Hrvati izumiru: Prvi put više staraca nego djece

Posljednjih deset godina broj učenika osnovnih i srednjih škola smanjio se za gotovo sto tisuća, svake godine u zemlji umre desetak tisuća ljudi više nego što ih se rodi. Za desetak dana trebali bi biti objavljeni prvi rezultati popisa stanovništva iz 2011., koji će, prema procjeni stručnjaka, potvrditi neugodne prognoze: veliko smanjenje broja djece i ukupnog broja stanovnika.

Demograf Anđelko Akrap očekuje da će 2011. prvi put broj starijih od 65 godina premašiti broj djece do 14 godina. Hrvatska je, primjerice, 1971. godine imala 980 tisuća djece stare do 14 godina i 425 tisuća starijih od 65 godina, do 1991. broj djece spustio se na 888 tisuća, a starijih porastao na 550 tisuća, 2001. broj djece pao je na 723 tisuće, a broj starijih skočio je na 682 tisuće. Ove se godine očekuje oko 600 tisuća djece i 720 tisuća starijih od 65.

Slijedi oštar pad

– Smanjenje školskog, a odnedavno i radnog kontingenta posljedica je demografskog razvoja posljednjih desetljeća i sasvim je predvidljiva. No posljedice smanjivanja nataliteta nisu trenutačne. One se u osnovnoškolskom sustavu počinju osjećati nakon pola desetljeća, u srednjoškolskom nakon petnaestak godina, a na tržištu rada nakon 20 do 25 godina. Što god da se dogodilo s natalitetom od sada nadalje, čak da i on trenutačno izrazito poraste, ovog će desetljeća u radnu snagu ulaziti izuzetno malobrojne generacije rođene devedesetih, dok će prema mirovini otići najveći dio brojne “baby boom” generacije rođene u desetljeću nakon Drugog svjetskog rata – kaže sociolog Teo Matković.

Demograf Anđelko Akrap podsjeća da se po starosti stanovništva Hrvatska nalazi među deset najstarijih nacija u svijetu. – Posljedica je to smanjenog rađanja, iseljavanja nakon šezdesetih te bijega mladih od nezaposlenosti i ratnih migracija nakon devedesetih, kaže Akrap.

Ne računajući izbjegle u Srbiju, Hrvatsku je nakon 1990. napustilo približno 200 tisuća uglavnom mlađih stanovnika. Očekivanja su pesimistična, bez obzira na to što se nakon 2003. broj rođene djece povećao dvije do tri tisuće na godinu što u vladi pripisuju potezima Jadranke Kosor. Stručnjaci navode druga objašnjenja te kažu da “bez obzira na svu buku” oko rodiljskih naknada promjene u obuhvatu, izdašnosti i trajanju dopusta nisu bile velike te nisu utjecale na povećani natalitet. Tako Teo Matković ističe da se posljednji porast može pripisati dobnoj strukturi stanovništva.

– Ovih godina ponajviše rađaju posljednje brojne generacije djece “baby boomera”, rođene 1970-ih, a svoju prvu djecu rađaju još uvijek relativno brojne generacije ranih osamdesetih. No kroz koju godinu sve će izrazito malobrojnije generacije rođene od druge polovice osamdesetih početi osnivati svoje obitelji, zbog čega će se i prema razmjerno optimističnim projekcijama Zavoda za statistiku broj rođene djece smanjiti na 36.000 godišnje – kaže Teo Matković.

– Zbog ovakvih promjena u dobnoj strukturi stanovništva postojeći mirovinski sustav neće biti održiv, a potpuno je nerealno govoriti o tome da se mogu održati postojeći iznosi mirovina. Mirovine će se svesti na socijalne pomoći – uvjeren je Akrap. Sve manje mladih morat će uzdržavati sve više starijih, a mirovine će padati prema 30 posto plaće. Hrvatska gospodarska komora apelirala je još 2008. na problem s manjkom radne snage, ali Akrap kaže da uvoz radnika iz Rumunjske, BiH ili Koreje nije rješenje.

– Ti ljudi nemaju gdje živjeti, nisu beduini da budu pod šatorima. Mi nemamo sposobnost prihvata za radne migrante, a gorka je činjenica da u 20. stoljeću Hrvatska nije mogla zaposliti ni svoje stanovništvo – naglašava Akrap.

Rješenje je, kaže, u poticanju nataliteta. Najbolju demografsku strukturu stanovništva imaju zemlje koje zaposlenim ženama s djecom osiguravaju dobre uvjete i pozitivnu radnu diskriminaciju. – Iskustvo Njemačke pokazuje da se smanjeni natalitet ne rješava uz pomoć imigranata. Njemice se boje degradacije na poslu i zbog toga ne rađaju, a Francuskinje ili Skandinavke nemaju takvih strahova – kaže Akrap. Hrvatska, smatra, ima lošu stambenu politiku, a mladima je ulazak u svijet rada otežan.

Teško u svijet rada

Kao profesor na Ekonomskom fakultetu dr. Akrap je anketirao ovih dana svoje studente 5. godine, 90 % ih radi preko student-servisa na stručnim poslovima za 20 kuna na sat. – To je lopovluk, ne plaćaju im ni poreze ni doprinose i, kada diplomiraju, poslodavci ih neće zaposliti nego će uzeti nove studente jer su im jeftiniji. Profita se uvijek dosjete ako im država dopusti – kaže Akrap.

Zbog smanjenog nataliteta, mladi bi idućih godina, ističe Matković, mogli nešto lakše upisati bolju srednju školu, upisati se na studij i naći posao. No pravi je izazov kako malobrojnije generacije iz kojih slijedi malobrojnija radno aktivna populacija mogu održati postojeću razinu društvenog proizvoda i aranžmane socijalne sigurnosti.