Dana 17. travnja proljeća gospodnjeg 2024., Hrvatska će biti epicentar, a Zagreb prijestolnica svjetske proslave Međunarodnog dana cirkusa! No, nažalost, neće nam biti do smijeha, jer politička cirkusijada koju nam je predsjednik priuštio na trenutak bila je i zabavna - nakon što smo čuli da se namjerava uključiti u izbornu utrku, i to ne za predsjednika već za premijera. Jer, znali smo, neće nam biti dosadno. Ali odmah zatim smijeh nam zapinje u grlu, nakon što smo čuli "sitna slova" iz njegove objave - da on tu kampanju namjerava voditi s Pantovčaka, kao aktivni predsjednik RH!
Dan prije napisao sam da, poznavajući Milanovića, da izbori neće biti u nedjelju, već vjerojatnije u utorak ili srijedu, u tjednu prije dolijetanja Rafalea, ali ovoliku razinu političkih akrobacija na cirkuskoj žici ipak nisam ni od njega mogao očekivati. Potcijenio ga. Ili prije će biti - precijenio. Ne zbog odluke da ide na parlamentarne izbore, što je sasvim legitimno u trenutku kad prepoznaje priliku, već zbog nevjerojatnog uvjerenja da mu može proći da se na takvim izborima kao aktivni predsjednik RH stavi na kandidacijsku listu neke stranke ili koalicije.
Da vjeruje da može tako nedvosmisleno pljunuti na Ustav i da će to netko osim Peđe Grbina i njegovog bedema ljubavi - spremno polizati. Nevjerojatno, Grbin, nekadašnji Milanovićev predsjednik saborskog odbora za Ustav urbi et orbi predstavio je Milanovića kao kandidata SDP-a, iako za to uopće nije pitao svoju stranku.
Naravno da je odmah svakom razumnom sa zrncem političke pismenosti bilo posve jasno da Ustavni sud tu agresiju na ustavnopravni poredak mora sasjeći u korijenu, a ne prepustiti DIP-u da se u zadnjem trenutku smisli što napraviti s listom za I. izbornu jedinicu te hoće li je poništiti ili ne. Takvi izbori doista bi se na koncu našli onkraj regularnosti i bili bi uvod u političke obračune koji bi se dovršavali na ulici.
Za početak, nevjerojatno je da u Hrvatskoj ima onih koji misle da ima nešto normalno u tome da predsjednik Republike kao kandidat sudjeluje u parlamentarnim izborima koje je sam raspisao. Predsjednik raspisuje parlamentarne izbore, Vlada raspisuje predsjedničke izbore, s dobrim razlogom. Zapravo bi u ovom slučaju minimum političke kulture bio da Milanović još prije raspuštanja Sabora podnese ostavku te zatim objavi svoju u tom slučaju posve legitimnu namjeru. No, dobro, to bi bilo politički pristojno, no ne možemo reći da iz Ustava tako jasno proizlazi i takva obveza. Takva tvrdnja bila bi ponešto nategnuta. No, nakon što je istog dana objavio datum izbora i svoju namjeru na njima sudjelovati kao kandidat na stranačkoj listi, to je doista bio krajnji i neodgodivi trenutak u kojem je morao Ustavnom sudu poslati svoju - trenutačnu i neopozivu ostavku.
POVEZANI ČLANCI:
Razlog zašto se Milanović grčevito drži funkcije možda nije samo kukavičluk, odnosno strah da neće uspjeti u opsadi Sabora i Banskih dvora, pa zato čuva rezervnu poziciju, već je i posve praktične prirode i u smislu tih parlamentarnih izbora - kako bi do samog kraja mogao koristiti resurse Ureda PRH. No, to nam je zapravo najmanji problem, jer će isto tako i premijer i ministri bez pardona koristiti resurse Vlade. Ono što je nedopustivo jest da on tako grubo gazi temelje ustavnopravnog poretka parlamentarne demokracije kakva je uspostavljena nakon napuštanja polupredsjedničkog sustava. Nije bitno što netko misli koji je sustav bolji ili lošiji, jedino što ne smije biti upitno je da predsjednik mora biti čuvar Ustava RH takvog kakav taj ustav jest, a ne proizvoljni tumač "izvornih" ovlasti i dužnosti koje iz njega proizlaze.
