Hrvati se javno zalažu za monogamiju (vezu s jednom ženom), a u praksi nemaju ništa protiv toga da koji put promijene partnera(icu). To su, uostalom, pokazala i nedavna istraživanja Londonske škole za higijenu i tropsku medicinu, koja su potvrdila da je monogamija, makar verbalno, dominantna u cijelom svijetu, ali da se partneri mijenjaju relativno često u razvijenim zemljama u koje se, barem kada je riječ o seksualnim navikama, ubraja i Hrvatska.
Svjetski trendovi
Renata Hoblaj, sociologinja i poznata hrvatska seksologinja, tvrdi da Hrvati sve više prihvaćaju svjetske trendove te postupno postaju sve liberalniji na području seksualnosti. Na tom je području još prisutna polarizacija s obzirom na toje li riječ o ruralnoj ili gradskoj sredini.
Na seksualni život utječu odgoj, religija, ali i društvo u širem smislu. Utjecaj roditelja i Crkve je, smatra Hoblaj, sve manji, što pokazuje ispitivanje Instituta za društvena istraživanja koje je pokazalo da mladi, bez obzira na visok stupanj religioznosti, stupaju u seksualne odnose kao i njihovi vršnjaci koji nisu toliko religiozni. U ispitanoj populaciji, objašnjava, učenica trećih i četvrtih razreda srednjih škola 44,5 posto uvjerenih vjernica, koje prihvaćaju sve što ih vjera uči, već je stupilo u spolne odnose. Zanimljivo je da i mladići koji odlaze jednom ili dva puta na mjesec u crkvu imaju podjednako iskustvo stupanja u prvi spolni odnos kao i mladići koji nikad ne idu u crkvu.
Premda pojam preljuba u našoj kulturi ima negativan prizvuk, svjetska istraživanja pokazaju kako Europljani (a onda i Hrvati) u njemu vrlo rado pribjegavaju.
Tolerancija nevjere
– Suvremeni bračni odnosi sve češće poprimaju oblik labilne monogamije. Uvodi se praksa da se seksualni izleti više ne smatraju grijehom za koji ne postoje nikakve olakšavajuće okolnosti – kaže Hoblaj te dodaje kako i ovdje postoji klasična zapadnjačka hipokrizija prema kojoj je tolerancija prema preljubu kada smo mi žrtve vrlo niska, dok se ona pojačava kada su “žrtve” neki drugi.
Pitanje priznanja nevjere, nastavlja Hoblaj, čini se moralno najprihvatljivijom opcijom, iako ne i najmudrijom, ako želimo ostati u vezi. Nevjera je uvijek rizik koji može učvrstiti brak i vezu te samopouzdanje.
– Sve što se može reći jest da preljub ponekad može biti izvrsno terapijsko sredstvo, a s druge strane, može biti poguban – zaključuje Hoblaj.
Sociolog religije dr. Ivan Markešić ističe da su poligamija i monogamija normalne ako ih je prihvatila određena društvena zajednica.
– Sva su društva tražila modalitete reguliranja spolnosti, postavljala određene ograde seksualnom ponašanju svojih članova – tko s kim, kada i gdje može stupiti u seksualne odnose – objašnjava Markešić. Kaže da je pitanje nevjere i promjene seksualnih partnera vrlo kompleksno te da se temelji na stavu da su promjene partnera i prijevara grijeh.
– Ne zaboravimo da je neko ponašanje devijantno tek onda kada ga određena zajednica definira kao devijantno – kaže Markešić te dodaje kako smatra da su religija i seksualnost u svim društvima igrale i igraju izuzetno značajnu ulogu jer u sebi kriju kako snagu stvaranja tako i snagu razaranja, snagu oslobađanja, ali i ropstva, poslušnosti i nasilja.
– Da bi ovladali ljudima i njihovim nagonima i time ustrojili funkcionalnu ljudsku zajednicu, ljudi su, koristeći se vjerom u nadnaravna bića, nametali i nameću uime njih svojim članovima moralnu stegu i tabue – zaključuje Markešić.