Globalizirana dosada

Ako ste ikada dživjeli da vas netko zaustavi na ulici zbog naoko banalne informacije, a onda, poput zmije zvečarke,  navali na vas das kupite nešto od njega po nebuloznoj cijeni, onda otprilike znate kako su se nedavno u Berlinu osjećali gradonačnlnica Dubrovnika Dubravka Šuica, direktor Hrvatske turističke zajednice Niko Bulić, hrvatska veleposlanica u Njemačkoj Vesna Cvjetković Kurelec i nekoliko hrvatskih novinara koji su izvještavali s “lica mjesta”.  

Društvo se okupilo na dodjeli nagrade gradu Dubrovniku,  koju mu je u konkurenciji gradova kulturne baštine dodijelilo Udruženje turističkih novinara Pacifika.
Umjesto dodjele priznanja, u dvorani nas je dočekalo “nabrijano” predavanje nekog izvršnog potpredsjednika Boeinga, koji je čitavih 45 minuta napadno hvalio svoju kompaniju. Nakon gospodina potpredsjednika, zaredalo se još nekoliko govornika, sve jedan dosadniji od drugog.  

Tko zna kada bi sve to završilo i kada bi Dubrovnik službeno dobio nagradu da hrvatska delegacija negdje u drugom satu programa nije uspjela dobiti priznanje preko reda. Čitava je ceremonija trajala više od tri sata, što je zaista preko svake mjere. Umrli smo od dosade, ali smo, barem tako mislim, shvatili poruku. U globaliziranom svijetu ne bira se ni vrijeme ni mjesto kako bi se promovirao svoj proizvod, a pritom je sasvim normalno, dapače poželjno, poslužiti se i sitnom prevarom.