Prije propalog predavanja u Vukovaru srpski je akademik dr. Vasilije Krestić za Radio Slobodna Europa kazao da "nije lako biti Srbin u Hrvatskoj". Poslije otkazivanja njegova zakazana vukovarskog predavanja, vjerojatno će negodovati, a možda i likovati, uvjeravati da je tako potvrđena njegova tvrdnja.
Da je pak održao planirano predavanje o "Istoriji Srba u Hrvatskoj i Slavoniji" sigurno bi bilo potvrđeno ovdašnje staro mišljenje o tome akademiku SANU. Ali umjesto vukovarskog mikrofona, akademik je dobio zagrebačku odbijenicu. Graja koju bi Vasilije Krestić na Hrvatsku mogao dići bila bi sigurno veća i bučnija od hrvatskog prosvjeda protiv mogućnosti da netko poput njega drži predavanja po Hrvatskoj. Pogotovu u Vukovaru.
Da akademici SANU drže predavanja po Hrvatskoj nekad je bilo normalno. Ali čak i unatoč tome, nije sigurno da bi neko od svojih predavanja, bez protivljenja dijela hrvatske intelektualne javnosti, i u tadašnjoj socijalističkoj Hrvatskoj i u to vrijeme mogao održati i akademik dr. Vasilije Krestić. Nekoć mu bez problema nije bilo lako besjediti po Hrvatskoj, ne zato što u njoj nije bilo demokracije i što je on srpski akademik nego zato što se tada dobro znalo tko je Vasilije Krestić. Znalo se nešto što se danas ili ne zna ili se zaboravilo! Ili se pak, namjerno zanemarilo! Znalo se da Vasilije Krestić nije obični akademik, samo redoviti član jedne nacionalne naučne akademije.
Znalo se da je on jedan od najradikalnijih zagovornika politizacije SANU, njezina pretvaranja u intelektualnu toljagu kojom će se služiti politika. Znalo se da je Krestić velikosrpski ideolog, pobornik "filozofije palanke" i jedan iz najužeg kruga akademika SANU koji su nakon redovitih seansi i zajedničkog "pomračenja uma" stvorili suvremenu inačicu Mein Kampfa: Memorandum SANU. O Vasiliju se Krestiću prije dvadesetak godina znalo sve što se danas ne zna! Kako je to moguće? Ili je posrijedi obični šlamperaj ili u hrvatskoj prosvjetnoj vlasti, pod čijim je pokroviteljstvom Krestić trebao gostovati u Vukovaru, sjede neki čudni ljudi?
Ako netko u Agenciji za odgoj i obrazovanje zadužen za nastavničku edukaciju ne zna koga im šalje i tko je Vasilije Krestić, onda je to porazno. Ako pak zna, a ipak je to kanio, onda je to skandalozno. Jer, Krestić je unutar SANU imao ulogu da revidira povijest, da "naučno raščisti teren" za kolektivnu političku hipnozu i nacionalno totemiziranje Slobodana Miloševića. Tezom o "genocidnim Hrvatima" Krestić i kolega mu Milan Bulajić koji se terorom velikih brojki bavio neumjesnim umnažanjem stradalih u Jasenovcu imali su namjeru stvoriti neiskorjenjiv osjećaj hrvatske kolektivne krivnje. Tom se tezom istodobno odškrinulo vrata mogućoj srpskoj ratnoj odmazdi, a mnoge zavedene osvetnike lišilo osjećaja krivnje. Da akademik Vasilije Krestić nije promijenio svoje ekspanzionističke teze svjedoči i sam naslov njegova propalog vukovarskog predavanja.
U tome naslovu, dosljedan svome poznatome nauku, Krestić ne govori o povijesti Srba u Hrvatskoj, nego iz Hrvatske izdvaja Slavoniju, što bi valjda trebalo sugerirati da ona i nije Hrvatska, ili pak da to nije bila! No, da za moguće Krestićevo predavanje nisu doznali neki hrvatski akademici i da se nisu javno skandalizirali, Krestić bi po Vukovaru trubio svoje poznate teze. Takvu mu je priliku mogao dati samo netko kratke pameti i dovoljno blesav, ili netko tko se namjerno pravio blesav. Vasilije Krestić u Vukovaru je skandal sam po sebi. Ali od toga je još skandalozniji poziv da akademik u Vukovar dođe. Hoćemo li možda uskoro doznati da je u Hrvatsku netko pozvao i Blagoja Adžića, da je u njoj ljetovao Veljko Kadijević, da su zajedno posjetili Vukovar?