Je li konačno odzvonilo nekontroliranom izvozu hrastovih trupaca na kojima je, kako tvrde u drvno-prerađivačkom sektoru, cvjetao i organizirani kriminal, znat će se uskoro.
Naredbom ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića od subote, naime, počinje teći rok od dvije godine tijekom kojeg će biti najstrože zabranjen izvoz tog nacionalnog bogatstva na kojemu su zemlje poput Italije, Austrije, Njemačke, Kine, čak i Srbije zgrtale milijune eura. Kao razlog zabrane navode se fitosanitarne mjere zbog hrastove mrežaste stjenice kojom su ugrožene stoljetne šume hrastova u čak 14 hrvatskih županija. No zna li se da je pod deklaracijama nezanimljivijih i jeftinijih vrsta drva iz Hrvatske izlazilo i 4-5 puta više hrastovih trupaca od zabilježene statistike, što nam je priskrbilo tek imidž zemlje kvalitetne i jeftine sirovine, mudar potez ministra, kojim će se od hrasta maknuti trgovci i prekupci, dolazi u pravi čas.
Dok pojedini trgovci, pilanari i domaći drvoprerađivači, naime, tu visokovrijednu sirovinu dobivaju po povlaštenoj cijeni i nitko kasnije ne kontrolira koliko je od nje otišlo u finalni proizvod, a koliko u preprodaju u izvoz po znatno višim cijenama, dio domaćih finalista, namještajaca, iznova poziva na revizije ugovora s Hrvatskim šumama i žali se na nedostatak vrijedne sirovine, koju nam strani kupci kasnije vraćaju u višestruko preplaćenom namještaju i parketima s “potpisom”. A što je najžalosnije, vani se hrast više cijeni i u javnoj nabavi, dok mi i dalje izmišljamo “toplu vodu”, a većina građana si ne može priuštiti ništa vrednije od namještaja iz ploča i iverice.
Domaći hrast u izvoz odlazi i tajno, u zatvorenim kontejnerima, deklariran kao građa. Prema statistikama, lani je iz Hrvatske otišlo trupaca u vrijednosti od oko 330 milijuna kuna, s obrađenim piljenim drvom u vrijednosti od oko 3 milijarde kuna, a unatoč domaćim potrebama u proizvodnji peleta i elektrana na biomasu, izvezlo se i oko 600 tisuća tona drvne biomase.
S druge strane, Hrvatske će šume ove godine posjeći 2,26 milijuna kubika šume, dok kupci potražuju 2,89 milijuna kubika sirovine, pri čemu su niska cijena trupaca, kao i jeftina radna snaga razlog i brojnim akvizicijama lokalnih tvrtki u drvnoj industriji od strane stranog kapitala koji si je u Hrvatskoj našao zlatnu koku. Ispada tako da, prema Tolušićevim riječima, od godišnjeg prihoda drvne industrije od oko 13 milijardi kuna, izvezemo robe u vrijednosti od oko 8,1 milijardu kuna, od čega 68 posto prerađenog drva, piljene građe i ostalog, a svega 32 posto namještaja. S obzirom na potencijal i činjenicu da je domaća drvna industrija tradicionalni izvoznik i jedna od rijetkih grana koje u vanjskotrgovinskoj bilanci ostvaruju suficit, vrijeme je da se uz “fitosanitarne” donesu i dodatne mjere koje će prave proizvođače odvojiti od štetnika koji su u hrvatskim šumama napravili i znatno više štete od hrastove mrežaste stjenice ili potkornjaka.