Hoće li samo Srbi ili će svi koji traže prava biti u Penavinu redu?

Reakcije na odluku Ustavnog suda o vukovarskom Statutu, od toga da je kozmetičke prirode do toga da bi najesen policija mogla (opet) silom postavljati ploče na ćirilici, već jedna drugu pobijaju.

To govori da se ta odluka površno ili pogrešno iščitava, ili iz politikantskih razloga iskrivljeno tumači. Ako je riječ o kozmetici, zašto je onda vukovarski gradonačelnik ustvrdio: “Bojim se, bojim, i to se jako bojim nereda”. S druge strane, Ustavni sud se i ovaj put pozvao na svoju odluku iz 2014. kad je rečeno: “nadležna državna tijela neće provoditi taj zakon (o službenoj uporabi jezika i pisma, op.a.) na području Grada Vukovara uporabom prisilnih mjera”. To i dalje vrijedi. Nikakve sile u Vukovaru ne može biti. Dakako, osim ako vukovarski gradonačelnik Ivan Penava ne kaže drugačije. Jer, čini se da smo i bez izmjena Ustava u njemu dobili instituciju iznad Ustava i Ustavnog suda kao njegova čuvara. Uzeo je Penava u ruke Ustav i stao ga tumačiti. Kaže trebaju se postaviti prioriteti. Još je i zaigrao na kartu osjećaja vukovarskih stradalnika, ubijanih, mučenih, silovanih i ponižavanih, te njihovih obitelji. Tko bi se usudio stati u red tražeći prije njih neka prava za sebe!? Samo sebični i bešćutni. A dok se njihova prava ne realiziraju i kazne počinitelji, pronađu nestali, “ja nemam potrebu niti snagu ispričavati se bilo kome tko čeka u redu za sve drugo. Gospodo draga, morate čekati. Ako stradalnici neshvatljivih 28 godina čekaju na pravdu, a mnogi je nisu niti dočekali, e pa onda u ovoj državi u kojoj se kunemo u branitelje, Domovinski rat i Vukovar, doista razumite i shvatite da morate sačekati dok naši ljudi ne nađu pravdu i svoj mir”, rekao je Penava.

I što sad. Penavini sugrađani srpske nacionalnosti moraju stati na kraj reda, gdje su uostalom i dosad bili, ali znači li to da će i drugi Vukovarci, kad traže neka prava isto morati stati negdje u red jer nisu na listi Penavinih prioritetnih prava. Znači li to da svaki dan možemo očekivati da će Penava staviti ključ u bravu sudova i drugih institucija na svom području koje rješavaju zahtjeve za ostvarenjem nekih relativno minornih prava, kao što su upravna, imovinskopravna, bračna, radna... Hoće li svima njima Penava reći: “gospodo draga, morate čekati”. Ili, to vrijedi samo za Srbe u Vukovaru, čak i bez obzira jesu li u Domovinskom ratu i sami bili žrtve, ili na obrambenoj strani, ili ih tada nije niti bilo. Premda se Penava poziva na svoje iščitavanje i shvaćanje Ustava, čini se da je preskočio članak 3. u kojem su još od 1990. postavljeni prioriteti: “Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.”. Penavina emotivna reakcija ljudski je razumljiva jer on predstavlja vukovarske branitelje i stradalnike koji 28 godina čekaju na pravdu. Čekaju i neki Srbi.

Upravo su podjele, nepovjerenje i nedostatak dijaloga razlozi što se zločini ne procesuiraju, te nestali ne pronalaze. Bez uzajamnih ustrajanja u tim procesima napretka neće biti. A vladavina prava je polazišna točka. O tomu bi gradonačelnik Vukovara morao voditi računa, koliko god mu na srcu bilo što su u velikosrpskoj agresiji narušena temeljna prava njegovih sugrađana, koja uistinu zaslužuju izniman tretman, ali ne na uštrb ili uz ignoranciju prava drugih. Stoga bi Penava trebao djelovati smirujuće umjesto što dolijeva ulje na vatru, to više što mu Ustavni sud nije za to dao povoda. Ustavni sud je svojom odlukom uklonio neke ničim opravdane prepreke realizaciji prava srpske manjine na jezik i pismo, a čime se ne dira u osjećaje većinskog hrvatskog naroda koji još trpi posljedice velikosrpske agresije.

A što se tiče unapređenja prava o kojima Gradsko vijeće Vukovara u listopadu mora raspraviti i odlučiti, Ustavni sud “samo” inzistira da Vukovar poštuje vlastiti Statut. Zaključak može biti i da još nije sazrelo vrijeme za napredak, ali za to se moraju dati i argumenti. Ustavni sud prije svega traži dijalog, a onda i pomake. Kome koristi status quo? Ohrabrujuće je da šef Vlade, koja je odgovorna za provedbu odluke Ustavnog suda, pravilno iščitava odluku Ustavnog suda, jer je poručio Penavi kako treba zadržati mir i stabilnost, te kroz dijalog pokušati riješiti problem.