Postavlja se dakle pitanje - a gdje to u Ustavu piše da predsjednik mora dati ostavku ako želi biti kandidat na stranačkoj listi za hrvatski parlament? Odgovor je jasan: Ne, ne mora nigdje to tako eksplicitno pisati. Naravno da nema nikakvog razloga da se u Ustavu navodi takva abominacija. Sve što o tome treba znati proizlazi iz članka 96. i kojem stoji da predsjednik ne može obavljati nijednu drugu javnu ili profesionalnu dužnost, te da podnosi ostavku na članstvo u političkim strankama. Predsjednik ne može biti član stranke i to nije samo formalni uvjet, već stvarni - on ne može i ne smije obavljati nikakvu stranačku dužnost, bio formalni član ili ne. Da, nigdje ne piše eksplicitno da se predsjednik ne može kandidirati, ali niti ne mora pisati.
Takva ustavna formulacija uopće nije nejasna niti nedorečena. Naprotiv. Ona ne znači da PRH može samo formalno dati ostavku i nastaviti na daljinski upravljač upravljati nekom strankom ili pak biti njezin kandidat, što pak također jest dužnost u funkciji te stranke. Ne odnosi se to samo na stranke već i na koalicije, jer takvim angažmanom on čvrsto zauzima jednu stranu u izbornom procesu, dok Ustav od njega traži da bude garant ustavnosti izbornog procesa, onaj koji će isključivo na temelju zakona i ustava nepristrano obaviti konzultacije sa svim akterima izbora i utvrditi mandatara za sastavljanje vlade. Njegova pozicija u toj za parlamentarnu demokraciju kritičnoj situaciji mora biti posve neupitna i apsolutno izvan svakog prigovora. Funkcija koja naravno nije skrojena prema ničijem imenu i prezimenu, pa tako niti prema Zoranu Milanoviću, već prema zamišljenom odgovornom izabranom predstavniku jedne grane izvršne vlasti kojoj je dužnost bdjeti nad tim izbornim procesom, a ne biti njegov sudionik kao neizbježno pristrani predstavnik neke od suprotstavljenih političkih opcija. Pokušaj da istovremeno stavi vlastitu šapu na dva zagrebačka brijega zapravo udar na ustavnopravni poredak.
Nije pitanje je li PRH formalno član neke stranke ili nije, niti će ga netko pitati za njegove političke simpatije, koje naravno, ne mogu biti ugašene preko noći. Ono što je krucijalno jest da on mora prekinuti svaku stvarnu vezu sa stranačkim organizacijskim ustrojem i odbaciti svako sudjelovanje u stranačkim kampanjama, bile one predizborne ili bilo koje druge vrste. Nikakav oblik prepoznatljivog aktivizma u službi neke političke stranke ne da nije poželjan, nego nije ni dopušten. Da, svaki građanin ima pravo birati i biti biran, pa tako i građanin imenom i prezimenom Zoran Milanović. Ali to pravo nema predsjednik republike, vrhovni zapovjednik oružanih snaga Zoran Milanović, jer mu je ustavna funkcija potpuno nespojiva sa sudjelovanjem na takvim izborima. To ne znači da je diskriminiran, jer njemu se nudi opcija kao i svakom drugom - podnesi ostavku i nema nikakve prepreke da kao i svaki drugi "obični" građanin okušaš sreću ili snagu svojih argumenata.
Što bi Milanović rekao da se načelnik glavnog stožera kandidira na parlamentarnim izborima na listi HDZ-a? Umirovio bi ga istog trenutka, bez obzira bio član neke stranke ili ne. Sigurno ne bi čekao hoće li ovaj doista proći na izborima ili će na njima propasti, pa zatim tražiti oprost ako poželi ostati na istoj dužnosti u vojsci. Baš kao što je svojedobno Mesić eliminirao generale koji su iskočili iz svojeg kolosijeka. Potpuno opravdano, jer načelniku glavnog stožera dok je na toj funkciji uskraćeno je građansko pravo aktivnog bavljenja stranačkom politikom.
