnim menadžerom varaždinske tvrtke Kotonteks, ekskluzivnim distributerom Tensar Internationala za Hrvatsku, Sloveniju i BiH, u obilasku velikog klizišta u Karlovcu, na pruzi Zagreb – Rijeka. To je tek jedno od njih nekoliko u Hrvatskoj na kojima se primjenjuje Tensar tehnologija. HŽ je prepoznao značenje novih dostignuća. Nova tehnologija prihvaćena je u svijetu, a u posljednjih pet godina sve ih je više i na hrvatskim gradilištima, u vodnom gospodarstvu, cestogradnji, na remontu pruga.
– Možda je najbolja referencija za našu tehnologiju Kobe u Japanu, koji je pogodio potres od više od osam stupnjeva po Richterovoj ljestvici. Zid napravljen tehnologijom Tensar preživio je jedan od najrazornijih potresa u povijesti čovječanstva. Imao je samo minimalna oštećenja koja nisu opće narušila konstrukciju autoceste. Zid u Kobeu potvrda je da Tensar geomreže u podlogama poput puteva i pruga tlo stabiliziraju na način da sa njim žive. Na istom načelu rade i zidovi koji su sačinjeni od posebnih blokova i konektora te utora. Svaki od naših proizvoda razvijan je najprije u laboratorijima, zatim najboljim svjetskim institutima i na kraju testiran u svim uvjetima. Ono što naši stručnjaci u specijaliziranim laboratorijima danas proučavaju deset je godina ispred onoga što u tvornici proizvodimo – dodao je Kneifl. Zato su i zid Tensar i TriAx troosna mreža patentirani u svjetskim razmjerima. Tensarova tehnologija najviše se primjenjuje u Velikoj Britaniji, SAD-u, ali i u Europi. Jagečić pak dodaje kako je Hrvatska propustila priliku prije četiri godine sagraditi takav zid iznad Bakra, na dijelu riječke obilaznice, i pri tome još uštedjeti 20-ak milijuna kuna. To bi bila i velika turistička atrakcija jer bi zid bio najviši u Europi, točno 47 metara.
– U Hrvatskoj smo prisutni gotovo šest godina i uložili smo puno truda u prezentaciju novih tehnologija. Gotovo polovica našeg rada odnosi se na transfer znanja i na edukacija inženjera, projektanata, izvođača radova i investitora kako bismo im objasnili svojstva Tensarove tehnologije. Na taj smo način više od tisuću inženjera educirali o novoj tehnologiji. Važno je na građevinskim fakultetima obučiti nove generacije koje će biti autori novih projekata, cesta, željezničkih koridora, nasipa. Kada je riječ o cestogradnji i gradnji pruga s troosnom geomrežom, godinama smo na velikim gradilištima HŽ-a, Hrvatskih voda, Hrvatskih cesta. No, prvi Tensarov zid s blokovima gradimo u Karlovcu. Njima ćemo zaustaviti klizišta i urušavanje tla prema pruzi. Projektirao ga je Građevinski fakultet iz Zagreba. Klimatske promjene sve više će zahtijevati primjenu naših tehnologija – ističe Jagečić. Tvrdi da je Hrvatska pred velikom šansom da povuče sredstva iz fondova EU. Upravo u stabilizaciji nasipa uz rijeke, ali i klizišta uz prometnice, Jagečić vidi velike mogućnosti. Tehnologija koja jamči dugotrajnu stabilnost nasipa i velike uštede rješenje je za sve veće probleme koje Hrvatske vode imaju. Da su geomreže bile u nasipima uz Dravu i Savu, ne bi pucale u velikim poplavama.
– HŽ je do sada pokazao najveći interes, njihovi inženjeri žele novu tehnologiju jer su na konkretnim primjerima vidjeli da su takve pruge stabilnije i da puno kasnije idu u remont. Upravo je pruga Borongaj – Dugo Selo, koja se trenutačno radi, projektirana novom tehnologijom – objasnio je Jagečić. Dodaje da se tehnologija može primijeniti u sanaciji odlagališta otpada.
– Primjer je jedno europsko odlagalište na kojem je brdo otpada zapravo "plivalo" na gotovo močvarnom tlu. Napravili smo podlogu, uredili prilazne putove i sanirali otpad – istaknuo je Kneifl. To bi se, kaže, nakon ulaska u EU, moglo primijeniti i u Hrvatskoj.
>> Županjski Akord dobio od EU 200.000 eura za nove tehnologije