Jesu li poslije Tuđmana bile hrvatske vlasti ili jugoslavenske vlasti u Hrvatskoj?

subota

1. VELJAČE

HDZ se pobunio protiv imenovanja Mirjane Rakić za predsjednicu Vijeća za elektroničke medije, među ostalim i zato što je izjavila da je Tuđman ratni zločinac. Za nekoga tko je na popisu suradnika Udbe iz vremena komunizma takvo je stajalište o Tuđmanu prirodno, a i ne odudara od ozračja što ga stvara sadašnja vlast, i ona u Banskim dvorima i ona na Pantovčaku. Evo nasumce izabranih primjera koji to potvrđuju. Gorana Radmana, koji je imenovan za glavnog ravnatelja HRT-a, Radenko Radojčić prokazao je kao suradnika KOS-a. Josipovićev glavni analitičar Dejan Jović rehabilitira Miloševića, JNA i velikosrpsku politiku. Sam Josipović i Milanović idu u Srb na proslavu 27. srpnja, dana četničkog pokolja nad Hrvatima 1941. godine, pokolja koji će se u mnogo krvavijoj inačici ponoviti na početku devedesetih godina. Tom prilikom Josipović sriče hvalospjev partizanskoj kapi, pod kojom su napravljeni jedni od najstravičnijih zločina u 20. stoljeću. Zatim, u Parlamentu u Sarajevu optužuje Hrvatsku za ratna stradanja u BiH.

Jedini je nesrpski državnik koji se sastao s predsjednikom velikosrpske agresorske fašističke tvorevine Republike Srpske, Miloradom Dodikom. U BiH za tu potporu i Bošnjacima i Srbima, popraćenu optužbom protiv vlastitog naroda, dobiva nagrade i priznanja i od Bošnjaka i od Srba. U Vukovaru od srbijanskog predsjednika Tadića prima na dar reprint časopisa “Zenit” Ljubomira Micića, tvorca srpskog barbarogenija i autora ekstremno šovinističkih tekstova o Hrvatima, koji su mu “vanbarčno dete nenaravnog braka dresiranog majmuna i papige”. Svojoj zbirci domoljubnih izjava o “slučajnoj” i “nevjerojatno paradoksalnoj” državi Hrvatskoj, historijskih i drugih bisera Zoran Milanović je nedavno dodao i otkriće da prije ustaške države nije bilo masovnih smicanja ljudi drukčije vjere i podrijetla. U jeku rehabilitacije četništva u Srbiji isti Milanović srbijanskim vladajućim političarima u Beogradu obećava kako će u potpori Srbiji na njezinu putu u EU Hrvatska “dati sve od sebe”. Ako su takvi predsjednik države i premijer, onda je normalan izbor Mirjane Rakić za predsjednicu Vijeća za elektroničke medije.

Svojim stavom da je Franjo Tuđman ratni zločinac ona se posve uklapa u politiku sadašnje vlasti, koja se sustavno odriče Tuđmanova naslijeđa. Iz taktičkih razloga, zbog birača, Milanović i Josipović nikad neće reći da je Tuđman ratni zločinac, ali će na najodgovornija mjesta postavljati Gorana Radmana, Mirjanu Rakić, Dejana Jovića i mnoge druge koji su u komunistčkoj Jugoslaviji bili njezini odani medijski čuvari, dužnosnici i suradnici najmračnijih službi. Za kraj pitanje: jesu li poslije Tuđmana bile hrvatske vlasti ili jugoslavenske vlasti u Hrvatskoj koje su je detuđmanizirale i sad to ustrajno rade?

nedjelja

2. VELJAČE

Drska obrana amoralne i povlaštene Francuske

Predsjednik Europske pučke stranke, Francuz Joseph Daul, upozorava HDZ (zapravo – naređuje) da ne smije na svoju listu za Europski parlament staviti Ružu Tomašić, jer je euroskeptik. Koja drskost! Francuz određuje HDZ-u s kim će koalirati! Da sam na Kramakovu mjestu, uopće se ne bih osvrtao na Daula nego bih radio po svome. Naravno, ovaj francuski pučanin nije se oglasio kad su Francuzi hrvatskom puku otimali Splitsku banku ili zagrebački Dukat, a zacijelo šuti i kad Francuzi uništavaju poljoprivredni puk u Africi izvozeći tamo jeftini otpad koji odvoje od kvalitetnog mesa. Bit će da bi za Daula euroskepticizam bio i skeptičnost prema takvoj, amoralnoj i povlaštenoj Francuskoj.

