Prije nešto više od deset godina dogodio se najveći krug proširenja Europske unije. Na 1. svibnja sada već davne 2004. godine Uniji su pristupile Češka, Estonija, Mađarska, Letonija, Litva, Poljska, Slovačka i Slovenija iz centralne i istočne Europe te dvije mediteranske zemlje – Malta i Cipar. Ne može se reći da je kompletna zapadnoeuropska javnost tada dočekala pridošlice širom otvorenih ruku.
Zbrinjavanje, ne primanje
Objektivno, kad su u pitanju bile zemlje centralne i istočne Europe, radilo se o grupi osjetno slabije razvijenih zemlja u odnosu na prosjek zemalja EU koje su nakon raspada sovjetskog bloka još uvijek tražile svoj put prosperiteta. Stare članice su im odmah nametnule restrikcije zapošljavanja, više se govorilo o “moralnom imperativu” zbrinjavanja u europsku obitelj nego o obostranoj ekonomskoj koristi.
A deset godina poslije?
S visokom razinom sigurnosti može se reći da su upravo te zemlje centralne i istočne Europe postale i ostale motor rasta EU čak i usprkos jednoj od najdramatičnijih svjetskih financijskih kriza nakon Drugog svjetskog rata. Može se reći da je danas općeprihvaćena teza kako je dinamika stizanja starijih članica bila impresivna. Danas je ta grupa zemalja prepoznata kao mjesto konstantno nižih troškova rada, ali visokostručne radne snage, zona sa sveukupno zdravijim bankarskim sektorom, nižim javnim i privatnim dugom te višim očekivanjima rasta od zapadnih susjeda, primijetili su analitičari Central European Policy Institutea. Danas se, nakon tih deset godina, a pogotovo nakon ekonomsko-financijske krize, može reći da je podjela na “zapad” i “istok” Europe zamijenjena promišljanjima o razlikama “sjevera” i “juga”, dok je razlika između “starih” i “novih” članica sve manja.
Može se primijetiti da je u grupi zemalja centralne i istočne Europe, koje su prije deset godina ušle u EU, znatno podignuta ne samo razina ekonomske aktivnosti nego i opći životni standard mjeren po više kriterija. Češka, Slovačka i Slovenija dosegle su 80 posto BDP-a po stanovniku Europske unije, a Mađarska i Poljska (nekad simbol zapuštenosti) lijepih 60 posto. Drugim riječima, stigli su ili prestigli Hrvatsku.
Posebno važan odnos te grupe zemalja onaj je s Njemačkom. Studija MMF-a pokazala je da centralna Europa nije toliko povezana s domaćom potražnjom u Njemačkoj koliko s međunarodnim faktorima potražnje vezanima uz njemački izvoz.
Danas je Višegradska grupa (Mađarska, Češka, Poljska, Slovačka) 15. najveća ekonomija svijeta i cilj joj je u 15-20 godina BDP-om po stanovniku potpuno se približiti Uniji. Danas je razlika između čeških 20.270 eura po stanovniku i njemačkih 28.400 eura manja nego između Njemačke i Norveške koja bilježi 40.100 eura BDP-a po stanovniku.
Ta grupa zemalja čini danas sve da u sve žešćoj međunarodnoj kompeticiji strateški uz bok Njemačkoj prijeđe s rasta temeljenog na povećanju učinkovitosti na rast vođen inovativnošću.
Naravno, nije sve išlo glatko i blistavo. Sve te zemlje prošle su velike promjene.
Prigodno istraživanje u Sloveniji, primjerice, pokazalo je da su Slovenci 2004. godine imali plaću 268 tisuća tolara, dok danas primaju 1523 eura ili 400 eura više. Za prosječnu plaću 2004. mogli su kupiti 55 kilograma telećeg mesa, danas 66. Međutim, 2004. mogli su kupiti 1443 kilograma krumpira, a danas više nego 200 kilograma manje. I 245 litara manje benzina i 121 kutiju cigareta manje. Slovenija je platila visoku cijenu krize. Išlo im je jako dobro do 2008., ali danas imaju 120 tisuća nezaposlenih, dok su u 2004. bilježili samo 93.000 ljudi na burzi. Slovenci su u godinama dramatičnih promjena dramatično dizali učinkovitost. Mnogi su morali platiti cijenu. Broj obiteljskih gospodarstava smanjio se za više od 2500, ali danas obrađuju dvostruko više zemlje nego 2004. godine! Prije ulaska u EU proizvodili su viškove mlijeka, a nakon deset godina u Europskoj uniji proizvode šest posto manje.
Ljetuju i dalje kod nas
Danas imaju više automobila nego prije deset godina i 20 posto više umirovljenika.
Naravno, mnoge stvari, ponajprije navike, u Sloveniji se nisu promijenile. Prije deset godina, baš kao i danas, najradije odlaze na odmor – u Hrvatsku. Njih 65 posto igra na prokušanu hrvatsku turističku kartu.
>> HDZ-ovi europarlamentarci: Proširenje EU ključno je za razvoj JI Europe
Da u Hrvatskoj nema prihoda od turizma, mi bi bili ko BiH i Svrbija. Zalosno je da smo takvi, ali ne vidim da cemo se uskoro promjeniti s kriminalcima opcenito na vlasti bez obzira kojoj partiji pripadali. Svi su isti.