Snage specijalne policije i Hrvatske vojske združeno češljaju okolicu KB Dubrava

SUBOTA, 24.10.

Plenki, Vili i Capak zbilja ne zaslužuju ovakve građane. Kada smo ih slušali, sve je bilo super i Plenki je objavio da je spasio Hrvatsku. Onda su došli izboreki, grljenja s dečkima, ljetne procesije, turizam, pa se korona vratila i prilično razbuktala. I sada kada nas oni opet krenuše spašavati, više ih nitko ne sluša. Zato dečki najavljuju nove mjere. Nema lokanja u kafićima poslije ponoći! Dobro, u 90% Hrvatske nijedan kafić ne radi toliko dugo i navečer nema nikakvog društvenog života, ali dečki znaju što rade. Razmišljaju i o kaznama za nenošenje maski i u zatvorenim prostorima, ali se ispriječio neki glupi zakon. To je nevjerojatno. Kada god kreneš ograničavati ljudska prava, uvijek ti se nakači neki pravnik i kaže da ne smiješ. Do-sa-dno.

NEDJELJA, 25.10.

Javni vapaj našeg dobrog Zoke da nema love za kokain, dobio je i svoj internacionalni nastavak. Nakon što mu je usluge ponudio domoljubni HUDK (Hrvatska udruga dilera kokainom), sada su se javili Škaljari i Kavačani, koji su rekli da Zoka, kao veliki prijatelj prijateljske Crne Gore, može računati i na njihovo čojstvo i junaštvo i da dok su oni živi i dok plove jedrilice iz Kolumbije on kokain neće trebati platiti! Doduše, zbog manjih razmirica i trvenja između ova dva bratsko dilerska holdinga, koja su rezultirala čak i s nekoliko desetaka prosviranijeh glava (istraga je u tijeku), njihova pisma dobre namjere poslana su odvojeno. Čeka se odgovor s Pantovčaka. Ne bi htjeli požurivati Zoku s odgovorom, ali želimo napomenuti da ni Škaljari ni Kavačani, nisu baš najskloniji dugom čekanju.

PONEDJELJAK, 26.10.

Zagrebački policajci nemalo su se iznenadili kada su usred noći primili prijavu za kršenje javnog reda i mira i kada su otišavši na intervenciju došli na vrata ministru Tomici Ćoriću! Ministar je odmah stišao glazbu, cijelo društvo se smirilo, svi su nosili maske i sve je bilo u redu, ali je policajce zanimalo što slave. “Slavimo moj odlazak u samoizolaciju”, odgovorio je Tomica zabezeknutim organima reda. Kako i ne bi! Ali se čovjek malo napatio. Onaj Andrija Jarak i Hrvoje Krešić mobingiraju ga mjesecima. Te vjetroelektrane, te Janaf, te Slovenska, te ovo , te ono... Spasio se čovjek na nekoliko dana.

UTORAK, 27.10.

Snage specijalne policije i Hrvatske vojske združeno češljaju okolicu Kliničke bolnice Dubrava. Specijalni agenti preobučeni u liječnike i medicinske sestre, infiltrirali su se u medicinsko osoblje. Od prvotne ideje da se infiltriraju i među pacijente se odustalo, jer su agenti Jozo i Ante koji su legli na odjel oko 8 sati do popodne skoro umrli od gladi, jer im nitko nije donio ništa za jesti. Cilj ove opsežne potrage je otkriće izdajnice koja je napisala anonimno pismo o stanju u bolnici. Zamislite vi nju! Je li Plenki rekao da je Dubrava naš najpripremljeniji centar za borbu protiv korone? Jest! Je li vojska napravila krasne šatore? Jest! Je li HRT to sve lijepo snimio? Jest! I što se ti mala sada javljaš s golim bakama koje leže u krevetima po tri dana, žoharima i nedostatkom hrane...

SRIJEDA, 29.10.

Nekada su navijačima drhtale noge kada vide igrača Hajduka, danas je obrnuto. Hajduk je sve gori, navijači su sve moćniji. Proslava Torcide, demonstracija je sile kakvu Split nije vidio. Zbilja je bilo ludo i nezaboravno, ali momci, koji je smisao svega toga? Naime, navijačke skupine su tu da pomažu klub. Hajduk igra katastrofalno i onda se vi okupite i malo slavite sami sebe. Dobro, u vizualnom smislu, kapa do poda, ali 90% ispaljivača raketa išlo je u vrtić kada je Hajduk zadnji put bio prvak naše zemlje ponosne.

ČETVRTAK, 30.10.

Moć Torcide pokazalo je i masovno okupljanje njenih pripadnika koji su najprije malo zapalili par stotina bengalki, pa su se malo prošetali po gradu blokiravši promet u potpunosti. Naravno, sve je to bilo neprijavljeno, policija nije intervenirala. Za razliku od okupljanja klinaca ispred HNK. Torcidu nije zanimala socijalna distanca, manjina je nosila maske, ali nije bilo covid-redara ni jakih snaga MUP-a u blizini. I pape i dida, bili su Torcida. Ta stari slogan, mogao bi u mnogim obiteljima mladih i otpornih torcidaša za par dana dobiti neki novi prizvuk.

PETAK, 31.10.

Kažu da se kninska kraljica Josipa Rimac rasplakala kada je pročitala da je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa pokrenulo postupak protiv načelnice Lovreća, Anite Nosić. “Bravo, diko”, navodno je kroz suze vikala naša Josipa, pročitavši da je mlada načelnica pogodovala da poslove s moćnom općinom Lovreć, redovno dobije tvrtka u vlasništvu njenog dragog ujaka. Nekima očito smeta obiteljska privrženost naših ljudi u provinciji i rade sve kako bi zaustavili nepotizam i klijentelizam, koji nas je održao u najtežim vremenima. Žalosno je što se, nakon Uskoka, evo i Povjerenstvo, uključilo u ovu antihrvatski djelatnost.