Knjiga „Hrvatski nacionalni simboli" povjesničara dr. sc. Marija Jareba iz Hrvatskoga instituta za povijest po svojemu je sadržaju novost među izdanjima koja su dosad obrađivala prošlost hrvatskih nacionalnih simbola. Ona ne samo da pruža obilje podataka o razvoju hrvatskih nacionalnih simbola nego je i prvi znanstveno utemeljen pokušaj razjašnjavanja bar nekih od dvojbi koje se i danas pojavljuju u hrvatskoj javnosti. Složenost problematike i njezino dosadašnje nedovoljno obrađivanje nisu omogućili obradu svih njezinih aspekata, a neki od problema tek su naznačeni i spomenuti. Zbog toga se treba nadati i da će ova knjiga biti poticaj budućim istraživanjima.
Politikantske rasprave
Nacionalni simboli važan su čimbenik nacionalnoga identiteta, pa su tako i hrvatski nacionalni simboli važan dio hrvatskoga nacionalnog identiteta. Suvremeni nacionalni simboli pojavljuju se u većine europskih naroda tijekom procesa nacionalne integracije i stvaranja suvremene nacije u prvoj polovici 19. stoljeća. To je bilo tako i u Hrvatskoj. Oni se temelje na starom hrvatskom zemaljskom grbu koji se prvi put pojavio 1495. i na suvremenoj nacionalnoj trobojnici. Upravo je zbog toga u središtu pozornosti knjige razdoblje od polovice 19. stoljeća, kada hrvatski državni simboli postaju suvremeni nacionalni simboli jednog naroda. Godine 1848. se uz tri tradicionalna hrvatska zemaljska grba (hrvatski šahirani grb, dalmatinski i slavonski) pojavila i suvremena hrvatska trobojnica, koja je otad neprekidno korištena kao hrvatska nacionalna zastava, ali i kao hrvatska državna zastava. Od druge polovice 19. stoljeća šahirani je grb počeo istiskivati druge grbove te se pretvorio u svehrvatski nacionalni grb. Opstojnost RH od početka devedesetih godina prošlog stoljeća pretvorila je hrvatske nacionalne simbole i u državne simbole jedne suverene države. Prema ustavu BiH, i ta je država zemlja Hrvata.
Oni u njezinu sklopu imaju svoj grb i zastavu pa su hrvatski nacionalni simboli pretvoreni i u službeno prihvaćene simbole jednoga državotvornog naroda. Uz to i Hrvati u Srbiji i Crnoj Gori koriste se hrvatskim nacionalnim simbolima. U razmjerno kratkom razdoblju od početka devedesetih godina prošlog stoljeća hrvatski nacionalni simboli prošli su trnovit put od simbola koji su u dobrom dijelu međunarodne zajednice promatrani s nevjericom zbog njihove navodne sumnjive prošlosti do prepoznatljivog i popularnog detalja zastupljenog na dresovima sportaša. Ipak su se i do danas zadržala spomenuta sumnjičenja, a i u Hrvatskoj traju rasprave o njihovu karakteru i izgledu, posebice politikantski intonirana rasprava o nepoćudnosti hrvatskoga grba s prvim bijelim (srebrnim) poljem. U središtu su takvih sumnjičenja današnje optužbe o navodnom ustaškom karakteru hrvatskoga šahiranog grba s početnim bijelim poljem, odnosno zastava koje sadrže takav grb. Pritom mnogi koji optužuju smatraju te simbole simbolima propale NDH iako su njezini simboli bili jasno određeni ustaškim znakom koji je bio njihov sastavni dio. Riječ je bila o tropletnoj vitici crvene boje u čijem je središtu bilo smješteno plavo slovo „U". Slične optužbe, koje doduše najčešće nisu uzimale u obzir boju početnoga polja hrvatskoga grba, nisu nova pojava i iznošene su s različitih strana u prošlim desetljećima.
Plašenje Srba
Tako su u razdoblju postojanja Socijalističke Hrvatske zabilježeni primjeri da su tadašnje vlasti pojedince i skupine koji su isticali hrvatske simbole "bez socijalističkih oznaka" (odnosno bez petokrake zvijezde) optuživale za isticanje "ustaških" simbola iako oni nisu sadržavali ustaško znakovlje. O boji početnoga polja hrvatskoga grba nisu razmišljali ni Miloševićevi promidžbenjaci od 1990., koji su Srbe u Hrvatskoj plašili navodnom obnovom NDH i u tom isticali uporabu "ustaške šahovnice". Takvima su svaki hrvatski grb i zastava koja ga je sadržavala bili ustaški, a istodobno su tražili zadržavanje crvene komunističke zvijezde petokrake kao navodni znak ravnopravnosti Srba u Hrvatskoj. Istodobno su se mnogi Srbi u tadašnjoj SFRJ, a može se reći i većina hrvatskih Srba, koristili različitim inačicama srpske nacionalne zastave "bez socijalističkih oznaka". Time su jasno pokazali da ni njima taj komunistički simbol nije bio nikakav znak ravnopravnosti.
Nema ništa sporno u uporabi neslužbenih hrvatskih simbola
Optužbe o navodnom ustaškom karakteru hrvatskih nacionalnih simbola nastavljene su i pošto je 1991. Hrvatska bila izložena velikosrpskoj agresiji. Pritom su osobito širene u međunarodnoj javnosti. Njihove sjene vidljive su još i danas u nekim istupima u medijima, ali i u prilozima u stručnim časopisima. I zbog toga je bila potrebna knjiga "Hrvatski nacionalni simboli". Ona će svakome tko je uzme u ruke pružiti dovoljno podataka o tome kakav je karakter današnjih hrvatskih nacionalnih simbola, bili oni službeni simboli RH, simboli Hrvata u BiH ili neslužbene inačice. U njihovu korištenju ništa nije sporno, a postojeći zakoni ne sadrže odredbe koje bi zabranjivale isticanje neslužbenih simbola. Knjigu su izdali izdavačka kuća Alfa, Hrvatski institut za povijest te Večernji list u biblioteci Večernji edicija.
Ja volim vise onaj sa prvom bijelom.