PREBOLIO KORONU I VOZI BICIKL

'Kada sam vidio svu tu pripremu u bolnici, pitao sam se hoću li uopće izići živ od tamo'

Foto: Kristina Stedul Fabac/PIXSELL
24.04.2020.
u 14:43
- Taj dolazak u bolnicu, ta priprema, dolazak pred liječnike i medicinske sestre koji su obučeni u zaštitna odijela, maske, to je jako veliki šok za svakog, za obitelj, za okolinu, to je teško riječima opisati i ne daj Bože da to itko doživi, priča Sumina
Pogledaj originalni članak

Karlovački poduzetnik Nikola Sumina bio je jedan od gostiju na humanitarnom turniru održanom početkom ožujka u Karlovcu na kojem se koronavirusom zarazilo najviše osoba; među njima i on.

VIDEO: Nikola Sumina priča o tome kako je prebolio koronavirus

Danas, nakon više od 30 dana borbe s virusom, iskustvo bolovanja od COVID-19 ima iza sebe, obzirom da je testiranje pokazalo da je negativan. Spoju borbu s virusom odlučio je podijeliti s javnosti kako bi pomogao, ali i svjedočio da je bolest, čak i ako si u rizičnoj skupini, što za sebe kao 75-godišnjaka smatra da je, moguće preboljeti.

"Već tri, četiri dana nakon turnira osjetio sam neku vrućicu, sličnoj običnoj, blažoj gripi. Par dana sam imao temperaturu 37.5, a nakon toga je pala ispod 37. Mislim sam da je to obična viroza, nisam niti slutio da bi to moglo biti išta više, no onda sam 14. i 15. ožujka čuo da su mi kolege i prijatelji završili u bolnici oboljeli od COVID-19, pa sam se javio. Testirali su me i bio sam pozitivan, čak s upalom pluća. Srećom, ja i supruga smo bili u samoizolaciji nakon turnira, u početku slučajno, a kasnije i s namjerom, tako da osim moje supruge, nisam nikoga više zarazio. Otišao sam u karlovačku Opću bolnicu i tamo sam bio desetak dana. No, taj dolazak u bolnicu, ta priprema, dolazak pred liječnike i medicinske sestre koji su obučeni u zaštitna odijela, maske, to je jako veliki šok za svakog, za obitelj, za okolinu, to je teško riječima opisati i ne daj Bože da to itko doživi. Ja sam, se pitao, kada sam to sve vidio, hoću li uopće izići živ od tamo", ispričao je Sumina za Večernji list.

Iako su sestre i liječnici imali upute struke, činjenica je, kaže naš sugovornik da su se tada, u početku, i sami učili jer je bila riječ o prvim pacijentima.

"No, to što su oni činili, teško se mogu izraziti riječi zahvalnosti. Ti mladi ljudi, posebno medicinske sestre koje bdiju nad bolesnima 24 sata, taj njihov trud podsjetio me na ratno vrijeme. Tada sam kao direktor vodio sedam autobusa maturanata u Medulin; šest autobusa je pjevalo, a jedan je bio tih, miran, to su bili učenici medicinske škole. Ta djeca se nisu mogla opustiti jer su se u bolnici nagledali svega iz ratnih vremena. I sada, u vrijeme korone sam tome svjedočio; toj požrtvovnosti, humanitarnom radu, školstvu koje ih obučava, to je toliko iskazano u ovoj koroni, da je to nezamislivo. Požrtvovno su radili, u teškim i novim uvjetima, nisu spavali; jer netko je bio na respiratoru, netko plakao, jaukao, netko je pak tražio pomoć jer se nije mogao pomaknuti. Ti mladi ljudi nisu spavali, dali su sve od sebe da pomognu koronašima", ispričao je Nikola Sumina.

Danas je, kaže, bolest iza njega, negativan je i više nije u izolaciji, dok supruga još je jer je nakon dva negativna testa, ponovno imala pozitivan, pa iako se osjeća dobro, još je i izolaciji. Za suprugu kaže da je imala drugačije simptome; osim blage temperature, imala je i problema s grlom, bolove, grebanje, ali nije imala problema s plućima. S druge strane, supruga je čak 20-ak dana bila bez okusa i mirisa, jezik joj je stalno bio bijel i znala je iznenada ožednjeti toliko da bi u par sati popila ne litre vode.

"Ja sam okus hrane imao stalno. U bolnici sam uzimao sumamed, lijekova za upalu pluća, a dobili smo i tablete za snižavanje temperature koje smo trebali uzimati tek kada se temperatura popne iznad 38. Važno je bilo toga se pridržavati, jer na taj se način tijelo samo prije izborilo s bolesti i mi koji smo se toga pridržavali, ja zapravo nisam popio niti jednu tabletu za snižavanje temperature, prije smo ozdravili", dodao je Karlovčanin.

Danas se osjeća izvrsno, kaže, dnevno na biciklu pređe između 20 i 30 kilometara i pokušava se vratiti u kondiciju, za radne dane. U tvrtku kaže, iako će u ponedjeljak početi raditi, poštivat će mjere zaštite još mjesec dana kako radnici ne bi bili u kontaktu.

"Čuo sam da naša krv koja ima antitijela može pripomoći i ja se odmah javljam da dam krv, kako bi se ta bolest dodatno proučila, kako bismo pomogli novooboljelima. Uvjeren sam da bi i svi ostali koji su oboljeli to napravili", kazao je Sumina.

Iako je zdrav, kaže, nekima nije svejedno u njegovoj blizini, pa zato i ne forsira druženja.

"Prijatelji su nam donosili hranu, ali nije im svejedno. I to razumijem; svjestan sam bojazniljudi i neka prođe to vrijeme koliko ljudima treba da se psihički pomire s ovom situacijom, ništa ne forsiram, doći će vrijeme za druženja", dodaje nam sugovornik.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.