Hrvati i kršćanski duh: Veliki vjernici, a društvo bez morala

Petnaesti Uskrs u neovisnoj Hrvatskoj ove godine zajedno slavi katolički i pravoslavni svijet. Taj najveći kršćanski blagdan u Hrvatskoj će proslaviti 96,2 posto građana, od kojih će njih čak 70,9 posto to učiniti zbog vjere, pokazalo je prigodno Večernjakovo istraživanje u kojemu je ispitano 900 ljudi iz cijele Hrvatske.

Je li to, na prvi pogled kršćanski snažno orijentirano, hrvatsko pučanstvo uspjelo kroz ovih 15 Uskrsa utemeljiti društvo na kršćanskim vrijednostima? Ponašaju li se ljudi koji vode državu u skladu s temeljnim kršćanskim načelima kojima je u središtu dobrobit čovjeka, obitelji, naroda? Živimo li svi mi u duhu s tim načelima? Jesu li Hrvati, ma koje vjere bili, onako čvrsti kršćani kakvima se prikazuju kad se u različitim istraživanjima deklariraju kao vjernici?    

Romantične vizije
Odgovor je: naravno da nisu. I među onima koji, na primjer, Uskrs slave isključivo zbog tradicije 22,9 posto je deklariranih katolika, a 46,2 posto pravoslavaca i drugih kršćana. No, po snazi ili slabosti vjere hrvatski se građani ne razlikuju pretjerano od europskog kruga kojemu pripadaju. Tradicionalne kršćanske vrijednosti sklanjaju se u drugi plan pred konzumerističkom agresijom, jednako u Hrvatskoj, kao i u Italiji, Francuskoj, Njemačkoj...

No, u mladim državama, čija se društva poput hrvatskog još oblikuju, dvostruka mjerila – za privatnu i za javnu upotrebu, licemjerje, rastezljiv sustav vrijednosti kao da su nekako dramatičniji nego u starim demokracijama, odavna saživljenim sa svojim manama i vrlinama. U mladim državama poput Hrvatske očekivanja ljudi bila su velika i zgusnuta u kratkom vremenu, pa su i razočaranja koja su uslijedila razmjerna tome.

Velika većina hrvatskih građana – njih 83 posto – kažu da žive u skladu s kršćanskim vrijednostima. Sebi su spremni progledati kroz prste, jer im se vlastite pogreške i propusti, gledani iz perspektive malog čovjeka, ne čine presudni. No, političare koji vode državu, koji svojim odlukama usmjeravaju društvo i utječu na život svakog pojedinca, sude puno strože. Za značajan broj od 67,3 posto sudionika naše ankete važno je da se vodeći ljudi u državi ponašaju u skladu s kršćanskim vrijednostima.

Od njih očekuju da se kao roditelji brinu o društvu, da im je na prvom mjestu dobrobit zajednice i da se na dužnostima koje obnašaju skrbe za narod kao za vlastitu djecu. Možda zbog pomalo romantičarskih vizija, očekivanja prosječnog čovjeka nisu ispunjena, jer 70,4 posto ispitanika smatra da se političari tako ne ponašaju.

No, s druge strane, nije malo ni ljudi koji smatraju da poštovanje kršćanskih načela nije presudno za dobrog političara. Tako je 21,6 posto sudionika odgovorilo da im nije važno ponašaju li se državni dužnosnici u kršćanskom duhu. Među njima je najviše ateista (58,3 posto), ali i 22 posto pravoslavaca i 18,6 posto katolika. Oni, vjerojatno, klasičnom definiranju kršćanskih vrijednosti kao temelju političkog djelovanja nekoga od vodećih ljudi u državi pretpostavljaju odlučnost, efikasnost, stručnost i profesionalnost kao poželjne dužnosničke osobine.

Mane i vrline
Anketa je pokazala i da je puno ljudi razočarano time što hrvatsko društvo nije uređeno u skladu s kršćanskim vrijednostima. Zbog toga u njemu manjka, nabrojili su, poštenja, vjere, morala, pravde, tolerancije, iskrenosti, skromnosti, ljudskosti, ljubavi...

Umjesto pozitivnih osobina koje obilježavaju kršćanski nauk, 60,1 posto sudionika ankete kojima nedostaju kršćanske vrijednosti zamjećuje da zbog toga u društvu prevladavaju kriminal, korupcija, laž, licemjerje, bahatost, nemoral, sebičnost, utrka za novcem, pohlepa, lažni moral, štiti se interes kapitala... Za to najčešće krive političare, vjerojatno i zato što su najprisutniji na javnoj sceni.

Rad nedjeljom
Nabrajajući po vlastitom izboru mane koje im smetaju u društvu, naši su ispitanici raširili poveliku lepezu. Za neke je ispitanike rad nedjeljom dokaz odstupanja društva od kršćanskih načela. Za druge je to velik broj razvoda brakova, što destabilizira obitelj kao srž društva. Drugima, pak, smetaju lažni katolici koji se zbog vlastitih interesa tako predstavljaju, a vjera ih zapravo ne zanima...

Nižući, pak, vrline koje žele vidjeti oko sebe, prosječni Hrvati koji su se odazvali našoj anketi navode i poštovanje Boga, posvećenost vjeri, milosrđe, brigu o starijima, samopouzdanje, ravnopravnost, poštovanje deset Božjih zapovijedi...