ponedjeljak

3. VELJAČE

Ludnica ili zatvor za one koji padnu u nemilost

Nastavlja se sapunica o kriminalu i korupciji u kojoj glavnu ulogu ima SDP-ova sisačko-moslavačka županica Marina Lovrić Merzel. Bivša je šefica njezina kabineta Jasmina Jovev u “Nedjeljom u 2” na HTV-u optužuje kako ju je prisiljavala da izmišlja račune koji su plaćani županijskim novcem. Na to je županica vrisnula i za laži i obmane optužila HDZ, kojemu je Jovev, dok je bila na bolovanju, pomagala u predizbornoj kampanji. Lovrićki u pomoć priskaču HZZO, koji istražuje bolovanje zviždačice Jovev, i Novi list, koji zamjera voditelju HTV-ove emisije što nije spomenuo HDZ, a i sam premijer. Hoće li se ponoviti još jedan teror politike, institucija i medija nad onima koji padnu u nemilost vlasti? Ovaj niz je obećavajući: zbog iznošenja određenih mišljenja i prijetnji Marko Francišković je strpan u ludnicu; protiv Davora Jelavića, bivšeg pročelnika u zagrebačkoj vlasti, pokrenute su tri istrage pošto je izjavio da je premijer Milanović psihopat; vođa najduljeg štrajka u Hrvatskoj, liječničkog, Ivica Babić optužen je za lažnu invalidnost i uhićen; za nepoćudni list “24 sata” određen je poseban porez; protiv portala “Index.hr”, koji kritički piše o vlasti, pokrenut je stečajni postupak... Niz dugačak kao udav.

utorak

4. VELJAČE

Zaštitnik sirotinje ne prepoznaje odgovornost

Predsjednik Josipović reče da se u raspravu o Zakonu o radu nije uključio jer sindikati “nikad nisu tražili da me upoznaju sa svojim stavovima, niti su tražili moje mišljenje”. Iz sindikata su mu na to s pravom uzvratili da “nije prepoznao oblik svoje odgovornosti”. Doista je licemjerno, a i komično, da promotor “nove pravednosti” i u svojoj ljeporječivosti zaštitnik radništva i sirotinje ne prati promjene u tako važnom zakonu kao što je ZOR pa onda i ne reagira jer to od njega nitko nije tražio! Ali i te kako reagira kad sliku svoju treba poljubiti, pa se već hvasta novom pobjedom na predsjedničkim izborima. Hvasta se premda nikad kao za njegova mandata Hrvatska nije bila u takvom dužničkom ropstvu, ekonomskom beznađu, siromaštvu i demografskoj katastrofi, niti su u njoj radnici bili tako obespravljeni. Bit će da od predsjednika nitko nije tražio da to uoči.

srijeda

5. VELJAČE

Za laž i teror nad Hrvatima spremni

Sad smo i podrobnije informirani o Fifinu obrazloženju kazne Josipu Šimuniću, u kojem je i ova rečenica: “Hrvati su za vrijeme NDH na današnjem teritoriju Republike Hrvatske bili manjina, a tu su živjeli milijuni Srba, Židova i Roma. Hrvati su na području koje su kontrolirali ubili oko 700 tisuća Srba. “Fifa se koristila “podacima” njujorškog povjesničara Lituchyja. Čovjek bi se mogao upitati gdje su sada Goldsteini, Jakovine, Krasići i drugi da te teške laži opovrgnu. No čemu se to pitati kad se Fifa mogla informirati i kod Dejana Jovića, savjetnika predsjednika Josipovića, a zacijelo se ne bi razočarala ni da se posavjetovala s “povjesničarom” Zoranom Milanovićem. Tako Šimunićevo “Za dom spremni” dobiva sasvim drugo značenje u opreci prema onima koji su za laž i teror nad Hrvatima spremni.

četvrtak

6. VELJAČE

Što je narodu gore, to je vlast samopouzdanija

Jeste li zapazili jedno pravilo – što god je stanje u zemlji gore, predsjednik države, premijer i ministri sve su veseliji, optimističniji, samopouzdaniji, samosvidljiviji? Ponavlja se stanje iz komunizma – u trijumfu svoje svemoći jugokomunisti su najviše uživali u vrijeme najveće neimaštine i najvećeg progona “neprijatelja socijalizma”, u prvim godinama poslije Drugoga svjetskoga rata. U idućim desetljećima bili su najmrzovoljniji kad bi se život stanovništva malo poboljšao a repersija malo popustila. Pa su stoga pometeni i hrvatski nacionalisti, i srbijanski liberali, i tehnokrati u cijeloj zemlji kad je Jugoslaviji bilo krenulo, a poslije svih tih smicanja dolazili su kadrovi koji bi i osiromašivali zemlju i pojačavali represiju. Stoga će najnoviji podatak o više od 380.000 nezaposlenih Josipovića, Milanovića, Linića i drugove zacijelo obradovati. Neka je bar netko sretan!

petak

7. VELJAČE

Svekolika je hrvatska politika ispustila dušu

Na kraju tjedna jedan vic. Došao čovjek u nebo svetom Petru i smije se kao blesav.

- Umro si a tako se smiješ, što ti je? - upita ga nebeski ključar. Čovjek odgovori:

- Ma kako se ne bih smijao, ja već ovdje, a oni me dolje još operiraju. Na taj me vic podsjetila još jedna sprdnja s javnošću i biračima koju su u Saboru priredili zastupnici. Kad je došla na red rasprava o jednoj točki dnevnog reda, u sabornici više nije bilo ni predlagača te točke ni zastupnika – to jest ostalo ih je samo sedam. Premda su, dakle, i Sabor i predlagač bili “umrli”, rasprava je ipak održana, operirano je tijelo koje je već bilo ispustilo dušu kao što ju je ispustila svekolika hrvatska politika.