3162. Toliko brojač novozaraženih otkucava dok ova kolumna putuje u tiskaru. Zvuči kao déjà vu? Groundhog Day? Je li ovo 2020. ili 2021.? Bogme, sigurno nije 2020. jer smo lani na današnji dan pri početku drugog vala imali svega – 890 novozaraženih. No, već pet dana nakon toga preskočili smo dvije tisuće i iznad te granice ostali sljedeća dva mjeseca tijekom kojih je umrlo još tri tisuće ljudi.
Danas s cjepivom što u miški što "v žepu", već iznad tri tisuće novozaraženih u četvrtom valu. Šokantno? "Neočekivano"? Čudno? Samo onima koji su još nakon Božića 2020. tvrdili da je p(L)andemija gotova te da nikakvog velikog novog vala ne može i neće biti! A onda su uslijedila još dva vala u kojima je umrlo više ljudi nego u prva dva.
Naravno, neki se u komentarima i dalje grohotom smiju. U pravu su utoliko da mjesta panici nema, odavna smo naučili da broj novozaraženih ne bi trebao biti jedini faktor na temelju kojeg ćemo odlučivati hoćemo li oglašavati nacionalnu uzbunu ili ne. No, razloga za zabrinutost itekako imamo. Jer tih 3162 novozaraženih je čak 30 posto od oko deset tisuća testiranih, što znači da je stvarna brojka daleko, daleko veća.
Dakako, taj skok neminovno će se odraziti na broj hospitaliziranih i umrlih, tako da je sad posve realistično očekivati da ćemo uskoro dotaknuti i brojku od 30 umrlih u jednom danu. Naravno, teoretski je moguće da je ovo samo izolirani vrhunac, nakon kojeg slijedi pad, no laže svatko tko tvrdi da ima "model" kojim će u ovom trenutku predvidjeti budućnost, koji kaže da već sad "zna" da smo već prošli vrhunac ili da će se to dogoditi u roku tjedan, dva. To je jasno svakome tko je barem jednom vidio predviđanja po Bakićevom modelu uspoređena sa stvarnim podacima. Koliko god Bakić u letu korigirao svoje brojke, njegove procjene u duljem razdoblju kontinuirano katastrofalno podbacuju te promašuju suštinu zbivanja tijekom pandemije.
Tvrditi da vide budućnost dalje od dva-tri vikenda mogu samo opasni i neodgovorni šarlatani. Kockari tuđim životima. Eto, tako je lani Gordan Lauc gotovo na današnji dan (dobro, plus još samo 12 dana) tvrdio da smo u Zagrebu već prošli vrhunac, a da će ga cijela Hrvatska proći u roku od nekoliko dana. A zatim nam se dogodio najgori prosinac ikada u RH, s najviše umrlih još od II Svjetskog rata. Zamislite da je vlada slušala Laucove procjene i preporuke, tko zna koliko bi ih još umrlo.
Što je u mozgu ljudi koji Lauca nazivaju "glasom razuma", ili onima koji se mogu smijati na podatak da je u prosincu 2020. umrlo najviše Hrvata nego ikad u hrvatskoj novijoj povijesti? Samo u jednom mjesecu skok za 64 posto, odnosno 2967 umrlih više nego u petogodišnjem prosjeku. Što je u svijesti onih koji na to odgovaraju da ih je sigurno više umrlo od mjera (zbog usporenih pregleda, depresije, siromaštva, samoubojstava...) nego od korone? Da ćemo imati teške posljedice mjera, to je sasvim izvjesno, no, one će se pokazivati dugoročno, a nikako s ovakvim vrhuncima u jednom mjesecu. Treba li uopće reći da nikakav skok broja samoubojstava uopće nije zabilježen?
Što je pak u ganglijima onog koji ističe korelaciju između pojačanog cijepljenja i "neočekivanog viška smrtnosti" u lipnju i srpnju? Lauc je tom posljednjom izjavom izazvao sablazan u liječničkoj strukovnoj udruzi, koja već n-ti put od Plenkovića traži da mu javno da nogu u tur. Jer, ako podaci nešto dokazuju, to je gotovo apsolutna podudarnost, čvrsta korelacija između registriranog broja umrlih od korone po mjesecima te ukupnog "viška smrti" od svih uzroka. Dakako, korelacija nije isto što i uzročno-posljedična veza, ali kontekst je jasan: kome to može biti "neočekivan" višak smrti u lipnju i srpnju, ako znamo da je prema izvješću DZS-a neposredno prije toga na vrhuncu trećeg vala zabilježen najgori svibanj "ikada" u modernoj povijesti RH? Ima li ikoga zdrave pameti komu je nakon takvog svibnja bio "neočekivan" višak smrti u lipnju i srpnju i tko bi to stavio u kontekst masovnog cijepljenja?
Da je vlada ovo ljeto slušala Laucove sprdnje da se nekog vikenda u Hrvatskoj više čeških turista utopilo u Jadranu nego što je ukupno umrlo od korone, te da je po njegovoj preporuci odmah ukinula sve mjere i "nepotrebna testiranja", turistička sezona bi vjerojatno bila kraća za mjesec dana. Jer upravo to "nepotrebno" intenzivnije testiranje omogućilo nam je da produljimo sezonu i da statistički prije vremena ne zabrazdimo u crveno.
