Ima li mjesta za religiju u javnom prostoru?

Hod za život, koji će se danas održati u Zagrebu, Zadru i Splitu, zacijelo će potaknuti i pitanje koliko se vrijednosti koje njeguje Crkva mogu iznositi u javnom prostoru ili su dio samo privatnog i intimnog prostora. Sudeći po broju sudionika, iz godine u godinu sve je više onih koji se ne libe svoje stavove javno deklarirati, pa i sudjelovati u takvim javnim manifestacijama poput podrške životu od začeća do smrti, koji je tipičan za kršćanski svjetonazor.

O tome će se razgovarati u ponedjeljak u Tribinama grada Zagreba, Kaptol 27, na temu „Postoji li mjesto za religiju u javnom prostoru? Pravna zaštita vjerskog života u Hrvatskoj i svijetu“. Organizator tribine je Hrvatski katolički zbor MI. a tema će biti i katolički identitet Europe, ali i Hrvatske.

– Biti dijelom EU ne znači eliminirati svoj identitet i postati klon. Europska unija ne vrednuje više ateizam i agnosticizam od vjerovanja, pri čemu se treba jasno odrediti u stavu da i ateizam i agnosticizam nipošto nisu etičko-vrijednosno neutralni, dok biti vjernik ne znači negativnu i štetnu obojenost. Za koga? Isto tako valja istaknuti da se Hrvatska država njegovanjem dobrih odnosa s vjerskim zajednicama može podičiti visokim stupnjem njegovanja religijskih sloboda i u tome može biti uzor mnogima – kaže prof. Vanja-Ivan Savić s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, jedan od vodećih hrvatskih stručnjaka za pravo i ekumenizam, vjerske slobode, utjecaj religije na javni prostor te komparativne vjerske pravne sustave, dodajući da „borba za interes nije ništa neprihvatljivo i nemoralno, ona je u srži svake demokracije i osporavati ovo bilo kome, tko na miran i dostojanstven način želi oblikovati društvo, je u kontradikciji sa samim smislom demokracije, pogotovo ako uzmemo u obzir da se vjernicima izjašnjava golema većina državljana Republike Hrvatske“.

Organizatore Hoda za život jučer je primila i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, a protuprosvjednici Hoda za život poručili su: „Hodaj do birališta, pobijedi fundamentalizam!“, tvrdeći da Hod za život, uz potporu države i Crkve, gazi ženska prava.