Naravno, ne može se predsjednik konzultirati sam sa sobom niti mandat dati sam sebi! I dalje odbijam povjerovati da je toliko lud. Ali nikad ne reci nikad. Čini se da je njegov plan da nakon ulaska u Sabor podnese ostavku te da predsjedničku dužnost tada privremeno preuzme novoizabrani predsjednik Sabora, čime bi, nada se, preskočio i Jandrokovića. No, taj plan ima čitav niz rupa. Prvo, relativna pobjeda ne mora uvijek podrazumijevati da će odmah biti jasno tko će biti mandatar. A što ako dvije strane budu izjednačene i budu potrebni tjedni ili mjeseci pregovaranja? Moglo bi se prije dogoditi da Baby Lasagna pobijedi na Eurosongu! Hoće li tada Milanović ipak odustati od zastupničkog mjesta u Saboru i zadržati mjesto predsjednika RH? Drugo, što ako on osvoji mjesto u Saboru, ali njegova opcija ne skupi dovoljno ruku? Hoće li i tada odustati? Njegova ambivalencija u takvom trenutku mogla bi izazvati čitav niz teško predvidivih ustavnopravnih problema. Zastrašujuća lakoća kršenja ustava! Umjesto da bude faktor stabilnosti, predsjednik RH postaje multiplikator svakog kaosa.
POVEZANI ČLANCI:
Milanović, naravno zna, da se ne može sastaviti mehanizam kojim bi njega netko smijenio zbog kršenja ustavnopravnog poretka, tako da nema razloga strahovati od posljedica ako nastavi sudjelovati u kampanji. No, odluku Ustavnog suda da kao aktivni predsjednik RH ne može biti kandidat na stranačkoj listi za Sabor on nema načina odbaciti. Točnije, neće to moži SDP i njegovi koalicijski partneri. Moći će je iskoristiti u kampanji, kao dokaz kako je Ustavni sud i dalje pod kontrolom HDZ-a. A zaobići je može jedino tako da se pomiri s tim da ne može kao zastupnik ući u Sabor, ali da ga kao premijera "svih hrvatskih građevina" može naknadno predložiti pobjednička opozicijska lista. Ako je mogao Orešković, zašto ne bi mogao i on. Ali to ne znači da takav scenarij ne bi i dalje bio neregularan i ustavnopravno osporiv, jer on ne bi smio sudjelovati u nečijoj stranačkoj kampanji čak i ako nije na listi.
No, ono što je iznimno važno: Čak i u takvom scenariju morao bi reagirati Ustavni sud i zabraniti takav ishod, jer Milanović se ovime potpuno jasno deklarirao kao zastupnik jedne političke opcije i više ne bi mogao glumiti iznenađenje kad bi ga Grbin i društvvo tek nakon izora pozvali da bude njihov "kandidat za premijera". Ako budu jednog dana snimali komediju o ovome, gledat ćemo Milanovića koji raširenih laktova ulijeće u kokpit Croatia Air Force One, zapovijedajući zbunjenom pilotu da teatralno napravivši Pugačovljevu kobru usmjeri nos prema Markovom trgu. A Plenković i Jandroković kao Dellboy i Rodney petrificirani svaki sa svojeg prozora gledaju prema letjelici koja narasta pred njihovim očima. Hoće li u posljednjem trenutku podići kormilo te samo očešati križ na tornju crkve svetog Marka, ili će se zabiti u jednog od njih? Može li u isti mah jednim udarcem zbrisati Sabor i Banske dvore? Ili mu je cilj Ustavni sud koji se šćućurio između njih?
Dobro, u komediji vjerojatno neće biti pokolja, ali možda ostane upisano da će Hrvatska u istom trenutku imati v.d. predsjednika Sabora, v.d. premijera i v.d. predsjednika republike. A možda bi Milanović čak mogao uspjeti rođaka Jandrokovića u povijest upisati kao privremenog predsjednika - a pritom ostati živ.
VIDEO Milanović šokirao Hrvatsku, izlazi na parlamentarne izbore
Ljudi su sretni a ne kuže da je ovo Milanovićeva fora da i dalje ostane DVOPARTITNA vlast u kojoj nitko osim HDZ/SDP ekipe ne može samostalno vladati a ako biraš između dvoje samo to i nije izbor a samim time niti demokracija. Uz to evo vam stiže NEMOŽEMO na vlast, Soroševci i Mrakača Sataraš koja je pozivala za ZATVARANJE svakoga ko se ne ubode eksperimentom i zabrana rada, opčenito ŽIVOTA svakome ko se ne pokori Gatesu i WHO-u. Naravno da HDZ mora nestati, zabraniti mu sae rad ali državi treba TREČI put bez HDZ/SDP/NEMOŽEMO ekipe, tek kada to narod shvati izači ćemo iz ovog limba!.