Tako i sada, ultimativne zahtjeve Laucove glasne sljedbe da se sad i odmah ukinu baš sve mjere uvažiti bi mogao samo luđak na čelu vlade. Hrvatska je u odnosu na većinu europskih zemalja uglavnom imala gotovo simbolične mjere i, nakon što je cjepivo u dovoljnim količinama postalo dostupno svima, nema baš nikakvog opravdanja da se one pojačavaju sve dok se ne oglasi uzbuna u bolnicama. No, neke vidljive mjere koje stalno upozoravaju na razuman oprez pri masovnim okupljanjima moraju opstati, barem kao podsjetnik svima da stanje usprkos našim željama i dalje nije normalno te da neće postati normalno samim time što ćemo zažmiriti na činjenicu da ljudi oko nas još uvijek nepotrebno umiru.
Žalosno je da takva osoba, koja vodi aktivnu kampanju protiv masovnog cijepljenja i dalje sjedi u znanstvenom savjetu vlade. Plenković ga, naravno, u ovakvim okolnostima nema namjeru poslušati, na moje traženje pred kamerama se od njega javno ogradio, a nogu mu ne daje prvenstveno zato da mu ne bi tako još pridao na značaju. No, u trenucima dok se javno obračunava s neistomišljenicima u oporbi, to mu svakako smanjuje kredibilitet ionako uzdrman nedosljednim odlukama stožera. Jer, sasvim opravdano možemo pitati: Gospodine premijeru, kako to da Mira Bulja, kad kao gradonačelnik donosi kontroverzne odluke pozivajući se baš na "znanstveni" autoritet Gordana Lauca, nazivate šarlatanom, dok samog Lauca istovremeno nazivate tek "prpošnim"? Odgovor je jasan: da je Lauc oporbeni političar, a Most ostao u vladajućoj koaliciji, vjerojatno bi tad Lauc bio šarlatan, a Bulj bi bio samo prpošan.
Lauca i laika na stranu, ostaje pitanje zašto pandemija unatoč cjepivu ne jenjava? Zašto umiru i cijepljeni? Usporedivo je to s onim što se stalno ponavljalo i prije pojave cjepiva, da dio ljudi umire "s" koronom, a ne "od" korone, odnosno, umrli bi i da nije prisutnosti virusa. Pojedinci su jednostavno preslabi za bitku, cjepivo za njih dolazi prekasno. Cjepivo protiv koronavirusa nije nikakav čarobni štapić koji vas čini nedodirljivim, nevidljivim i neranjivim. Cijepljeni i necijepljeni u takvim uvjetima nastavljaju zajednički održavati faktor R dovoljno visokim da se pandemija nastavlja perpetuirati i rastezati sve do novog proljeća. Ali! To nije argument protiv masovnog cijepljenja, nego potpuno suprotno – dokaz da se masovno cijepljenje mora doista i obaviti ako nam je doista cilj što brža potpuna normalizacija života!
Hrvatska je na 45 posto cijepljenih u ukupnoj populaciji, prosjek EU je na 68 posto. Po broju doza na 100 stanovnika, Hrvatska je na samom dnu, ispod su samo Rumunjska i Bugarska. Hrvatska je na 86 doza, Španjolska i Danska iznad 150. To vam sve govori o mentalnom stanju nacije. Da bismo mjere ukinuli kao Danci, prvo se doista moramo početi ponašati kao Danci.
To vam onda zapravo znači da Hrvatskom u ovom trenutku bezbrižno šeće cijela jedna Slovenija i kusur necijepljenih te da još uvijek nema nikakvog razloga očekivati da se pandemija zaustavi sama od sebe. U Izraelu na teritoriju veličine Slovenije još uvijek šeću gotovo dvije Slovenije necijepljenih! Virus jednostavno ne "crkava" sam od sebe, unatoč prognozama dr. Lauca i Mr. Bakića. Čak i u najprocjepljenijim zemljama i dalje su milijuni i milijuni necijepljenih, a naglo ukidanje svih mjera rađa lažnu sigurnost i jednima i drugima, u kojoj koronavirus i dalje prosperira, svakog dana povećavajući mogućnost rađanja sojeva otpor(nij)ih na cjepivo.
Za nagađati je doduše, da je među necijepljenima veći postotak zdravih i otpornih koji za sebe vjeruju da koronu mogu pojesti za doručak, no, među njima je i podosta onih koji sebe (ne)opravdano vide u rizičnoj skupini kojima cjepivo može izazvati nuspojave.
Za sve to vrijeme bolnice neće moći normalno funkcionirati, a i dugo nakon toga. Dokle god ne budemo imali dulje razdoblje statistički zanemarivih brojki novozaraženih, potpuna normalizacija neće biti moguća. Možda u tramvajima i autobusima na proljeće neće biti obvezno nositi masku, ali situacija u bolnicama još dugo neće biti – niti će moći biti – imalo blizu nečem normalnom.
Oni koji misle da će zdravstvo moći zažmiriti i ignorirati postojanje zaraze koja kosi one baš one kojima zdravstvo najviše treba, ljuto se varaju. Za to nisu krive ove za veliku većinu simbolične mjere, već naš neuspjeh da se kao društvo nosimo s našim osobnim odgovornostima, kako prema našim bližnjima, tako i prema sebi samima.
Kada će netko početi pričati o PREBOLJELIMA? Onima koji su platili najveću cijenu. Onima koji dobiju 180 dana potvrde, a cijepljeni 365. Onima koji će na kraju biti i ključ ove epidemije. Ništa o njima, ne ulaze u statistike. Na moju veliku žalost čini mi se kao da je cilj cijepljenje a ne borba svim snagama protiv ove teške bolesti.