Damir Mihovec Miki (52), jedan od najboljih hrvatskih tamburaša, poginuo je u subotu ujutro u sudaru automobila na Miroševečkoj cesti u Zagrebu. U automobilu je bila i njegova majka Dragica (77) koja je malo nakon nesreće od zadobivenih ozljeda preminula u bolnici. Na njih je naletio pijani vozač (26) koji je uslijed prebrze vožnje u zavoju prešao na suprotnu traku kojom je vozio Mihovec. Vozač koji je uzrokovao nesreću teško je ozlijeđen i prevezen u KBC Rebro.
Prerani odlazak glazbenog velikana šokirao je i u crno zavio njegovu obitelj, ali i mnogobrojne prijatelje, među kojima su i članovi popularnoga glazbenog sastava Gazde kojima je Mihovec bio menadžer punih sedam godina.
– Još prošlu noć bili smo skupa na nekoj fešti. Rastali smo se oko ponoći, a vijest o nesreći potpunoi me zatekla. Miki je bio čovjek s vizijom, naš menadžer, ali i čovjek koji je zaslužan za okupljanje Gazda. Ali prije svega bio je naš učitelj i prijatelj – potreseno je kazao Marko Bujanović, frontmen Gazda.
Damir Mihovec Miki bio je, ističu poznanici, čovjek kojeg su svi u društvu pamtili, veseli društvenjak koji je povezivao ljude i pridonosio dobroj atmosferi u društvu. Koncertima u Domu sportova tamburašku je glazbu doveo do velikih dvorana i mnogo ljudi. Zadnji intervju dao je upravo Večernjem listu prošli tjedan. Naša novinarka s njime je razgovarala o glazbenim počecima i ljubavi prema glazbi.
– Nije bilo lako početi snimati. Tambura je kao nacionalni hrvatski instrument bila u zapećku, no na taj smo način uspjeli nastaviti markuševečku školu tambure, koja je počela s djelovanjem još 1960-ih – ispričao je Miki. Cijeli je život nastojao širiti tamburašku kulturu, pa su prije dvije godine osnovali i udrugu “Tambura Club Zagreb”, sa željom da odgoje nove naraštaje zagrebačkih tamburaša. Ljubav prema tamburici prenio je na sina Zvonimira, a planirao je i u OŠ Markuševec početi podučavati male tamburaše.
Da, svake godine na tom mjestu se dogodi nekoliko prometnih nesreća sa težim ili lakšim posljedicama. Svi to znamo, pa i policija. No policajcu uporno čekaju u zasjedi vozače cca 500 metara bliže Dubravi (kod škole) i važno ih kažnjavaju ako voze 65 km/h umjesto 60. Ja sam jednom vozio iza traktora koji je vozio 20 km/h Miroševečkom cca 2 km i prešel sam tak sporo sve te zavoje (pa i ovaj) i kad sam tak doplazil do groblja poslije kojega počinje ravna dionica i pregledno je cca 500 m tad sam dal žmigavac i ne prešavši 60 km/h pretekel trakltor. No na kraju te ravne i pregledne dionice sam na dužini od cca 10 m (vraćajući se na desno pred traktor) prešel preko pune crte (do tada je bila isprekidana) i hop - zaustavi me preko puta škole u zasjedi mlađahni, debeli policjot na motoru. Počne me zlostavljati s budalastim pitanjima i priopći mi kak je kazna za to moje nedjelo ogromna i kak mi mora uzeti vozačku i td. a ja se suzdržavam da ga ne pošaljem u 3PM i šutim. Tad on veli "No dobro dajte 200 kn". Ja šutim i dam 200 kn, on mi vrati vozačku i prometnu i bez riječi ode do motora. Ja mislim otišel mi je napisati potvrdu, ali on sjedne na motor i ode velikom brzinom dok se ja nisam ni snašel i nisam uspel zapisati nikakav broj ili nekaj takvoga. Dakle i za ovu i za sve slične nesreče i mrtve krivi su iskljućivo policajci i oni koji bi trebali kontrolirati kaj i kak delaju i jel se bave drumskim razbojstvima ili kao poslovođe u prometu pomažu u sigurnom odvijanju prometa. Da krivnju snosi isključivo korumpirana i nesposobna policija. Mrtvima pokoj duši!