Gospodo, nemate pravo na političke igrice!

SDP je na prošlim stranačkim izborima pokazao određen pomak u demokratizaciji stranke, što bi se trebalo odraziti i na daljnji razvoj demokracije u zemlji, time što je imao dva kandidata na izborima za šefa stranke. Članstvo je većinom odabralo staro vodstvo, što znači i staru politiku koja je izgubila na izborima. No taj demokratski iskorak unutar stranke ostaje samo unutar nje.

I samo za izbore. Jer je odmah nakon izbora počelo šikaniranje ljudi koji su bili protiv Milanovića, a za Komadinu. Ugrožavaju im se radna mjesta, smjenjuje ih se, udara im se na egzistenciju. Kao što to isto milanovićevcima čine i oni koji su računali na Komadinu. To sigurno nije demokratsko poimanje pobjede i poraza, nego opet i samo totalitarizam i jednoumlje.

Za demokraciju je ipak poražavajuće kad stranka nakon gubitka izbora ne pročisti svoje redove, kad ne izabere novo vodstvo, nove ljude, kad ne odabere osvježenje, nove ideje, nego se vraća reciklaži onoga što se pokazalo da nije bilo dobro. U zapadnim demokracijama uvriježena je praksa da se stranačko vodstvo povlači nakon gubitka izbora. Jer nema više što ponuditi biračima. Oni traže nešto novo i svježe. U Hrvatskoj smo daleko od zapadne političke kulture.

Milanović je učinio isto što je učinio i Račan. Umjesto da se povuče, Račan je nakon gubitka izbora 2003. i dalje odlučio voditi stranku. Iako bi i za nju i za Hrvatsku općenito bilo bolje da se odmah dogodila smjena generacija. Tako bi i za SDP danas i za Hrvatsku općenito bilo bolje da smo dobili neki novi SDP, koji će nuditi nove ideje i programe. Ovako smo dobili poznate ljude i njihove poznate politike.

Milanović i njegovi javno nam sad poručuju da su spremni za preuzimanje vlasti nakon što su milanovićevci zadržali i zabetonirali vlast u stranci. No za preuzimanje vlasti ipak su potrebni izbori. Prošlo je valjda vrijeme revolucija. No više od toga, je li Hrvatska spremna ponovno doživjeti Milanovića kao premijera? Držim da nije i da bi njegov povratak na vlast bio još samo jedna katastrofa više za sve nas. Naravno, na kraju će o tome odlučiti birači. Kao što godinama odlučuju, i imamo vlast kakvu narod odabere, a kakav narod, takva vlast. Taoci smo mnoštva politički nepismenih birača, političke korupcije, teških ideoloških podjela, razgranatog klijentelizma, pri čemu nema mjesta za nove i neovisne, nego samo za podobne. Godinama negativna selekcija rađa sve lošije kadrove, a oni bolji ili odlaze iz zemlje ili se ne žele uprljati ulaskom u politiku.

Međutim, kako ne postoji neka alternativa, lako je moguće da bismo nakon izbora mogli opet imati Milanovića za premijera. Jer imamo aktualnu Vladu koja je blokirana teškim sukobima unutar vlastite većine u Saboru. Zato i nije čudno da je drastično neefikasna, osim možda u imenovanjima kadrova. Kako je to dobro istražio jedan Facebook korisnik pod pseudonimom Veler Veleric, i objavio u FB grupi „Croatian economists and friends“, Oreškovićeva je Vlada, inače samoproglašena reformskom, u četiri mjeseca uspjela donijeti samo sedam novih zakona, odnosno izmjena i dopuna zakona. Sve se to može lako naći u Narodnim novinama, službenom listu RH. Iz njega je vidljivo da je Vlada svoje prve mjesece potrošila na imenovanje 435 novih dužnosnika, a njih je 349 razriješila. No ni u tome nije do kraja efikasna jer još ni taj posao nije dovršila! Najgore što se Vladi može dogoditi jest upravo ono što imamo kod Oreškovićeve, da se bavi sama sa sobom, da mora gasiti požare unutar vlastitih redova, da joj se nameću teme koje mora opet javno gasiti, kao što su ustašizacija i slično, da se moramo danima i tjednima baviti Jasenovcem, umjesto da se energija troši na budućnost.

No nije u pitanju samo gospodarski razvoj zemlje, reforme toliko obećavane i potrebne. Nego je pitanje i kako će se Hrvatska snaći u europskom i svjetskom okruženju koje se drastično mijenja. Jedan od ključnih momenata sada jest pozicija Hrvatske u odnosu na pristupanje Srbije Europskoj uniji. U tome ne smije biti nijednog uzmaka! Mjerila koja su tražena za Hrvatsku moraju biti tražena i za Srbiju. Zato je Hrvatskoj nužna unutarnja politička stabilnost jer unutarnja nestabilnost može destabilizirati i hrvatsku pregovaračku šansu u ovome slučaju! Zato, gospodo, nemate pravo na političke igrice! To se odnosi i na vlast i na oporbu! Traži se odgovornost koja ide iznad partikularnih interesa! Sve je drugo na liniji nacionalne izdaje!