Od sljedećeg četvrtka filmska verzija jedne od naših najpopularnijih predstava, “Kauboja”, stiže u kina. Zvijezda i jedne i druge inačice, Ivana Rushaidat, priznala nam je da ima tremu. Ipak, kaže, lakše joj je jer je film već vidjela publika na filmskom festivalu u Puli, čiju su nagradu “Kauboji” i osvojili.
- Vidjela sam kako mi glava izgleda na velikom platnu, ali i dalje me je malo frka reakcije jer će na zagrebačkoj premijeri biti puno bliskih ljudi i frendova - iskrena je Ivana kojoj je ovo bila prva filmska uloga.
Tremu je, priznaje, imala, ali ni u jednom trenutku nije dvojila treba li se uhvatiti ukoštac s novim izazovom. Uostalom, kaže, znala je da je u igri ista ekipa iz predstave, a podršku joj je pružio i suprug Rakan koji također igra u “Kaubojima”.
Kum iz predstave
- Bilo je super snimati. Cijela ekipa je komentirala kako je jako ugodno raditi na ovom filmu, svi smo se zbližili, puno smo tulumarili i veselimo se još jednom tulumu u povodu premijere - smije se Ivana i dodaje:
- Sve mi se svidjelo, baš je bilo predivno. Zanimljivo je da se nama iz predstave na setu vratila čarolija otprije pet godina s proba.
A je li zbog rada sa suprugom, iskusnim glumcem, imala tremu ili joj je bilo lakše?
- Na početku me bila frka, ali onda me Rakan utješio i dao mi puno korisnih savjeta, pa kad se sve zbroji i oduzme, bilo je lakše.
A kako stoje s ljubavnim scenama, on često glumi s drugim ženama, a u “Kaubojima” Ivana poljubi nekoliko kolega.
- Ma nama je to sve potpuno normalno, posao je to - smije se.
S ekipom iz “Kauboja” nedavno je proslavila 300. predstavu, dva su mjeseca proveli skupa snimajući film, sada su nerazdvojni kada ga promoviraju.
- Mi smo kao obitelj, svi smo se jako zbližili u zadnjih 5 godina, a Matija Antolić je našem sinu i krsni kum.
Talentiranoj ljepotici kazalište i film zapravo su ‘usputni’ posao jer aktivna je u tri benda. Vodi svoj Ivana Rushaidat i Little Drop of Poison, pjeva u Mayalesima te s kolegicom i prijateljicom glumicom Majom Posavec nastupa u duetu. Majka je i dvogodišnjeg Toma, pa se nameće pitanje - spava li ona ikada?
- Ponekad je teško, puno pjesama, ljudi, informacija, datuma... Ali ja stvarno jako volim pjevati pa mi je sad baš super da imam priliku puno raditi razne stvari koje se i stilski razlikuju. A čim legnem, zaspim, ponekad kad je slobodna večer i prije 22 sata - priznaje.
Imala je i ponuda da glumi u sapunicama, no kaže: - Nije me to baš zanimalo. Oduzima ti puno vremena, pa ne bih stigla imati tri, četiri benda.
Brbljava raspjevana curica
I iskreno kaže, glazba joj je najveća strast, i to od djetinjstva.
- Bila sam brbljava curica koja je uvijek pjevala i gnjavila sve oko sebe pjevanjem. I oduvijek sam htjela biti pjevačica. Moj tata svira harmoniku i pjeva, ali svi u obitelji vole glazbu, tako da sam od malih nogu njome okružena - kaže. Pjeva cijeli svoj život, imala je uspona i padova, no ništa ne bi mijenjala.
- Mislim da mi je sve koristilo, i dobre i loše situacije u životu. Čovjek bude jači, pametniji, iskusniji. Ne žalim ni za čim - sigurna je, a o budućnosti kaže:
- Za 30 godina voljela bih biti zdrava, raspjevana baka koja nastupa, ali ne toliko da ne bih stigla čuvati unučice.
A za kraj zanimalo nas je zašto je kao još jednu svoju vještinu odabrala sviranje ukulelea.
- Zato što je mali i sladak, taman za moje prstiće - kaže.
>>Poetična priča o gubitku sebe s kojom se lako poistovjetiti