Prije stotinu godina težak potres razorio je Tokio i odnio stotinu tisuća života. Prije 12 godina potres je udario i regiju Tohoku, podigao je tsunami i uzrokovao nesreću u nuklearnoj elektrani Fukushima. Stradalo je gotovo 20 tisuća ljudi. To su samo dva od niza teških potresa koji su pogodili Japan. Veleposlanik Iso Masato pojasnio nam je što o obnovi od potresa njegova zemlja može naučiti Hrvatsku te kako u Hrvatskoj ubrzati obnovu.
Što mislite da Hrvatska može naučiti od obnove u Japanu nakon potresa iz 2011., ali i ranijih potresa koji su tragično pogodili Japan?
Kao što možda znate, Japan je smješten na Pacifičkom vatrenom prstenu na kojem se seizmičke i vulkanske aktivnosti konstantno odvijaju. Također, zemlja je okružena morem pa veliki potresi često potaknu i tsunamije. Japanci su vrlo svjesni tih prirodnih katastrofa. Magnituda potresa u Zagrebu 2020. iznosila je 5,5, a u Petrinji 6,4. U Japanu je pak samo 2022. bilo 19 potresa magnitude 6 ili više, a prosječno godišnje Japan pogodi 16 takvih potresa. Zbog toga postoji razlika u svijesti između Hrvata i Japanaca. Svijest i priprema na buduće katastrofe trebali bi biti ojačani u Hrvatskoj. U oporavku i obnovi od katastrofe cilj ne smije biti samo obnova javnih zgrada, već moraju biti uključene šire mjere, uključujući legalne i fiskalne. U Japanu, nakon potresa u regiji Hanshin 1995., uspostavljeno je sjedište za obnovu regije pod vodstvom premijera, a nakon potresa 2011. formirana je agencija za obnovu i obnovom se bavila cijela vlada. Ovdje u Hrvatskoj u organizaciji Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) u tijeku je projekt za regeneraciju Petrinje koji financira japanska vlada. Sutra će se u Petrinji predstaviti rezultati prve faze tog projekta.
VEZANI ČLANCI:
Što je konkretno Japan učinio drugačije i kako se priprema za nadolazeće potrese? Procjenjuje se da postoji 70% šanse da se u Tokiju u sljedećih 30 godina dogodi veliki potres.
Iz legalnog i tehničkog kuta gledanja, nakon velikih potresa u prošlosti, više puta revidirali smo građevinske standarde. Prvi puta 1924., zatim 1950., 1981., 1995. te 2000. godine. Novi standardi u izgradnji implementirani su naročito 1995. i većina novih zgrada može izdržati velike potrese. Svijest i priprema vrlo su važni. U Japanu 1. rujna svake godine imamo i Dan prevencije katastrofa. Tog dana često se održavaju vježbe prevencije katastrofa u uredima, školama, čak i u vrtićima. Prije sto godina, 1923., na taj dan najveći je potres pogodio Japan, s magnitudom 7,9. Devastirao je glavni grad Tokio, a stradalo je otprilike stotinu tisuća ljudi.
Zašto mislite da je Japan bio uspješniji u obnovi od Hrvatske? Vidjeli smo mnoge impresivne fotografije "prije i poslije" iz Japana.
Kao što sam rekao, prosječno Japan pogodi 16 potresa magnitude 6 ili više. U Hrvatskoj, srećom, oni nisu toliko česti. Zato je teško iskustva prenijeti budućim generacijama, a ljudi su u Japanu spremniji na prirodne katastrofe nego u Hrvatskoj. Mislim da bi se ti napori trebali učiniti i u Hrvatskoj. Primjerice, u Sjevernoj Makedoniji gradski muzej Skoplja nalazi se djelomično na željezničkom kolodvoru koji se srušio u potresu 1963. godine. To je dobra ideja za čuvanje sjećanja na katastrofe kako bi se ta svijest predala sljedećim generacijama.
VEZANI ČLANCI:
Što Hrvatska mora učiniti više osim povećanja svijesti u pogledu budućih potresa kako bi se ubrzala obnova?
Svjestan sam da hrvatska Vlada radi vrlo naporno kako bi privukla novac za rekonstrukciju iz Fonda solidarnosti EU. Potrebni su dugoročni napori za oporavak od katastrofe i kako bi se poboljšala priprema, kao što to pokazuje i obnova u Japanu nakon potresa 2011. koja još uvijek traje. Vrlo je važno komunicirati dobro s lokalnim zajednicama tijekom procesa obnove, kao i osnažiti otpor na katastrofe. U tom smislu nadamo se da će ovaj projekt pridonijeti regeneraciji tog područja.
Trošak obnove nakon potresa 2011. iznosio je 300 milijardi dolara, i to ne uključujući sanaciju nuklearne elektrane u Fukushimi. Je li uveden novi porez za potrebe obnove?
Da. Kao prvo, radi se o dugotrajnom procesu. Nakon velikog potresa 2011. uspostavili smo agenciju za obnovu. Rok za obnovu postavljen je na deset godina, a prvih pet, od 2011. do 2015., određeno je kao intenzivno razdoblje obnove što je koštalo 250 milijardi dolara. Drugo petogodišnje razdoblje nazvano je obnova i revitalizacija i koštalo je 65 milijardi dolara. Uveli smo novi porez – u 25 godina do 2037. Japanci će morati plaćati 2,1% dodatka na porez na dohodak. I kompanije su tri godine plaćale porez na dobit uvećan za deset posto.
Jesu li Japanci bili zadovoljni uvođenjem tog poreza kada su znali da će sredstva ići za obnovu?
Nije bilo snažnog organiziranog pokreta protiv poreza. Imamo društvenu koheziju u pogledu prirodnih katastrofa. One se događaju prilično često. Ljudi koji su znatno udaljeni od regije Tohoku (u kojoj se dogodio težak potres 2011., op. a.) misle da će možda sljedeći potres pogoditi i njih. Većina ljudi razumije da trebamo platiti obnovu.
VIDEO Trenutak kada je stala Hrvatska: Potres jačine 5.5 pogodio je Zagreb i okolicu prije tri godine