Jesu li temelji države na Domovinskom ratu ili Documenti?

Prije dvije godine pisao sam o tome kako bi se Ivo Josipović trebao crvenjeti zbog nagrade Vesni Teršelič i njezinoj Documenti. Jer je u povodu Dana državnosti te godine dodijelio njoj i udruzi Povelju RH za „iznimno uspješne rezultate u suočavanju s prošlošću te dokumentiranju i istraživanju prijeratnih, ratnih i poslijeratnih zbivanja“. Koliko su njihovi rezultati bili nepristrani i koliko je sve zapravo bilo ispolitizirano, najbolje se vidjelo kad je nekoliko mjeseci kasnije Haaški sud oslobodio generale Gotovinu i Markača. Vesna Teršelič i Zoran Pusić bili su šokirani, ostali su bez riječi, Pusić je oplakivao presudu sa Savom Štrpcem... Jer im je sav rad pao u vodu!

Stručnjaci već godinama upozoravaju da članovi Documente u radu zanemaruju uzroke rata te da govore uglavnom o njegovim posljedicama stvarajući tako dojam da je Domovinski rat zapravo načinjen od niza zločina svih strana. Većina povjesničara koji se znanstveno bave problematikom Domovinskog rata, ali i većina branitelja djelovanje Documente opisuju kao jednostrano i neobjektivno. Mnogi dosadašnje djelovanje Documente doživljavaju kao pokušaj relativizacije činjenica i odgovornosti za zločine, jer su, eto, sve strane činile zločine.

Dvije godine poslije opet se sve vrti oko Documente. I to na tri strane. Prvo, prije godinu dana sadašnja je vlast organizirala tihi udar na Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata i posebice na njegova ravnatelja Antu Nazora. Jer su na čelo novog Upravnog vijeća imenovali čovjeka koji je dotad bio suradnik Documente, a prvi zadatak odmah mu je bio rušenje dosadašnjeg ravnatelja, pri čemu pokazuje skromno znanje o Domovinskom ratu. Uz njega je u Upravno vijeće instaliran i Čedomir Višnjić, kadar Milorada Pupovca, s dvojbenom ratnom biografijom. Sukob je kulminaciju doživio ovih tjedana kad je Nazor u javnost iznio sve činjenice, pri čemu je glavna ona da Documenta potiho želi nadzor nad Centrom. Udruga nad javnom institucijom!

Drugi čin slijedi s Bojanom Glavaševićem koji je pod okriljem Europskog doma u Vukovaru i Documente izrekao u najmanju ruku krajnje nategnute teze o hrvatskim braniteljima koji boluju od tko zna kakvih bolesti, a imaju sva prava, dok se na agresorskoj strani to ne primjećuje. Što bi drugo netko mogao zaključiti nego da je hrpa branitelja lažna s lažnim dijagnozama. Sigurno ima i takvih, ali onda se ide s imenom i prezimenom. No Glavašević je zaboravio da je sada u prvom redu političko lice, a ne znanstvenik, da je pomoćnik ministra hrvatskih branitelja, pri čemu je to mjesto dobio bez ikakvih kvalifikacija, isključivo na račun svog prezimena i svog oca. Kad bi imao imalo takta, tada bi se na vrijeme ispričao zbog nespretnih izjava i zagladio stvar. Jer ih je izrekao kao političko lice. Tim više, otkad je posao ovog Ministarstva i istraživanje agresorske strane? Umjesto toga, ministar Fred Matić ide korak dalje te izbacuje dosad svoj najveći biser rečenicom da će Hrvatska biti prva zemlja izbačena iz EU, i to zbog ponašanja branitelja. To je njegovo zazivanje dijaloga? To je gubitak zdrave pameti!

I treći čin uslijedio je na dan kada je Josipović nenadano ipak posjetio branitelje na zagrebačkoj Savskoj cesti, u njihovom šatoru, pri čemu se na kamerama vidjelo da se nije baš ugodno osjećao, više da je bio prisiljen doći zbog predizborne kampanje. Jer znate odakle je došao braniteljima? S proslave desete godišnjice osnivanja Documente, gdje je rekao kako je ta udruga „naša savjest“!

I tako se zatvara cijeli krug. Josipović poziva da se problemi rješavaju unutar institucija koje ne funkcioniraju, a one institucije koje bi trebao kao predsjednik podržati tiho se ruše, uvijek za nečiji interes, politikantski, interesni, sigurno ne za nacionalni interes. Usto počinje zagovarati državu s novim temeljima. Koji su to bolji temelji od Domovinskog rata? Možda temelji Documente?

>> S prosvjeda nas može odvesti samo Hitna pomoć ili posmrtna kola'